S ovogodišnjom temom procesa, peto izdanje izložbe projekta Teorija i praksa, pod nazivom »Teorija i praksa: Proces«, koji povezivanjem nastavnog gradiva studijskog programa sa zadanom temom iz područja teorije i povijesti umjetnosti objašnjava i demonstrira određeni likovni problem ili pojam, sada proces, otvoreno je u Galeriji Kortil.

Teorija i praksa

Sam projekt temelji se na prožimanju, koordinaciji i medijaciji teorijskog znanja iz povijesti umjetnosti te praktičnog umjetničkog obrazovanja, kao i izlaganju u galerijskome prostoru, čime studenti stječu potrebno izlagačko iskustvo nužno za umjetnički poziv, nakon završetka formalnog obrazovanja.

Izložbom predstavljene radove, »koji ukazuju na moguća čitanja kreativnog i umjetničkog stvaralaštva u kojima upravo proces, kao nematerijalni umjetnički objekt, egzistira nositeljem značenja, a time i same vrijednosti umjetničkog djela«, selektirale su članice kustoskog K Kolektiva, Katarina Podobnik i Katerina Jovanović, a prema riječima Jovanović, večerašnjom se izložbom »rezimira ili bolje reći zaokružuje peto izdanje projekta, s konceptualnim postavljanjem procesa kao teme«.

– Rekla bih da je proces u svojoj suštini napredak ili razvoj, izmjena stanja, tijela, predmeta, oblika materije i energije u vremenu i kao takav rezultira konačnim brojem vizualnih stanja predmeta i slika osobito u kontekstu suvremene umjetnosti.

Upravo zbog te širine izabiremo proces u nastoianju da potaknemo studente na promišljanje i artikuliranje svojih misli i ideja spram svakodnevnih stanja i situacija kojima se susreću kao i direktan utjecaj tih zbivanja na njihove umjetničke preokupacije, ističe Jovanović.

Proces kao koncept

»Suvremena umjetnost, određena situacijom konkretnog života samim po sebi nesvedivim na zasebni događaj ili trenutak«, piše K Kolektiv, »uvelike je određena ‘procesom’ koji sada, shvaćen kao koncept, prestaje biti samo sredstvom umjetničkog istraživanja, egzistirajući ujedno dokumentom, ali i manifestacijom svakodnevnog promišljanja«.

Proces u suvremenoj umjetnosti može se sagledati kao sredstvo i vrijednost za sebe, u tom vidu noseći ključnu ulogu u različitim aspektima ujedno stvaranja i izvedbe umjetničkog djela, ali i njegove recepcije i percepcije.

Nasuprot uobičajenom čitanju, u slikarstvu se stvaralački proces može vrednovati i kao koncept po sebi, a u okviru kojeg objekt slike postaje sredstvom bilježenja misaonih i kreativnih aktivnosti umjetnice odnosno umjetnika, objašnjavaju kustosice.

Ponavljajući motivi u diptisima Janis Beletić, Maje Kalac i Nike Zubović, ukazuju na formalnu, ali i meditativnu ulogu procesa kojima autorice istražuju prirodu odabrane teme. U radu Ivone Roknić Grgas, proces se prepoznaje ne samo kao tehnički aspekt stvaranja, već i ključ izražavanja izvanjske i unutarnje prolaznosti, autoportretom Romana Matasića prepoznaje se i simbolički jezik impresionističke tradicije, u kojemu proces postaje element prenošenja različitih značenja.

Različite umjetničke vizije

U radovima Sanje Preldžić i Miriam Bajčić proces se nameće spojnicom različitih umjetničkih praksi u cjelovitu umjetničku viziju.

Studentica Ela Puharić tekovine tradicije umijeća izrade mozaika translatira na trodimenzionalni objekt, postavljajući ga u kontekst konzumerizma i pop kulture, Marija Konfic izlaže digitalne kolaže sastavljene od prethodno izrezanih slika, a knjigom umjetnika Nika Dušak vizualizira mogućnost sinergije naizgled suprotstavljenih strana, simulirajući procese distinkcije, kontrole i ravnoteže između tehničkih i vizualnih oprečnosti u mediju grafike.

Stvarajući prostor za introspekciju, autor Višnjić se u svome radu fizički i emocionalno povezuje s materijalom, a u radu studentice Ana Marije Lončar uloga procesa prepoznaje se u tehničkoj izradi skulpture, u drvu i metalu, kao i simboličkim putem samospoznaje i oporavka.

Društvena refleksija

Alumni Aneli Sošić predstavlja se trodjelim konceptom istraživanja i izražavanja osobnog identiteta, ali i tendencije pokretanja šire društvene refleksije i redefinicije spram binarnih društvenih postulata, dok u radu Tonke Špoljar proces nosi višestruku ulogu; proces tkanja, kao metafora povezivanja različitih perspektiva i iskustava, nastavak je umjetničkog istraživanja u grafičkim tehnikama, kao i alegorija međusobnog povezivanja i potrebe za socijalizacijom.

Video radom čiji narativ, kroz transformaciju apstraktne ideje u vizualni zapis, prati figuru protagonistice zaronjenu u vodu, predstavlja se Juraj Bačić. Izložba je otvorena do 22. studenog, a može se pogledati uz slobodan ulaz.