Nitko nas nije pozvao ni službeno ni neslužbeno, ali mi smo se dogovorili da svi koji mogu dođu, da se okupimo i počastimo kavom. Penzioneri smo pa možete misliti kolika su nam primanja, ali znate, ovo ovdje je bio naš život, ovdje su se mnogi od nas prvi put zaposlili, a poznata je i činjenica da je među nama, bilo je tu na stotine zaposlenika, došlo do nemalog broja brakova.

Robna kuća je bila naš drugi dom, a kako nam se čini, i velika većina Riječana bi se složila s nama: doći u Ri značilo je mnogo, mnogo više od same potrebe da se kupe određeni artikli.

Rekle su nam to uglas Nirvana, Sonja, Gordana, Zorka, Meri, Ines i Đulijana koje su u Robnoj kući Ri, što je u četvrtak 14. studenog obilježila svoj 50. rođendan, bile od prvog dana njezinog poslovanja, pa do, u dobroj mjeri, kraja radnog staža.

Razbijanje predrasuda

Prostor je danas sasvim drugačijeg koncepta od dana kad je robna kuća nastala, maksimalno »isparceliran« kako bi se sustav mogao iznajmiti. Interesa da se zakupi čitav prostor, svih 12 tisuća »kvadrata«, očigledno nije bilo, kao ni to da se pokuša s rentanjem katova, da broj zakupaca bude sličan onom kad je i sama RK Rijeka nastala.

Nirvana, Sonja, Gordana, Zorka, Meri, Ines i Đulijana na “radnom mjestu”

Tako nas je dočekala nekad jedna od najvećih trgovačkih meka jugoistočne Europe na svoj okrugli rođendan. Nažalost, upravo to pregrađivanje kako bi raznorodne trgovine dobile samo svoj prodajni prostor poništilo je izvornu arhitekturu i uređenje unutrašnjosti te je u nemaloj mjeri zatvorilo, suzilo volumen te vas na neki način »tjera« da čim prije obavite posao i – odete.

Mada, kako se pokazalo u razgovorima koje smo s nekolicinom zaposlenika vodili, među njima vlada u današnjem svijetu biznisa, pa tako i trgovačkog, jedna iznimno prijateljska, vrlo prisna atmosfera, događa se zajedništvo što je skoro pa endemska vrsta naših današnjih društvenih odnosa.

Ana Marija Gorišek, prodavačica u Ontariju, trgovini dječjom odjećom, radeći kod nekoliko poslodavaca, najveći dio radnog staža provela je upravo u Ri.

– Da, vidite, mi kao da razbijamo dvije predrasude. Prvu, da se u Ri ne može uspješno poslovati, kao i onu da se ne može proizvoditi odjeću u Hrvatskoj i biti konkurentan.

Tvrtku Ontario je otvorio naš vlasnik koji je prije povratka dobar dio života proveo u Kanadi, imamo nekoliko proizvodnih i prodajnih prostora i poslovanje je dobro uhodano na zadovoljstvo svih koji tu radimo, istaknula je Gorišek, nadovezavši se i na atmosferu koja vlada među zaposlenicima različitih firmi.

– Mi se ovdje svi poznajemo, družimo, častimo, ako treba i pomažemo jedni drugima. S obzirom na moje radno iskustvo koje broji već podosta godina, znam dobro da tako baš i nije na nekim drugim prodajnim mjestima. Štoviše, ima sustava gdje je međusobna komunikacija skoro pa nedozvoljena, zaključila je Gorišek.

Svečana odjeća

Naravno, kakva bi to rođendanska reportaža iz Ri bila bez odlaska u njezinu znamenitu kavanu. Istina, pod brendom Azura danas je to malo drukčije organizirani sustav, jer uz kavanu tu je i noćni klub, lounge bar, kao i restoran koji posluje cjelodnevno.

