S obzirom da je zločin počinio u stanju u kojem nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom, nakon okončanog suđenja Peteku nije izrečena zatvorska kazna
RIJEKA Tog dana samo sam se branio, drugi put sam se našao na dnevnom redu za likvidaciju. Bila je to moja teška obrana. On me htio usmrtiti, prvi je opalio, ali je njegov pištolj poslije nestao. Pucao sam, nisam više mogao izdržati da tako hrabro ide na mene. Obranio sam u sekundi svoj život. Postao sam žrtva udružene građevinske mafije. To je bila teška zavjera, grabili su stanove, ljudi su jednostavno nestajali iz nebodera.
Izjavio je to jučer u svojoj obrani 75-godišnji Vinko Petek, umirovljeni oficir JNA, prije no što mu je vijeće riječkog Županijskog suda izreklo presudu zbog toga što je prošlog ljeta u neubrojivom stanju hicima iz pištolja usmrtio 54-godišnjeg sustanara Vladimira Lakičevića u neboderu na riječkim Rastočinama. U stanju paranoidne psihoze s više hitaca iz pištolja nanio je smrtonosne ozljede Lakičeviću, građevinskom poduzetniku, u ulaznom holu nebodera.
Petek je imao oružni list za držanje oružja koji mu je zadnji put produžen u listopadu 2015. godine, s valjanošću do sredine listopada 2020. godine. Imao je registriranu pušku i dva pištolja. Jučerašnjom odlukom suda oduzimaju mu se ta tri komada vatrenog oružja te po jedan plinski i zračni pištolj, kao i više kutija sa streljivom, ukupno više stotina metaka. Oduzima mu se i petnaestak trofejnog hladnog oružja (mačevi i noževi koje držao obješene na zidu) i jedna sjekira.
S obzirom da je zločin počinio u stanju u kojem nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom, nakon okončanog suđenja nije mu se izrekla zatvorska kazna. Kao što je bilo i očekivano, vijeće sutkinje Ike Šarić prihvatilo je zahtjev tužiteljstva i utvrdilo da je ubojstvo počinio u stanju neubrojivosti te mu odredilo prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.
Nije bilo nužne obrane
– Iz snimke s nadzorne kamere u liftu, koju smo gledali u sudnici, vidljivo je da je napad na vas prestao kada ste vi odlučili uporabiti oružje. Nema govora o vašoj nužnoj obrani. Kada ste pucali u njega, nije vas napadao, već bježao od vas, naglasila je u obrazloženju presude sutkinja Ika Šarić, obraćajući se Peteku. Predsjednica sudskog vijeća napomenula je da je iz snimke – koja se pokazala od krucijalne vrijednosti u utvrđivanju okolnosti zločina i trenutaka što su mu prethodili – vidljivo da je Petek ušao za Lakičevićem u lift u prizemlju zgrade i prvi ga fizički napao, odgurivao (uz to, govoreći mu nešto što se sa sigurnošću ne može utvrditi bez dodatne analize, ali svakako nije riječ o lijepim riječima). Lakičević je i stavio nogu kako Petek ne bi ušao za njim u lift.
– Nisam bio pri punoj svijesti, konstatirao je na to Petek.
– Da jeste, do svega ovog ne bi došlo, dometnula je sutkinja.
– Petek inzistira da podnesemo žalbu na presudu. Smatra da ni nema dijagnozu pa ne vidi zašto bi se trebao liječiti, izjavila nam je nakon objave presude odvjetnica Diana Milin, Petekova braniteljica, najavljujući da će obrana podnijeti žalbu u kojoj će isticati da je Petek postupao u nužnoj obrani. Po uputi Peteka, odvjetnica je tu tezu naglašavala i u svojoj završnoj riječi na suđenju, pojašnjavajući da iz njegove obrane proizlazi višegodišnji strah vezan za Lakičevića. Činjenica da je u liftu dobio udarce od tog sustanara bila je okidač da potegne oružje.
– Razumijem obrazloženje presude, ali sve mi je mutno u glavi, zaključio je pak Petek koji je na suđenje doveden iz zagrebačke Bolnice za osobe lišene slobode, a u sudnicu ušao sporim korakom.
Prije no što je izrečena presuda, zamjenica riječke Županijske državne odvjetnice Tea Radovani u svojoj je završnoj riječi ukazala i na dio snimke u kojem je vidljivo da je Lakičević, nakon što je zadao nekoliko udaraca Peteku koji je prvi počeo sukob, izašao iz lifta pa zastao i sagnuo se kako bi podignuo jaknu s poda. Otišao je, a onda se na snimci vidi kako se Petek diže, vadi pištolj i kreće za žrtvom koja se već udaljila, pa puca.
