Tri četvrt stoljeća, Kazališna grupa Viktora Cara Emina važan je akter amaterske kulturne scene Rijeke. Tom je prigodom u subotu navečer održan obljetnički program u Slovenskom domu Bazovica. Iako desetkovano i bez svog službenog prostora, ovo je kazališno društvo postojano i ozbiljno shvaća svoju ulogu i cijeni svoju dugačku povijest.

Program je činilo nekoliko točaka: “Barba Serafin”, veseloigra po motivima iz komedije “Vicencica” Viktora Cara Emina, “Ipak nismo stari”, veseloigra prema pripovijesti Augusta Strindberga “Romeo i Julija” i odlomak iz drame “Na straži” Viktora Cara Emina.
Članica Gordana Kovačević pročitala je Povjesnicu Kazališne grupe Viktora Cara Emina, a Vitomir Vitaz iz Slovenskog doma pročitao je koji su slovenski autori bili na izborniku kazališne grupe kroz ovih 75 godina.

Još jedan važan dio programa trebalo je biti uručenje dijamantnog priznanja Hrvatskog sabora kulture, koji – poslan Hrvatskom poštom – nije stigao na vrijeme. Predsjednik upravnog odbora grupe Siniša Pasarić nije sakrio razočaranje: “Pokušao sam s poštom vidjeti koji je problem, ali nitko mi ne odgovara niti se javlja za to. To je sramota. To je neozbiljno i neodgovorno”, požalio se.

Iza dugovječnosti uvijek stoji rad

Kako objašnjava Pasarić, postoje udruge u kulturi koje su proslavile i više od 120 godina, naprimjer, po zagorskim, dalmatinskim i slavonskim mjestima. Ali malo tih udruga radi u kontinuitetu, dok ovo kazališno društvo nije prestalo s radom ni za ratnih vremena. A tajna dugovječnosti ove kulturne skupine je, kako kaže Siniša, upravo rad. “Ja sam u jednom razgovoru za Hrvatsko kulturno vijeće rekao da ne gledam na talent u kazalištu, nego na rad. Ako ti želiš to raditi, ako to voliš, onda ćeš naučiti. Ja sam radio s ljudima slabijih mogućnosti pa sam od njih napravio fine glumce koji su nas iznenadili na premijerama”, rekao je.

Od 75 godina, prvih pedesetak većinu su članova činili mladi i to većinom iz riječkog prstena. Radilo se učenicima i radnicima koji su dolazili u Rijeku i potom ostajali na probi. “Tih prvih 50 godina nije bilo televizijskog programa, interneta, mobitela. Osim odlaska u kino i na ples kojega je bilo na svakom sokaku, kazalište je bilo zanimljivo. Taj ansambl je imao po 30 ljudi. Danas ako imate 10 ljudi, morate ići zadovoljni spavati. Ja sam malo tužan, volio bih da imamo više ljudi”, rekao nam je umjetnik. Skupina sada broji svega nekoliko članova, ali ipak ima načina za rad s mladima. Pasarić radi igrokaze i lutkokaze s nekoliko djece od 10 do 12 godina, a izvodit će ih oko Svetog Nikole i Božića.