– Potrudili smo se upravo za rođendan osmisliti posebnu, povoljnu ponudu, kolač, konkretno tiramisu i kavu, a i inače se trudimo stalno osuvremenjivati poslovanje, prilagođavati se potrebama gostiju, kao i uvoditi novitete, istaknuo nam je Hrvoje Grivičić, voditelj objekta.

Ali – gdje je marelica sa šlagom? Ta toliko spominjana posebnost jedne od najznačajnijih točki urbanog razvoja Rijeke unutar okruglih pola stoljeća?

– Nema je. Iako se ovim poslom bavim niz godina, nikad nisam doživjela da mi netko zatraži tu kombinaciju. Konkretno, ovdje gdje je prema priči i nastalo piće »gusti sa šlagom« nikad nisam dobila takav zahtjev.

Druga su vremena, drukčije i navike gostiju, zaključila je konobarica Valentina Šuša koja je u kavani zaposlena otprilike pola godine.

Iako je RK Rijeka bila prepuna artikala i istinski je dobro poslovala, doba njezine najveće ekspanzije je i doba nesmiljenih odlazaka u Trst gdje se dominantno kupovalo odjeću i obuću.

Traperice koje su tada, i danas uostalom, bile najvažniji dio odjeće mladih, u Ri se za samih njezinih početaka nisu kupovale. Jer ih nije ni bilo. No, svečanu odjeću, onu koju znamo definirati »ozbiljnom«, haljine i odijela, svi su kupovali u Ri.

Kako je danas? Ponude ima u izobilju, niz je poznatih brednova u Ri koji nude i moderno i povoljno.

– Ne možemo se požaliti. Nudimo finu, lijepu i svečanu odjeću što uvijek pronalazi kupce koji u posebnoj prigodi žele jednako tako izgledati. Zadovoljna sam poslom, iako nisam na ovom mjestu dugo, ali otkako smo se suprug i ja doselili iz Slavonije u Rijeku, a ima tome godina i godina, sasvim lijepo živimo, zadovoljni smo.

Baš kao što se meni dopada i atmosfera koja vlada u Ri, razumijevanje koje imamo jedni prema drugima, pa i spremnost da si međusobno pomognemo, uključila se u naš razgovor i Ines Šarić, prodavačica u butiku Selin, inače rodom iz Kloštra Podravskog.

Tehnička služba

Susret s Marinom Vranković s Kozale isprva je pomalo sramežljiv, no kad je čula razlog novinarskog zaustavljanja, druga priča.

– Kako da ne, pa ja sam bila školarka kad se robna kuća otvorila, tako da se sjećam kako je uvijek bilo veliko uzbuđenje i zadovoljstvo u nju odlaziti s roditeljima, kasnije i s društvom na poznatu terasu.

Nikad nisam napustila naviku odlaska u Ri, uvijek je ona dio mog rituala obilaska pojedinih centara kako bi se po najpovoljnijim cijenama našlo ono što tražim. Je, sve se promijenilo, ali opet, uvijek je to ona naša Ri, zaključila je Vranković.

Naše društvo s početka, dominantne radnice, penzionerke Rijekatekstila koje imaju i svoje udruženje koje broji 103 člana, još se povećavalo. Stigle su Mirjana Babić, Zlata Kovačević i Mario Pahlić. Veselje ponovnog viđenja na mjestu koje im je obilježilo živote bilo je jako veliko.

– Ne, nisam u RK Ri od prvog dana njezinog poslovanja, ja sam tu krenula raditi još u srpnju, dok su se završavali neki od građevinskih radova, kao i unutarnje uređenje. Posao nas nekolicine, koji smo dakle tu počeli raditi prije 50 godina i četiri mjeseca, bio je uhodati, pripremiti sustav za neometano poslovanje od prvog dana službenog otvaranja.

Bio je to istinski fantastičan prostor, moderan, raskošan, ma bio je baš ponos raditi u Robnoj kući Rijeka, naglasila je Babić.

