RIJEKA  Zagrepčanka Paula Polanšćak svjetska je prvakinja s reprezentacijom Hrvatske, pobjednica Svjetskog kupa s ekipom Mlake, dvostruka europska U-18 prvakinja, pojedinačno i u kombinaciji… To je samo dio trofeja koje je osvojila ova – devetnaestogodišnjakinja. Trenutno je druga u poretku za kuglačicu Superlige, iza Mateje Juričić, ali samo zato što ima slabiji prosjek na kuglani Mlaka, što je još jedan dokaz o kakvom je talentu riječ. Svjetski kup je prvi trofej koji je osvojila s Mlakom, u koju je stigla iz Zagreba, ali to je tek početak. Tigrice svake sezone love sva četiri trofeja.

– Moja je želja uvijek bila napraviti stepenicu više. Mislila sam da ću za to morati otići iz Hrvatske, ali kada sam vidjela da najbolje igračice idu u Mlaku, gdje je trener Tonči Mikac, koji je i trener reprezentacije, nije bilo dileme gdje ću otići. To je vrh, dalje nemaš gdje – kaže Paula Polanšćak.

U tijesnom finalu Svjetskog kupa u Zalaegerszegu protiv Slovan Rosica (5:3) srušila je 592 čunja, što je bio drugi rezultat među igračicama Mlake, samo jedan čunj manje od Milane Pavlic. U polufinalu protiv Bečanki (5:3) također je imala drugi rezultat (607), što je samo znak da se na nju Tonči Mikac može osloniti, bez obzira na njezinu mladost. Paula je jedna od najzaslužnijih što su Tigrice peti put u nizu osvojile Svjetski kup.

– Igra šest igračica i ne gleda se jedna. Mi pokrivamo jedna drugu. Jedna uspije više jedan dan, drugi je slabija.

Preokret

Nije bilo jednostavno igrati na 88 čunjeva minusa, kada su Paula, Brigitte Strelec i Milana Pavlic morale odigrati po još tri seta. Uslijedio je nevjerojatan preokret i pobjeda nad Slovakinjama zapet čunjeva.

– Meni je puno draže kuglati pod pritiskom. No, nisam mislila da ćemo uspjeti pobijediti. Nisam odustala jer se ne odustaje, ali mislila sam da nemamo šanse stići zaostatak. No, onda su Brigitte i Milana krenule stizati, a ja sam sama sebi rekla da se neću sada ja jedina osramotiti. Kada je Brigitte u 29. hicu trećeg seta pogodila poziciju koja se valjda nikad ne uspije pogoditi, mene i Milanu to je opasno diglo. Tada smo krenule u posljednjem setu… Odigrale smo svoje, pobijedile i išle doma.

Već na dodjeli trofeja u Mađarskoj trener Mikac je upozoravao na gostovanje kod Kustošije. Paula je izgubila prva dva seta uz 43 čunja minusa, ali uspjela je donijeti važan bod.

– Dojmovi sa Svjetskog kupa još se nisu uspjeli slegnuti, ja sam još uvijek bila u Mađarskoj. Znale smo da ne smijemo izgubiti jer su najteže te utakmice nakon velikih natjecanja. Gubila sam 2:0, trebalo se snaći nakon te preteške kuglane u Mađarskoj. Mentalno mi je to bila jedna od najtežih utakmica u ligi.

Riječke ekipe Mlaka i Rijeka vode veliku bitku za titulu prvakinja Hrvatske. Derbi je završio 4:4, a ekipe na ljestvici nakon sedam kola razdvaja tek razlika u poenima.

– Mislim da možemo biti zahvalne što je derbi završio neriješeno jer je Matea Juričić stvarno odigrala dobro, svaka joj čast. Mi smo izvukli najviše što smo mogle.

Sve je počelo slučajno kada ju je dugogodišnja prijateljica Anja Vicković odvela u kuglanu nakon škole. Trofeji i medalje počeli su stizati vrlo brzo.

Reprezentacija

– Anja i dalje kugla i također je u reprezentaciji. Na početku su rezultati baš dolazili na talent. Nisam toliko trenirala, ali medalje su dolazile, što na zagrebačkim turnirima, što na državnim prvenstvima. To mi je punilo samopouzdanje i energiju. Kada su me prvi put pozvali u reprezentaciju 2021. godine, shvatila sam da sam napravila stepenicu više. Prije toga sam bila potpuno isključena iz svega, nisam ni znala za reprezentaciju. Najviše sam se digla nakon Svjetskog pojedinačnog kupa odigranog baš u Rijeci prije dvije godine. Od tada sam napravila veliki skok što se tiče rezultata.

