Saborska zastupnica SDP-a Martina Vlašić Iljkić poručila je da kraljevički slučaj opet dokazuje – vladajuće nije briga za najranjivije skupine u društvu.

– Cjelokupna javnost je duboko potresena jučerašnjom vijesti o smrti petnaestogodišnjeg djeteta u Centru za rehabilitaciju Rijeka – Podružnica Kraljevica Oštro. Nema osobe koja nije osjećala žaljenje i pitala se da li se smrt mogla izbjeći?

Ali, nisu baš svi bili toliko potreseni tom tragičnom viješću.

Primjerice, Marija Pletikosa, državna tajnica ministra rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marina Piletića, nakon tragedije rekla je da je to uobičajeno i da se smrti u domovima, nažalost događaju.

I ranije smo se naslušali različitih neprimjerenih komentara – poput onoga „tako vam je to u obitelji“ – od osoba koje trebaju štiti prava korisnika u sustavu socijalne skrbi.

Tu je i šefica povjerenstva za pritužbe građana, koja dijete u školi iz nedavnog slučaja naziva „munjenik“ na odboru u Hrvatskom saboru.

To ne samo da su neprimjereni i uvredljivi komentari, nego pokazuju odnos visokih dužnosnika i vlasti prema korisnicima, kao da su to građani koji su manje vrijedni.

Tako njihovi životi u društvu postaju isključeni – ne samo od zajednice, nego i od onih koji trebaju brinuti o njima.

Znamo koliko je sustav socijalne skrbi zapušten i ne odgovara potrebama korisnika i potrebno je puno više napora i političke volje za poboljšanje sustava kroz dostupne socijalne usluge.

A što radi resorni ministar za sustav socijalne skrbi, Marin Piletić? Hvali se s velikim uštedama milijuna eura u svom Ministarstvu.

Nažalost, značajne uštede se ostvaruju preko leđa najpotrebitijih, kako na uslugama, tako i na smještajnim kapacitetima, a to se događa i u Centru za rehabilitaciju Rijeka, pa je od planiranih 330.000 eura rebalansom skinuto čak 230.000 eura.

Smještajni kapaciteti državnih domova, koji skrbe o najranjivijim članovima našeg društva, loše su opremljeni, a osim nedovoljnih kapaciteta, smještaj ne zadovoljava niti potrebe korisnika.

S navedenim iznosom u Centru za rehabilitaciju Rijeka se mogao adaptirati prostor, primjerice upravo onaj derutni dio koji se spominje kao prostor gdje je preminuo dječak s teškoćama.

Brojni domovi su ostali bez značajnih sredstava, što direktno znači smanjenje standarda života najranjivijih u društvu; 11 milijuna eura skinutih rebalansom bili su namijenjeni upravo centrima za odgoj i obrazovanje, centrima za rehabilitaciju, domovima za odrasle osobe, što je porazno jer gotovo 10 000 naših građana čeka na neki od oblika smještaja; bilo da se radi o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeci s teškoćama u razvoju, odraslim osobama s invaliditetom ili starijim osobama.

Liste čekanja, nedostatni smještajni kapaciteti, loši i neadekvatni smještajni kapaciteti, nedostatak zaposlenika u ustanovama socijalne skrbi i uopće stručnog kadra za ranjive skupine. postaju tema tek kada se dogodi tragični slučaj i smrt korisnika.

Uporno o tim temama – na koje upozoravaju svi pravobranitelji – govorimo u Hrvatskom saboru, no Vlada i premijer Andrej Plenković odlučuju zadržati fokus na nekim drugim temama, koje oni procjene da su važne.

Tu je i Zakon o inkluzivnom dodatku, kojime se priznaju prava manja od prava koja su korisnici primali po ranijim propisima. Mi upozoravamo, tražimo odgovore, predlažemo izmjene zakone, no čak niti ne dobijemo mišljenje o prijedlogu, a kamoli da zakon dođe na plenarnu sjednicu.

Prošli tjedan sam upozorila i dostavila primjer rješenja ministru Piletiću, u kojem je sustav primorao osobu s invaliditetom da pristane na povrat sredstava, jer sada ima 95 eura manje inkluzivnog dodatka nego je imao po ranijim propisima.

No, vladajuće za to nije briga, a Konvencija o pravima osoba s invaliditetom ostaje mrtvo slovo na papiru. Zakonski propisi koji se donose ne prate potrebe korisnika.

Tražimo žurno osiguranje smještajnih kapaciteta prema individualnim potrebama korisnika i sustavnu brigu o najranjivijima u društvu, poručila je Martina Vlašić Iljkić, saborska zastupnica SDP-a.