Foto Vedran Karuza
S obzirom na to da najmanje vremena imamo za sadašnjost, promjene što su se oko nas dogodile ne doživljavamo na adekvatan način
povezane vijesti
U silno pulsirajućem ritmu života u kojem se dnevne obaveze permanentno multipliciraju, dok komunikacija što se vodi na razini interkontinentalnih udaljenosti djeluje kao da razgovaramo u svom dvorištu, živimo doba u kojem je mnogo toga »nemogućeg« postalo itekako mogućim. Prošlost, sadašnjost i budućnost kao da više nisu jasno odijeljene, postalo je nekako najteže spoznati sadašnjost. Kao da smo nespremni zastati i doživjeti vrijeme danas i ovdje.
A kad bismo to bolje činili, uočili bismo velike promjene koje su Kvarner i njegovo središte Rijeku, posebno u infrastrukturnom smislu – dramatično promijenile. Na bolje. Jako je to uočljivo i u onim kategorijama u kojima je Kvarner uvijek bio jak – prometu i turizmu. Uz razvoj novih tehnologija, što je također stalna karakteristika primjerice metropole Kvarnera i njezinog sveučilišta, zahvaljujući integralnom, bezgraničnom uključenju u Europsku uniju dosegnulo se i okvir koji je u svakom smislu optimalan za sveukupni novi razvojni impuls, pridruženje najdinamičnijim dijelovima Starog kontinenta.
Neslućene razvojne mogućnosti
S obzirom na to da najmanje vremena imamo za sadašnjost, promjene što su se oko nas dogodile ne doživljavamo na adekvatan način. Kad bismo to mogli, uočili bismo da mnogo toga što je donedavno bilo »nemoguće«, danas postoji. Bilo da je riječ o prometu kojem se nedavno pridružila druga cijev tunela Učka, a vrlo će brzo doći i četverotračna povezanost tunela i Riječke zaobilaznice, bilo da je riječ o novom kontejnerskom terminalu čije dizalice kao da su »iznenada«, poput nekog vulkanskog otočića izrasle iz mora. Pa čvor Orehovica, nova bolnica na Trsatu, prometni pravac što kroz podzemlje Rijeke povezuje nove lučke kapacitete i zaobilaznicu, baš kao i u cijelosti otvorenu mogućnost za nastavak stvaranja turističkog kompleksa koji će u relativno kratko vrijeme povezati Kantridu i Preluk. Goleme su to, gotovo tektonske promjene koje ujedno otvaraju i neslućene razvojne mogućnosti.
I ovo izdanje tradicionalne konferencije Novog lista »Kvarner 2030.« u svom fokusu ima upravo analizu transformacija koje se permanentno događaju, kao i njihov nastavak. Cilj koji je postavljen, 2030. godina, sve je bliži, dok je realizacija niza projekta koji su bili središnjim temama pojedinih prošlih panela konferencija, već odrađena.
Razgovori s eminentnim stručnjacima
I ovog studenog Novi list u opatijski hotel Ambasador dovodi eminentne stručnjake. Koji imaju što reći, upravo one poslovne ljude koji itekako stoje iza izrečenog. Prvi od ukupno dva panela ima temu što dominira poviješću Rijeke: Razvoj riječkog prometnog i logističkog pravca. Njezin je pokrovitelj Enna, a razgovoru s njezinim predstavnikom Gregorom Glušićem, predsjednikom uprave pridružit će se i član Uprave Rijeka Gatewaya Tomislav Rosandić, tehnički direktor BINA Istra Christian Santaleza, ravnatelj Lučke uprave Rijeka Denis Vukorepa kao i izvršna direktorica Lürssen Design Centra Kvarner Teuta Duletić.
U središtu zanimanja drugog panela je – turizam. On već danas predstavlja najvažniji i postotno najveći udio općeg gospodarstva Kvarnera, a kako se najavljuju i velike investicije, pa tako i u riječki obalni prostor, jasno je da će biti još i važniji. Kakve nas investicije u turizam očekuju, približit će nam predsjednik Uprave ACI-ja Kristijan Pavić, gradonačelnik Opatije Fernando Kirigin, predsjednik Uprave Liburnia Riviera Hotela Ante Barić, direktorica globalnog razvoja poslovanja Jadran-galenskog laboratorija Dunja Siuc Valković te direktorica Turističke zajednice Kvarnera Irena Peršić Živadinov.
Tu su i četiri brza, u duhu vremena u kojem živimo, »jedan na jedan« razgovora. Vrlo zanimljiva jer gosti su gradonačelnik Rijeke Marko Filipović, predsjednik Uprave HNK Rijeke Damir Mišković, predsjednik Uprave Aestus Groupa Ivan Roje te izvršni direktor DDG Groupa Denis Šikljan. Odgovori koji će se u tim razgovorima dobiti odnose se na globalni razvoj Rijeke s naglaskom na širenje i profiliranje njezinih turističkih kapaciteta, konačni početak realizacije projekta stadiona Kantrida, na umjetnu inteligenciju i rastuću startup scenu na Kvarneru, ali i na jako potrebnu reanimaciju i dalje nemalog broja zapuštenih industrijskih prostora.
Nemale reakcije građana
Često možemo čuti, jer nedovoljno percipiramo sadašnjost, kako se »ništa ne događa«, kako »stojimo u mjestu«. S druge strane, upravo obilje promjena, koje će definitivno do 2030. godine preoblikovati Kvarner i posebno Rijeku, izaziva i nemale reakcije građana. Navikli na statičnost što je obilježila jedan dugi period od skoro pola stoljeća, istina period u kojem je došlo do velike transformacije društvenog uređenja, pomalo nespremni dočekujemo – budućnost. Nije se naime lako suočiti s promjenama nečeg, koliko god ono i ne bilo dobro, ako smo dugo i predugo živjeli u takvom okruženju.
Postalo je ono dio naših života i nekako se bojimo promjena koje nam najavljene promjene – donose. Bojimo se odluka. Sadašnjost je pak ta koja promjene najavljuje, nudi i realizira. Zastanemo li i osvrnemo li se samo nekoliko godina unazad, primjerice dolazak Lürssena bio je prije samo pet godina, uočit ćemo kako se zapravo brzo i uspješno mijenjamo. Dodamo li svemu željeznički prometni pravac koji uskoro dolazi na red kako bi se konačno realiziralo ono što se priželjkuje desetljećima, modernu i brzu vezu između Rijeke i Zagreba kao preduvjet povezivanja Jadranskog i Baltičkog mora, Kvarner 2030. nam je uistinu – pred vratima. Uostalom za lagane šetnje lungomareom koji će povezati Kantridu i Preluk to ćemo uskoro lijepo moći i analizirati. Prisjetiti se kako je nekad bilo. A kako je – danas.