Tada je bila brončana u U-21 konkurenciji. U svibnju ove godine osvojila je dva zlata u slovačkom Breznom, pojedinačno i u kombinaciji na oproštaju od U-18 konkurencije. No, ona već ima svoje mjesto u seniorskoj reprezentaciji.

– Uvijek sam govorila da ću kuglati kada završim s U-23 konkurencijom, ako imam mjesto u seniorskoj reprezentaciji. Sa 17 godina sam završila u seniorskoj reprezentaciji, ali tu treba imati i dosta sreće. Najprije sam imala sreće u Zagrebu jer me trener s 14 godina gurnuo u Prvu ligu. To mi je donijelo puno prilika, stekla sam puno iskustva, koje me je diglo. Mikac mi je dao priliku na Svjetskom kupu u Rijeci. Nitko nije očekivao da ću nastupiti niti da ću nešto postići. Na kraju sam osvojila odličje. To mi je bio prvi samostalni nastup. Nakon toga je došao Varaždin i Svjetsko prvenstvo, za koje mi je Mikac rekao da ću sigurno nastupiti. Vjerovao je u mene i to mi je puno značilo.

Mikac već godinama slaže ekipu koja osvaja najveće trofeje. Mlaka je pet puta u nizu osvojila Svetski kup, dvaput Ligu prvaka, dok je u domaćem prvenstvu sedam puta zaredom prva. Paula treba biti dio pobjedničkog mozaika i u budućnosti.

Sara i priroda

– Tonči je pun energije i zna mi se jako dobro prilagoditi. Točno zna treba li me vratiti na tvorničke postavke, a nekad samo šuti i tek koji put kaže: »Bravo«. Meni se to najviše sviđa.

Tigrica ima odasvud, od Slovenije, Mađarske do Zagreba, Koprivnice, Osijeka… No, kada se nađu zajedno na kuglani, jednostavno su nezaustavljive.

– Mi smo zajedno i u reprezentaciji pa često zajedno treniramo kada su pripreme. Inače treniram u Zagrebu, ali s Miljenkom Šarcem, koji je drugi trener Mlake. Mislim da su Šarac i Mikac dosta slični, ali znam otići trenirati u Rijeku ili Tonči dođe u Zagreb. Nije da se ne čujemo niti vidimo.

Uz jurnjavu s Rijekom za titulu prvaka, ali i Kup Hrvatske, Riječanke žele i do nove krune u Ligi prvaka.

– Meni je sve novo i jedino što želim je da ne razočaram cure i da sve budemo sretne na kraju. Stvarno bih željela osvojiti Ligu prvaka te opet Hrvatski kup. Mikac kaže da ne zna koje su mi granice, ali ja na svakoj utakmici želim dati sve od sebe, a onda ćemo vidjeti gdje to vodi. Prvenstvo? Ne sumnjam u nas. Imamo najveću igračku kvalitetu. Mislim da nas nitko ne može srušiti. Više sam se bojala Zagreba nego Rijeke, ne samo zato što je to moj bivši klub. Bojala sam se utakmice s njima. Nisam znala što očekivati. Cure iz bivšega kluba će se ljutiti ako odigram dobro, a ako ne odigram dobro, onda bi ispalo da nisam trebala ni otići u Mlaku. Bilo mi je katastrofa, a na kraju sam srušila rekord kuglane sa 662 čunja.

Bez obzira na to što živi i trenira u Zagrebu, uspjela je upoznati Rijeku.

– Često smo igrali prijateljske utakmice u Rijeci, dolazila sam na prvenstvene utakmice sa Zagrebom, na prvenstva… Stvarno volim Rijeku, volim more. Lijepa mi je atmosfera. Sviđa mi se grad. Uvijek je bilo lijepo vrijeme kada bih došla. Ne znam je li to neki znak…

Ima još dvije ljubavi. Spavanje i prirodu…

– Jako volim prirodu i svi to znaju. Sara Pejak i ja smo suigračice, ali već smo dugo i najbolje prijateljice. Mi najviše volimo ići negdje, volimo lutati. Stalno smo negdje. Volim prirodu, more, rijeke…