Najbolje rezultati u obalnom ribolovu lokardi se postižu živom ješkom. Gavuni su u ovom slučaju najefikasniji. Loviti ih se može na licu mjesta, no puno je praktičnije osigurati dostatnu količinu još za dana. Nije ih teško naloviti oprarom dovoljno sitnog oka, nakon čega se do večeri skladište u kantici sa morem. Ješkati ih se može na više načina no najubojitiji su kada im udica prođe kroz oči ili ispod škrga na gornji dio glave. Pri ješkanju svakako treba paziti da ostanu živi.

Za ješku mogu poslužiti i gavuni sa peškarije no sa njima treba pažljivo postupati jer se brzo skaše nakon čega postaju neupotrebljivi. Najprikladnije ih je zamrznuti jednoredno posložene na plastičnu foliju te ih tako zamrznute transportirati u adekvatnom prijenosnom hladnjaku. Na poziciji se lako odmrznu te izgledaju kao netom uginuli. Gavuni koji se mogu naći u velikim trgovačkim centrima su najčešće zbog transporta potpuno ogoljeni, odnosno bez peraja, dok im boja i opći izgled prilično odudaraju od očekivanog, a što ih čini neupotrebljivima za ribolov.

Ulovljene lokarde je najbolje otkrviti te čim prije pospremiti na hladno mjesto zaštićeno od sunca i to ne bez razloga. Sve ribe iz ove obitelji neprikladno skladištene ili predugo ostavljene na suncu i toplini razvijaju jak otrov saurin. To je tvar slična histaminu, a nastaje kao posljedica bakteriološke razgradnje histidina.

Tako zatrovano riblje meso poprima papren okus, a simptomi trovanja su slični alergijskoj reakciji. Nakon konzumiranja otrovnog mesa vrlo brzo nastupa jaka glavobolja, mučnina, povraćanje, pulsiranje vratnih žila, lupanje srca, teškoće pri žvakanju, proljev i bol u trbuhu. Na koži se javlja crvenilo uz jak svrbež. Premda simptomi najčešće nestaju već nakon 8 – 12 sati, zabilježeni su slučajevi šoka pa i smrti.

Ipak, takvi su slučajevi trovanja vrlo rijetki. Znatno su češći slučajevi prejedanja što nije čudno jer lokarde imaju vrlo ukusno meso. Mogu se spravljati na sve poznate načine no meni su najukusnije filetirane pa pečene na žaru. Filetiranje lokardi je vrlo jednostavan posao. Ribu polegnutu na bok se pridržava jednom rukom dok se nožem uz kralježnicu reže od repa prema glavi. Budući da imaju tamno meso dobro podnose jače začine, pa ih se prije pečenja može obilato začiniti češnjakom peršinom i uljem.

Fileti se na gradele polažu sa kožom prema žaru, a okreću se tek nakon što na rubnom dijelu meso pobijeli u širini od jednog centimetra. Tada se na gradele mogu staviti i ‘škine’, sredina koja je ostala nakon filetiranja. Pečeni fileti se mogu obilato zaliti maslinovim uljem i limunovim sokom i naravno, kvalitetnim vinom.