Od ponedjeljka do srijede Općina Dvor i Srpsko narodno vijeće (SNV) organiziraju trodnevnu konferenciju o uspostavi »Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada« na lokaciji Čerkezovac, Trgovska gora, nedaleko od Dvora.

Konferencija će se, kako se priopćuje, odvijati na tri različite lokacije.

U ponedjeljak je predviđen posjet nuklearnoj elektrani Krško ne bi li se dobili odgovori na pitanja kako nuklearna elektrana utječe na okoliš, koliko je naknada pomogla razvoju tog područja i kako se živi u susjedstvu jednog takvog objekta.

U utorak će se u Zagrebu održati okrugli stol »Izazovi zbrinjavanja nuklearnog otpada na području općine Dvor: uloga i prava lokalne zajednice« na kojem će se analizirati rješenja koja su predviđena za odlagalište u Dvoru te ona koja se primjenjuju u drugim zemljama Europske unije.

U srijedu je, pak, predviđen odlazak na teren, posjet lokaciji Čerkezovac, Trgovska gora, nedaleko od Dvora.

U svemu će sudjelovati predstavnici relevantnih institucija iz Hrvatske, baš kao i eksperti iz Španjolske i Mađarske, država u kojima je više djelatnih nuklearnih elektrana.

Blizu granice

Moderator konferencije je Toni Vidan, dugogodišnji ekološki aktivist. Mišljenja je on kako je lokacija na Trgovskoj gori vrlo upitna, ako ništa drugo ono zato što je na granici sa susjednom državom koja se, koliko je njemu poznato, nije, barem do sada, izjasnila oko toga koliko joj je prihvatljivo da se radioaktivni otpad zbrinjava blizu granice.

– To nije uobičajena praksa u Europi i čak ako se taj objekt i izvede na sto posto ekološki način mislim da si radimo ozbiljnu štetu ugledu i budućim odnosima s BiH, smatra Vidan.

Drugi razlog za upitnost Vidan nalazi u samoj općini Dvor.

– Činjenica je da se radi o siromašnoj općini i moj osobni interes i želja je da je se tretira onako kako bi trebalo. Kako sam čuo iz općine, s njima se ne razgovara na partnerski način i nisu se imali prilike izjasniti ni za ni protiv.

Želim im pomoći da se izbore za osnovne informacije. A ono što smatram najvažnijim je to da se uspostavi neki oblik međunarodnog monitoringa eventualnog objekta. Jer, ako se već radi o općini koja nema politički utjecaj kojim bi mogla spriječiti realizaciju tog projekta, mislim da je apsolutni minimum da se tim ljudima osigura neki mir i neka razina kvalitete života, da znaju da je objekt solidno izveden i da nema opasnosti od radioaktivnosti, ističe Vidan.

Konferencija je tako, kaže Vidan, pokušaj uspostavljanja elementarnog dijaloga s institucijama koje projekt vode. Pritom, kako veli, okolišne udruge ne dovode u pitanje to da Hrvatska treba zbrinjavati nisko i srednje radioaktivni otpad iz naše polovice NE Krško i drugih objekata poput bolnica i slično.

Ekološka renta

– To treba zbrinuti i tu nema dileme. Ali ne treba tek tako donijeti odluku da se to uradi u općini koja nema infrastrukture, kojoj je najbliža meteorološka stanica u Sisku. Ovako sa strane izgleda da odluka o lokaciji nije donesena na osnovu znanstvenih činjenica, već po sistemu koja je općina najslabija i gdje ćemo to najlakše progurati, kaže Vidan.

Toni Vidan, Arhiva NL

Tonči Tadić, nuklearni fizičar, prije svega ističe kako je civilizacijski gledano besmisleno i sramotno da Hrvatska nema riješeno središnje nacionalno odlagalište radioaktivnog otpada, nego radioaktivni otpad svatko čuva u priručnom skladištu tamo gdje je proizveden.

– Nešto u bolnicama, nešto u tvornicama, nešto u institutima. To je civilizacijski posve sumanuto, odnosno to je kao da imate kuću bez septičke jame pa svatko obavi veliku nuždu u sobi i onda to čuva u kutu sobe kao kakvu relikviju, ilustrativno će Tadić.

Lokacija na Trgovskoj gori nije, kaže, isisana iz prsta, nego je plod desetogodišnje studije traženja pogodne lokacije.

Tonči Tadić, Foto: Arhiva NL

– Ta lokacija je daleko od velikih naselja, ima najmanju vjerojatnost potresa u čitavoj RH pa čak i potresa s povratnom periodom 10.000 godina. Ima granitno gorje, dakle nema podzemnih voda, nema vodotokova, ima pogodnost laganog pristupa i mogućnost jednostavnog i dobrog čuvanja.

Radioaktivni otpad koji će biti tamo neće biti bačen na ledinu.

Dakle nećemo imati radioaktivni Jakuševac, nego ćemo imati radioaktivni otpad zaliven u betonske blokove od kubnog metra. I ja bih radije živio pored takvog odlagališta, nego pored Jakuševca, naglašava Tadić.

Apelira Tadić pri tom da se prestane koristiti termin nuklearni otpad, jer tamo neće biti nuklearno gorivo, nego samo nisko i srednji radioaktivni otpad. Promašaj je stoga, smatra Tadić, ako lokalna zajednica pokušava spriječiti dolazak radioaktivnog otpada.

– Umjesto toga preporučam da razmišljaju kako iskamčiti čim više novca za ekološku rentu. Naime, ako dekomisija NE Krško košta milijardu eura i ako polovina od toga otpada na zbrinjavanje radioaktivnog otpada – cijevi, pumpi, ventila, maziva, kombinezona, čizama, žica, sklopki, motora i slično iz Krškog – onda je logično da polovinu od toga, dakle 250 milijuna eura Hrvatska uloži u to odlagalište, ističe Tadić.

To je, podcrtava, iznos veći nego što vrijedi Pelješki most.

– No, posve je razumno da će se u Hrvatskoj građani nadljudskim naporima boriti protiv toga da u svom kraju dobiju investiciju do 250 milijuna eura. Jer da nije tako, onda to ne bi bila Hrvatska nego, recimo, Slovenija, kritički će Tadić.

Zbog svega rečenog trodnevna konferencija se zapravo čini dobro mjesto za valjan razgovor. Taman je na vrijeme da se vidi kako to rade drugi, pa izvuče iz svega čim se bolje i više može za kraj koji je odavna i često svima na repu interesa i daleko od očiju.