RIJEKA Pomiješane su emocije Rijekinih simpatizera nakon najnovijeg derbija preko Učke koji su u punom smislu Bijeli preživjeli. U konačnici Riječani mogu biti više nego zadovoljni, iz jedinog udarca u okvir došli su do punog pogotka. Slaba utakmica, »na nož«, ponudila je mrvice od nogometa i nije zadovoljila ukuse većine gledatelja, kako na Drosini, tako uz male ekrane.

No, nešto tako moglo se i očekivati s obzirom na naglašeni naboj, važnost bodova, ali i način igre koji preferiraju dvije momčadi. Kao i na profil igrača i trenerske zamisli. Puljani su u posljednje vrijeme itekako skloni agresivnom pristupu, igri »čovjek na čovjeka«, Riječani već tradicionalno, koliko im to baš i ne ide u zadnje vrijeme, vole više kombinatoriku i loptu na zemlji. Na kraju igrači Radomira Đalovića morali su se prilagoditi igri domaćina, prije svega jer je i njihova igra u krizi, a linije više nisu tako sinkronizirane i elastične kao prošlog prvenstva.

Odlasci i dolasci očito su učinili svoje i nije lako u najmanju ruku zadržati visoke standarde igre koje su Bijeli gajili minulog ligaškog nadmetanja, a kamoli sve još dići na višu razinu.

S obzirom na krizu i ozljede napadača (Andrić, Perica, Dogan), Đalović se na Drosini odlučio na eksperiment »lažne devetke«, prvi put zaigravši bez klasične špice, s četiri vezna igrača (Ilinković, Petrovič, Janković, Fruk) i dva krilna napadača (Pašalić, Rukavina).

Prvi su davno takav način igre počeli prakticirati brazilski klubovi, a u punom smislu taj termin zaživio je u novije vrijeme i uglavnom je bio vezan za igru Barcelone. Isprva je takav primjer bila igra Michaela Laudrupa kod Johana Cruyffa, u vrijeme dok je za Blaugranu igrao i Pep Guardiola, da bi kasnije jedan od najbolji trenera na svijetu takav način igre često prakticirao u koristeći u toj ulozi Lea Messija.

Generalno, riječ je o petorici igrača u napadačkoj liniji i ulozi s puno kretanja lažne špice i izvlačenja protivničkih stopera te otvaranja viša prostora za suigrače. Bijelima je takav način igre bila novost, uostalom Fruk je priznao da ga je trener dan ranije pozvao na razgovor o novoj ulozi, a kako je sve izgledalo, riječka igra ne može dobiti prolaznu ocjenu. No, to u ovom trenutku nije previše bitno koliko je činjenica da je baš Fruk odlučio pobjednika, ali potezom majstora iz slobodnog udarca.

Manevarski prostor

Đalović i stožer svjesni su nedostataka u igri, ali ovog puta, bez obzira na oprečne komentare, zaslužuju i određene pohvale. Ipak se nešto počelo mijenjati u potrazi da Rijeka izgleda bolje. Uz novi način igre to je svakako i uvrštavanje Silvija Ilinkovića u početni sastav i činjenica da je mladi 22-igrač bez puno iskustva u HNL-u dobro odgovorio na zahtjeve jedne ovako tvrde utakmice.

Ilinković bi mogao biti dobitak u budućim utakmicama i otvoriti više manevarskog prostora Đalovićevim idejama, prije svega jer je polivalentni veznjak, može igrati dosta defenzivno, ali i naglašeno napadački i sudjelovati u kreaciji. S druge strane ne treba čuditi Ilinkovićeva mirnoća i stabilnost, prošao je omladinsku školu Širokog Brijega, a u prvoj ligi Bosne i Hercegovine, također čvrstoj i s puno agresije, prošao školu kaljenja. Za Zrinjski je odigrao 55 prvoligaških utakmica i zabio četiri gola te dvaput asistirao.

Dobro i loše

Manevarski prostor Đalovića mogao bi biti veći u budućnosti i većim korištenjem Šimuna Butića na desnom krilu, pa čak možda i u vrhu napada. Krilni napadač Nais Djouahra vraća se u konkurenciju i kolikogod navijači »čupaju kosu« njegovim izvedbama i često nerezonskim rješenjima, može se čuditi da inače sjajno radi na treninzima. Vrijeme je da to preslika i na utakmice…

Od dojma se ne živi, poznata je sportska uzrečica, koja se najbolje mogla preslikati na vrijeme uoči i za vrijeme pulskog dvoboja. Rijeka je ostvarila pobjedu i to je bilo najvažnije, neovisno o načinu i izvedbi. Puno brojki ne ide u prilog kad je u pitanju riječki napad, no generalno puno gole statistike je i na Rijekinoj strani.

Opet je ispred Dinama, približila se Hajduku na samo tri boda i – jedina je neporažena momčad SuperSport HNL-a. Riječani su primili i najmanje golova, samo četiri, od čega dva iz jedanaesteraca, Hajduk i Varaždin po sedam. Zanimljivo, Rijeka nije dobila gol devet utakmica, a Varaždin, ugodno osvježenje lige, u sedam ogleda. I gol-razlika Bijelih najbolja je u ligi s plusom od 15 golova, Hajduk i Dinamo u plusu su 13 pogodaka.

Gledano statistički Martin Zlomislić dobiva 0,4 gola po utakmici, jednako kao i Ivan Lučić, vratar Hajduka koji u posljednje vrijeme ne brani zbog ozljede. Tu je i vrlo dobri Oliver Zelenika iz Varaždina (0,5).

Rijeka »vodi« i u rubrici remija, ima ih najviše, šest. Nastavi li taj trend, mogla bi ovo biti možda i sezona u kojoj će u novije vrijeme biti ugrožena brojka utakmica s podjelom bodova iz sezone 2015/16. kad je momčad remizirala 14 puta. I u konačnici osvojila drugo mjesto s osam bodova iza Dinama.

Po deset remija Bijeli su imali u sezonama 2018/19. i 2013/14., a najmanje u sezoni 2017/18. kada su samo četiri puta dijelili bodove u 36 kola. Rijeka je tada također osvojila drugo mjesto, sa samo tri boda zaostatka iza godinama nedodirljivog Dinama. Po pet remija na kraju sezone Riječani su ostvarili prošle sezone i one 2021/22. kada je osvojeno četvrto mjesto, uz 20 pobjeda i 11 poraza.