Sumanute ideje
Odbacivši Petekove tvrdnje da je postupao u nužnoj obrani, tužiteljica je, pozivajući se na rezultate psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, istaknula da je Petek zločin počinio u stanju paranoidne psihoze, da njegovo doživljavanje stvarnosti ne odgovara realitetu, da je opsjednut sumanutim idejama.
– Nije mu ni trebao povod da počini kazneno djelo, ustvrdila je zastupnica optužbe.
Značajan dio jučerašnje rasprave protekao je u iznošenju obrane optuženog koji je ostavio dojam da živi u »svom« svijetu. Petek je tako ispričao da je odmah nakon što je ušao u lift za Lakičevićem dobio od njega udarac bez razloga, da je pao na pod.
– Ne mogu prešutjeti činjenicu da dio odgovornosti za ovo što se dogodilo snosi sustav, istaknuo je u svojoj završnoj riječi odvjetnik Saša Jelušić, zastupnik obitelji ubijenog. On je naglasio da Petekova duševna bolest nije od jučer, već od 1985. godine, te da je optuženi sve te godine uredno dobivao dozvolu za držanje oružja. Ukazao je da prave reakcije sustava nije bilo i nakon što je jedan savjesni doktor, Petekov obiteljski liječnik, obavijestio nadležno tijelo o situaciji s Petekom, a k tome da su od ljeta 2015. godine oni nadležni imali i podatak da je Petek evidentiran zbog djela s elementima nasilja (fizički sukob s Lakičevićem, op. n.).
– Lakičević je imao pištolj i htio me upucati. Na sljepoočnicu mi je stavio pištolj. Skoro mi je izgorjela ruka od barutnih plinova. No, njegov pištolj je poslije nestao, tvrdio je Petek. Na pitanje nije li vidio da žrtva bježi, odgovorio je da je »snimka djelomična«. Objasnio je da je ušao za sustanarom nebodera u lift jer je htio vidjeti ima li što protiv njega.
– Htio sam samo biti blizu njega. »Nemoj mi zatvarati vrata pred nosom!«, rekao sam kada sam ulazio za njim u lift, pričao je Petek u sudnici.
Optuženi je ispričao da je jednom prilikom vidio Lakičevića kako vuče velike građevinske vreće, da je iza bio svježi trag što mu je mirisao na krv. Htio ga je samo pozdraviti, no dobio je upozorenje da se više ne približava njegovoj obitelji. Petek je ustvrdio da ga je buduća žrtva ubojstva od tada uzela na zub, da ga je jednom pred neboderom fizički napao, a i njegova supruga pokušala pregaziti autom na pješačkom prijelazu. U svoje sumanute priče Petek je upleo i bivšeg kućnog majstora u neboderu, navodeći da su u biti svi oni dio zajedničke zavjere i građevinske mafije koja ljudima otima stanove.
Pištolj »za obranu«
– Morao sam nositi sa sobom pištolj, skriven, jer su mi postavljali zasjede. Imao sam ga za obranu, za slučaj potrebe, konstatirao je Petek. Za metu na roletama svog stana, s inicijalima ubijenog Lakičevića i imenom navodnog kolovođe zavjere, bivšeg kućnog majstora, optuženi je objasnio da je time samo htio naznačiti da su otkriveni.
– Sve što se događalo je kao iz filmske režije, a ja sam se našao u unakrsnoj vatri, navukao sam mržnju na sebe, zaključio je Petek.
Pročitan je i njegov iskaz na ispitivanju u tužiteljstvu, kada je izjavio i da mu nije žao što je ubio sustanara u neboderu. Na tom saslušanju iznio je još više sumanutih misli nego jučer. »To je rat obavještajnih službi koje organiziraju Srbija i Crna Gora protiv nas antiterorista. Bilo je ili-ili. Mene su odredili prvoga za likvidaciju. No, sretan sam jer je meta pala«, pričao je u DORH-u Petek, tvrdeći da je preživio jednu zasjedu na stepenicama te da je par dana prije ubojstva Lakičević, koji ga je inače želio likvidirati, ispalio dva-tri snajperska metka na golubove (zbog čijeg je cjelodnevnog hranjenja na svom balkonu i izmeta kojeg su proizvodili dolazio u sukob sa susjedima, op. n.).
– Je li istina da ste u kritičnim trenucima vikali Lakičeviću: »Umri već jednom, pseto jedno!«, pitala je sutkinja optuženog, pozivajući se na snimku njegovog saslušanja u DORH-u. Petek je rekao da se toga više ne može sjetiti.
