Nakon uspješnog diskografskog prošlogodišnjeg debija albumom »Tu i tamo« riječki The Random već se ove godine javlja novim, drugim studijskim albumom.

Pod nazivom »Za M.« Radovan i Dolores Oštrić ponudili su jedanaest novih pjesama od kojih je dio, kako sami kažu, nastao pri stvaranju prethodnog albuma pa to pojašnjava tu njihovu, za ovo suvremeno doba netipičnu brzinu u objavljivanju albuma. No, to što su »požurili«, ne znači da su pogriješili. Naprotiv, i njihov drugi studijski rad visoke je kvalitete te lirski i glazbeno predstavlja užitak za prave ljubitelje glazbe.

Kvalitetu lirskog izraza uočenu još na debiju Oštrići potvrđuju i na ovom albumu, pri čemu kroz većinu stihova razrađuju i razgrađuju stranputice i ponore neuspjelih ili veza koje su pri svom samom kraju. Sve to prati glazba koja dodiruje različite oblike i pravce.

Na hrvatskom i engleskom

Kao i na prošlom albumu, i na ovom The Random pjevaju na hrvatskom i na engleskom jeziku (ne i na francuskom koji je bilo na prvom albumu) pri čemu je glas Dolores Oštrić prekrasan, a u isticanju njenog vokala svakako pomaže i dobar odabir pjesama koje izvodi ona.

Album otvara naslovna tema »Za M.« posvećena, očigledno, nekome tko je svojedobno bio vrlo bitan dio života, a stihovi poput »da vrijeme liječi sve, čista je laž« praćeni su ugodnom i diskretnom rock pratnjom koja uz dojmljiv vokal Dolores Oštrić zaziva zvuk kakav su gajili The Pretenders i Chrisie Hynde. U temi »Grlice« glasom se prvi put predstavlja Radovan Oštrić koji uz laganu pratnju gitara, dojmljiv bas te potencijal klasične open air rock balade koncert pjeva o mnogo tome što se u već posustalim vezama zna događati.

U sličnom je tonu, ali u brzini više i s puno plesnijim ritmom, odlična »Iluzija«, pjesma o »beskonačnom svijetu zavaravanja« koji si stvaraju oni koji ne žele priznati da je gotovo.

Razgrađivanju tužnih završetaka ljubavi The Random znaju pristupiti i puno tiše i nježnije pa je, primjerice, »Lažeš« sjajna akustična balada u kojoj Oštrić izvrsnom izvedbom ovoj pjesmi daje okvire starih čuvenih šansona. Naravno, pridonosi tome i odličan tekst.

»Umoran sam jako, ne znam što ću sad. Nemam više ničeg što bih mogao da ti dam. Lažeš, lažeš da me voliš kažeš, da je tako ne bi bilo ovako. Pusti me da odem, vrijeme čini svoje«, pjeva Oštrić. Šansonjerski pristup itekako se osjeti i u vrlo dojmljivoj skladbi »Tiho« u kojoj kroz povremene natruhe jazza i iznova sjajan vokal Dolores Oštrić slušamo stihove koji predstavljaju osobu koja nije rado u ovom svijetu i ovoj stvarnosti.

U »Ponesi me« o tragici izblijedjele ljubavi, usporedbi onog što je bilo i što je sad, zajedno uz blage dodire s country ozračjem napokon zajedno pjevaju Radovan i Dolores.

Očaravajući ženski vokal

U pjesmama napisanim i otpjevanim na engleskom jeziku ekipa iz grupe The Random najčešće izlazi iz spomenutih tematskih okvira.

To se ne odnosi na baš divnu pjesmu »Black«, još jednu o kraju veze jer – »vatre je nestalo i crno je boja njene duše« – pjeva kristalno čistim glasom Dolores Oštrić dok je prati starinska pop soul podloga koja od ove divne pjesme čini čisti radijski hit. Još je bolja, možda i najbolja na albumu, u americanu utopljena »Son« s iznova očaravajućim ženskim vokalom prepunim emocija pa su usporedbe s, primjerice, Cowboy Junkies, neizostavne.

Osjećaje, ali i uspješnu sliku blagog košmara, nudi i mračna »Into the Deep«, dok je prpošna »Lucy« idealna za podizanje ozračja u barskim sitnim satima.

Svemu ovome mora se dodati i maestralna završna »Riječi« u kojoj Oštrići obrađuju ono što im je, vidi se iz njihove lirike, izuzetno bitno – riječi i njihov značaj. Pri tome imaju sjajnu pratnju riječkog Gudačkog kvarteta Delta koji je dao zaista moćan doprinos izvedbi ove pjesme čineći je vrijednom svake pažnje.

Davnih šezdesetih, posebno u drugom dijelu te dekade, neki su rock velikani (The Doors, Creedence Clearwater Revival, The Byrds…) znali u jednoj godini objaviti – dva albuma. Danas je neki »normalni« ritam 3-4 godine. The Random ovim odličnim albumom pokazuju da je moguće i drukčije.