Od čega je sada lovostaj, zapitao me ovih dana poznanik koji s ribarstvom i aktualnostima u toj djelatnosti baš i nije »na ti«. Stalno pišeš o tim famoznim lovostajima, čovjek bi pomislio da nema dana a da nije zabranjen lov na neku vrstu riba, pojašnjava on svoje pitanje.

Dobro, neće biti baš tako, ali da naši ribari imaju puno dana lovostaja, to se ne može poreći. Pa se u razgovor ubacuje drugi, s pitanjem: »Do kada ću još na peškariji kupovati srdele?«

– Do Badnjaka, ako se budu lovile, sada nema nikakvog lovostaja, kratko sam odgovorio jednom i drugom.

Trenutno nema lovostaja. Naprotiv, ovih dana sezona je intenzivnog ribarenja, vrijeme kada bi se trebali ostvarivati bogati ulovi, s nekim alatima i najbogatiji u godini. Naprimjer, u lovu okružujućom mrežom plivaricom srdelarom. Za taj alat sada je vrhunac ribolovne sezone. Godinama tako biva, s ponekom iznimkom. Kada riba, ili vrijeme »naprave škerac«, kako je znao govoriti jedan ribar, pa izostane očekivani ulov. Jesenski mrakovi u pravilu su najizdašniji za malu plavu ribu, i to na sjevernom Jadranu, na Kvarneru, u Riječkom zaljevu, uz zapadnu obalu Istre, ovisno kako se riba kreće i grupira. U više navrata pisao sam o pravoj invaziji velikog dijela naše plivaričarske flote u mali Riječki zaljev.

Brodovi mijenjaju pozicije

U ovom dijelu godine često su Riječani sa svojih prozora i balkona u večernjim satima gledali mnoštvo rasvijetljenih brodova. Ako su poželjeli, mogli su tom prizoru svjedočiti do jutarnjih sati. Mnogi su pokušavali pobrojiti to brodovlje, neki su me sljedećeg dana informirali koliko je brodova te noći bilo ispred Rijeke. Svojedobno sam tako dobio informaciju od poznanika iz riječkog prigrada da je svake večeri brojio, da je bilo blizu 50 brodova. Moguće! Iako, pokušavali jesu, ali je malo tko točno pobrojio. Teško je brojiti u noćnim uvjetima, a brodovi nisu baš tako blizu, niti na istoj udaljenosti. Čitavu noć svijetle, a neposredno prije svitanja svjetla se gase, odjednom, stječe se dojam da su svi brodovi nestali!

Poznavatelji ribolova znaju što se dogodilo, odnosno događa – spušta se mreža, okružuje riba. Najvažnija operacija cjelonoćnog posla. Brzo će se vidjeti koliko je noć bila uspješna… To ribarstvo nije baš »spusti mrežu i – diži ribu«, kako mnogi misle. A, kada se veliki brod vrati praznih kašeta u luku, i sa suhim mrežama, to uglavnom ne vidimo. Pa čak i da se mreža topila, i da ima ulova, pitanje je: je li noć bila uspješna?

Ovogodišnji listopadski mrak, što će se protegnuti i na dobar dio studenoga, ribari plivaričari neće pamtiti po dobru. Rano je za donošenje zaključaka, još će oni dosta noći svijetliti, ali ima pokazatelja što ukazuju da stanje s ribom nije najpovoljnije. Vidljivo je to po okupljanju brodova. Nema ih u Riječkom zaljevu, što nije toliko indikativno, ne mora se riba uvijek skupljati u istom akvatoriju. Više su radili u Kvarneru, ponešto i uz istarsku obalu. Bilo je noći kada se dio brodova povlačio južnije, ispod Lošinja i Ilovika. Nigdje, međutim, nije bilo velikog grupiranja, pa da se to ponavljalo iz noći u noć. Jedne večeri na AIS-u vidio sam više brodova između Cresa i istarskog kopna, drugi su bili uz zapadnu obalu Istre, treći ispod Lošinja.