A pomalo tih i samozatajan, uronjen u svoje misli, hodnikom iznad kojeg su bile postavljene fotografije sa samog početka rada, one nastale još prije prvog dana od otvorenja, budile su posebne misli Marija Pahlića.

– Da, vidite na ovoj fotografiji, ovaj ispred izloga na ulazu u Ri sam vam ja osobno. Nisam kao većina mojih kolegica, koje su prevladavale u Ri, bio prodavač, bio sam dio tehničke struke, održavanja ovog vrlo kompleksnog i tehnološki modernog zdanja.

Sjećanja, samo lijepa, naviru tako da mi je drago da sam se odazvao pozivu kolegica kako se na današnji dan, na 50. rođendan naše Ri, moramo u njoj naći. Sve je drugačije, ali Ri je Ri, zaključio je Pahlić naš prolazak slavljenicom.

Prava fešta

Samo sjećanja. Neka budu lijepa. Uostalom, da baš tako bude pobrinule su se umirovljenice Rijekatekstila same.

– Ma pustite, nije problem da si same platimo kavu, a vas i kolege novinare pozivamo da 3. prosinca točno u podne dođete u Dom Crvenog križa na Pećine. To je naše godišnje druženje pa ćete tada, kad je već danas nema, vidjeti što je fešta kad je naprave bivše radnice ove robne kuće!

Pa i u pravu su. Život je onakav kako ga sam posložiš. Tako im je bilo od 14. studenog 1974., tako im je i danas. A valjda će tako biti i našoj slavljenici.

Možda i ona u neko dogledno vrijeme zasja istim sjajem koji ju je prije pola stoljeća vinuo među najveće trgovačke zvijezde onog doba. Ne dođe li do toga, ostaje silno vrijedna činjenica da među ljudima koji u njoj rade vlada – dobra atmosfera. Iako se radi o trgovačkom centru, on očigledno posjeduje nešto što se ne može – novcem kupiti.

Rođendanski koncept

U okviru danih mogućnosti, prostornih i svih ostalih, potrudili smo se na adekvatan način obilježiti ovaj veliki jubilej, 50. rođendan Robne kuće Ri. Od nagradne igre s vrijednom nagradom, popusta u velikoj većini trgovina, prigodnih kolača i kava Azura, cjelodnevnih menija povoljnih cijena u Gardensu, do čašćenja Suzinim likerima.

Osmislili smo i prigodnu izložbu, no s obzirom na to da su nam hodnici među prostorima poprilično uski, stare fotografije podigli smo na veću visinu kako bi bile vidljive, a opet da ne smetaju komunikaciji, pojasnio nam je rođendanski koncept Željko Vuković, voditelj Robne kuće Ri.

Stalne mušterije

U red pomalo atipičnih stanara Ri, ali zato ustrajno dobrog poslovanja, ide optika Damir. Vlasnik joj je poznati dizajner naočala Damir Tau, dok se našem slavljeničkom razgovoru pridružila Sanja Luić Pirc, poznata komunikologinja koja je u najnovije doba svoje životne i profesionalne karijere postala direktoricom »Damira«.

– Atipični smo stoga jer smo mi uz svoju trgovačku djelatnost i – proizvodna tvrtka. Ovdje se naime obavlja kontrola vida, kao i izrada potrebnih naočala. Dugi niz desetljeća je »Damir« ovdje, ima velik broj svojih mušterija i uistinu nema zapreka ozbiljnom i kvalitetnom poslovanju.

No, ipak se mora uočiti da je nekakav zajednički dio funkcioniranja ovog velikog trgovačkog centra prepušten sam sebi. K tome, uistinu je nevjerojatno koliko se prebacilo rokove dovršetka građevinskih radova u središtu grada što je poprilično smanjilo brojnost kupaca.

S druge strane, ono što je dobro, među svima nama uistinu vlada prisna atmosfera međusobnog uvažavanja što je, morate priznati, jako dobra strana dolaska, boravka i samog rada u nekom prostoru, poručila je Luić Pirc.