MLADI I BIZNIS

U Europi je dualno obrazovanje jedan od prioriteta, u Hrvatsko je tek u povojima

Ljerka Bratonja Martinović

Arhiva NL

Arhiva NL

Ni poslodavci ne razumiju koncept mikrokvalifikacija, pa ga i ne koriste



Dok je u Europi dualno obrazovanje jedan od prioriteta, takvo je obrazovanje u Hrvatskoj uvedeno tek u manjem dijelu strukovnih škola, a u visokom obrazovanju tek je u povojima. O dualnom obrazovanju na tercijarnoj razini i mogućnostima implementacije ovog oblika obrazovanja u hrvatskom visokom obrazovanju te primjerima dobre prakse na sekundarnoj razini u okviru srednjeg strukovnog obrazovanja govorilo se na HUP-ovoj konferenciji »Dualno obrazovanje u Hrvatskoj – izazovi i prilike«, s porukom da su vrata ovom obliku obrazovanja u ovim obrazovnim sektorima širom otvorena.


U fokusu dualnog obrazovanja je kvalitetna suradnja između obrazovnih ustanova i gospodarstva, koja učenicima i studentima omogućuje stjecanje vještina i znanja kroz stvarne poslovne procese. Ovo iskustvo ne samo što povećava mogućnosti zapošljavanja, već i potiče razvoj neovisnosti, odgovornosti i osjećaja uspjeha kod učenika.


Tehničke znanosti


Austrija je, uz Njemačku, jedna od vodećih europskih država u ovom modelu obrazovanja. Dualni je sustav uvela 2002. godine, a prema riječima Hagena H. Hochrinnera, profesora na FH Joanneum veleučilištu u Grazu, zadnjih se godina ubrzano razvija.




– Mi nemamo »velike igrače« kao Njemačka, nemamo Mercedes ili Porsche, morali smo naći svoj put i mislim da smo u tome uspješni. Nalazimo neprestano nove partnere, a nadamo se i suradnji s hrvatskim fakultetima. U Grazu danas imamo 500-tinjak dualnih programa, a Austrija ih je u zadnje dvije godine razvila više od 2.500, i to mahom u području tehnologije, inženjeringa i IT-sektora, dok sada polako krećemo i s takvim programima u području društvenih znanosti, ističe Hochrinner.


Hrvatska je u tom pogledu tek na početku, a tek su poneka veleučilišta počela uvoditi takav model.


– Mi smo pioniri u tom području, nastojmo pokrenuti promjene u sustavu koje će imati naše specifičnosti, jer se uspješni modeli država koje takvo obrazovanje provode već 50 godina, poput Njemačke ili Austrije, ne mogu u potpunosti preslikati. Mi smo, uz Francusku ili Maltu, tek na početku i pokušavamo stvoriti neku platformu u tom smjeru, kaže Gordana Nikolić, predsjednica HUP-ove Udruge poslodavaca u obrazovanju.


Tvrdi kako je uvođenje dualnog visokoškolskog obrazovanja jedan od ključnih koraka za Hrvatsku i Europsku uniju, jer na taj način studente i radnike u današnjim okolnostima na tržištu rada možemo lakše uvesti u radni proces.


– U strukovne su škole uvedeni modularni oblici nastave, koji su malo zakomplicirali stvari. U Njemačkoj su učenici i studenti dva do tri mjeseca u razredu, a onda su dva do tri mjeseca u tvrtkama. Taj model kod nas nije moguće provesti, ali postoje drugi modeli gdje se to kombinira na tjednoj bazi, a to je model koji bismo mogli vrlo brzo provesti, ističe Nikolić. Primjeri iz EU-a, dodaje, pokazuju da dualni model provode i sveučilišta i veleučilišta, no kod nas to nije realno očekivati.


Dobra praksa


– To će kod nas bar još neko vrijeme ostati na razini veleučilišta i to je u redu, jer su sveučilišta okrenuta znanstvenom radu i istraživanjima. Ipak, gospodarstvo je jako involvirano u svako sveučilište, ističe.


Kao primjer dobre prakse istaknut je primjer udruge Znanje na djelu, koja je u zadnjih nekoliko godina smjestila 590 učenika i učenica na praksu u više od 40 partnerskih tvrtki i institucija, a dio njih i zaposlio se u tim tvrtkama. Jedan od ključnih elemenata za stjecanje vještina traženih na tržištu rada su mikrokvalifikacije, no prema novijim istraživanjima poslodavci u Hrvatskoj praktički uopće ne znaju o čemu se radi.


– U tijeku je istraživanje koliko su poslodavci informirani i koliko razumiju mikrokvalifikacije, što se pokazalo kao nužnost u EU-u. Preliminarni rezultati pokazuju da su poslodavci o tome slabo informirani i generalno ne razumiju koncept mikrokvalifikacija, a ako ga ne razumiju, ne možemo očekivati da će ga koristiti, kaže Marko Turk iz Instituta za istraživanje migracija.


Fokus na vještinama za tržište rada

Mikrokvalifikacije su vještine potrebne tržištu rada koje se ne stječu formalnim obrazovanjem, a ono što ih razlikuje od studijskih ili srednjoškolskih programa je kratko trajanje i fokus na vještinu koja je tržištu potrebna. Na temelju njih poslodavac zna kakvog radnika dobiva, a kod postojećeg može poboljšati njegove vještine i kompetencije.