Imam informacije i o tome gdje su iskrcavali ulove. Između ostaloga, u Novalji. Nova ribarska luka bila je maksimalno popunjena, više brodova provelo je dan na sidrištu. Bez obzira na to što im Novalja omogućuje najpovoljniji kopneni transport do prerađivačkih pogona u Dalmaciji, ili farmi tuna, sigurno tamo ne bi iskrcavali, ako su radili u Kvarneru, ili uz istarsku obalu.

Ribu treba tražiti

Nedavno sam pročitao žalopojku jednog istarskog ribara, pričao je – lovi se slabo. Sada, u listopadu, od kojega smo se tek oprostili. Ako u proteklom mjesecu nisu ulovili veće i velike količine, ne vjerujem da će imati prilike za popravak. U studenomu za ulove počinje silazna putanja. Ne želim biti zloguki prorok, jer u prirodi, na moru ništa nije unaprijed determinirano. Ako je listopad podbacio, zašto studeni to ne bi popravio.

Prije godinu, dvije noćima je mnoštvo brodova svijetlilo u Riječkom zaljevu, praktički uvijek na istim pozicijama. Proteklih tjedana bilo je više uzastopnih noći, a da u tom akvatoriju nisam vidio ni jedno ribarsko svjetlo. Ribu treba tražiti, za njom ploviti, uvijek mi je govorio jedan stari ribar. Pratim svake večeri stanje na moru, registriram premještanje brodovlja. Znači, traže ribu, ona se ne zadržava na istim pozicijama. Ribari plove, troše gorivo i vrijeme, kraće će svijetliti. Pa još, kada izostane željeni ulov…

Ove jeseni teško će se neki zapovjednik pohvaliti ulovom većim od 10 tona u jednoj noći. A, u zaborav su otplovila vremena kada se dizalo dvadesetak tona, kada je iskrcaj trajao veći dio dana. Poznat mi je slučaj broda koji je uključio motor čim je iskrcana posljednja kašeta. Krenuli su u novu ribolovnu noć, bez mogućnosti predaha. Za mjesece do kraja godine ribarske vlasti dozvolile su maksimalni mjesečni ulov od 130 tona po brodu. Kakvo je sada stanje, rijetki će mu se približiti.

Više nikako nego dobro

Potvrdu navedenoga dobio sam izravno, od iskusnog i uspješnog ribara. Kristijan Uhač iz Rijeke zapovjednik je broda »Srdela«.

– Generalno, stanje je više nikako nego dobro. Sve se urotilo, nepovoljno vrijeme, slabija pojava ribe, a nadasve morski napasnici, tune, luci, rumbaci… Ne more se od njih živet! Čim staneš i počneš svijetliti, evo ih na sonaru. Ne znaš kako se ponašati na moru. Kad smo na osamljenoj poziciji, nađe se više ribe, ali je i masovnija pojava tih napasnika. Ako je više brodova grupirano, oni se rasprše, kod svakoga malo. Ovako nešto još nisam doživio!

– S obzirom na štajun, ne lovi se dobro, prosjek je 4-5 tona po noći. Daleko je to od vremena kada na brodu nismo znali gdje smjestiti svu ribu. Brodi bi sada trebali biti krcati. Riba se nije stabilizirala na određenom lokalitetu, zato često mijenjamo pozicije rada. Sve misliš, na drugom mjestu bit će bolje. Ovdje u Riječkom zaljevu manje je ribe, može se uloviti 2-3 tone, to je gotovo neisplativo. Dobro je jedino ako se ta riba otprema u izvoz. Za preradu trebaju veće količine, pa moramo ploviti dalje. Ni vrijeme nam nije pogodovalo, imali smo dosta neradnih dana. Sada su svi ovdje, gotovo kompletna flota plivaričara iz Dalmacije preselila je na sjever. Kao i uvijek u ovom dijelu godine. Samo što nema ribe kao nekad.