U prepunoj Sportskoj dvorani Lopar, ove subote (2. 11.) je upriličeno predstavljanje zbirke pjesama „Budi Čovik“, loparskoga pjesnika Zorana Jakuca, koji trenutno živi i radi u Beču. Nakon emotivnog predstavljanja njegove prve zbirke „Sled va melu“, koje je bilo prije dvije godine gotovo u isto doba, ovo predstavljanje nije bilo ništa drukčije…

Opet je tu bilo emocija, ponosa, nostalgije, obilje suza zbog prisjećanja na onih kojih više nema a kojih se mnogi sjete čitajući Zoranove stihove, bilo je na trenutke i smijeha, ali taj emotivni trag koji su Zoranovi stihovi ostavili na svakome tko se našao na promociji najvjerojatnije će Zoranu ostati uspomenom do kraja života… „Niki sretniji od mene ako vas i ova zbirka bar na tren razveseli, nasmije, možda i rastuži jer se sjetite nekoga koga više ni… Ali to je i cilj. Nemojte zaboravit ono bitno – ljude i emocije. To vridi najviše“, zapisao je Zoran na početku svoje nove zbirke. I doista je tako i bilo.

U Zoranovim pjesmama, kojih je u ovoj novoj zbirci 61, krije se puno toga – nostalgije za rodnim Loparom koja Zorana obuzima tijekom boravka u Beču, kao i za ljudima i vremenima kojih više nema, a u pjesmama se Zoran pred čitatelja stavlja i u ulogu „iskusnoga svojevrsnog životnoga učitelja“, kako je zapisao Lucian Borić u predgovoru zbirke a ponovio i rapski pjesnik Joso Fafanđel u svojem osvrtu na predstavljanju…

Zoran tako ljude uči kako treba cijeniti stvari koje posjeduju i živjeti svaki dan kao da je zadnji, jer nikad se ne zna što sutra nosi, kao i naposljetku, hoće li sutra uopće i doći. „(…) Nekad je prekasno u životu shvatit da je kasno. Jer doć će dan kada više nećeš otvorit oči. Kada, ne moreš znat. A toliko toga si još mogal vit, još čut, još toga osjetit“, zapisao je, među ostalim, Zoran u svojoj pjesmi, „Još si tu“, u novoj zbirci.

Nostalgija Zorana za rodnim Loparom očituje se i u načinu na koji on zapisuje poeziju – svojim rodnim, autohtonim, loparskim dijalektom, izabirući motive loparskoga kraja koji ga u osjećaj djetinjstva i bezbrižnosti, koje je proveo u Loparu, mislima najbrže i vraćaju. A samim izborom naslova zbirke („Budi Čovik“) Zoran čitateljima želi poručiti i da su nam materijalne stvari postale previše bitne i da se danas sve vrti oko toga „ki je skupil više i ča ki ima“, kako je i zapisano u uvodu njegove nove zbirke. „Ono najvridnije se ne more kupit jer nekad više vridi iskrena rič, iskren osmijeh, ruka potpore nego svi šoldi na ovome svitu. A to se kupit ne more!“, poručio je Zoran čitatelju, ali i svima prisutnima.

Iako je nekako uobičajeno da na predstavljanju knjige uglavnom samo struka daje svoj sud, ovo izlaganje Zoran je zamislio kao čitanje njegovih pjesama. Pjesme su čitali njemu posebni ljudi, a svakom od tih posebnih ljudi je za čitanje odredio i baš određenu pjesmu… Kada je uslijedilo čitanje poezije, rijetki su bili oni kojih emocije nisu slomile… Bilo je tu suza i nostalgije… Bio je to najemotivniji trenutak predstavljanja. A među brojnim čitačima, jednu pjesmu („Dica mela“) pročitala je i Zoranova malena kći Sofija. Među čitačima poezije našli su se još Danijel Mušćo, Nena Paparić, Branko Paparić, vlč. Božidar Volarić, Marin Mušćo, Andrea Andreškić, Anita Sović Padovan, Davor Matahlija, Elizabeta Zavrtnik, Joso Fafanđel, Ivana Andreškić, Martina Ivanišević, Marijana Protulipac Tomičić, te i sam Zoran Jakuc na kraju.

Autorov životopis pročitala je Sanda Juratović Petković, predgovor knjige Lucian Borić, a stručni osvrt na knjigu dao je i iskusni rapski pjesnik Joso Fafanđel. Prigodne govore na početku promocije održali su direktor TZO-a Lopar Marin Mušćo, i načelnik Općine Lopar Zdenko Jakuc.

Svojim nastupima, ovo emotivno predstavljanje upriličili su i ženska klapa Užanca, i loparski Pučki pivači, a predstavljanjem je moderirala Antonija Matahlija.

Po završetku predstavljanja uslijedilo je druženje i zakuska, te, naravno, neizostavno potpisivanje knjiga uz posvete, od strane autora Zorana Jakuca.

U završnom govoru Zoran je zahvalio i sponzorima (Općini Lopar, TZO-u Lopar, Centru za kulturu i sport Lopar, Rapskoj plovidbi, Pivovari Rab, restoranu Gožinki, Sanjinu Matahliji, Draženu Grozdaniću, Igoru Pervanji, Davoru Matahliji, Aleksandru Šaniću, Danijelu Mušću, obitelji Zavrtnik, Goranu Matahliji, Marinu Piriću) te zaista brojnim ljudima, koji su pomogli u realizaciji ove promocije na terenu, čitačima, fotografima za zbirku, tisku, obitelji, prijateljima, onima koji su pripremili zakusku, Josu Fafanđelu na pruženom „vjetru u leđa“, Užanci, Pučkim pivačima, kao i još mnogima bez kojih ove zbirke ne bi bilo, i svakome tko je svojim dolaskom upriličio ovu promociju…
Zoran Jakuc rođen je 12. travnja 1983., a nakon završene gimnazije na Rabu, završio je i Tekstilno-tehnološki fakultet u Varaždinu. ž

U Beču živi sa suprugom Martinom, a ponosan je i otac dviju kćeri – Sofije i Viktorije. Drugi je predsjednik Hrvatske zajednice umjetnika u Austriji, a trenutno predaje na Berufsförderungsinstitutu u Beču.