Petra Jelenić

Kako se provela sedma sila na brzopoteznom tečaju kod “Slatke kuharice”

Siniša Pavić

Lakše je iz udobnog naslonjača gledati na Prvom programu HTV-a „Slatku kuharicu” nego sam mijesiti zavodljive slastice



Da je slatko radit’ lako, radio bi slatko svatko! Premda se, baš kao i mnogim drugim istinskim životnim istinama, ne zna tko je legitimni nositelj autorskih prava ove mudrosti, iz prve ruke smo svjedočili da je pravo govorio.



Nije lako! Lakše je nedjeljom popodne malo prije 17 sati iz udobnog naslonjača gledati na Prvom programu HTV-a „Slatku kuharicu” nego sam mijesiti zavodljive slastice, ali je zato iznimno zabavno i poučno raditi slatko uz mentorstvo one koja i jest „Slatka kuharica”, majstorice Petre Jelenić.


Slatki vab




A za sve je kriv HRT, njegov Odjel komunikacije, koji je odlučio pripadnike sedme, redom one koji o svemu televizijskom pišu, počastiti brzopoteznim tečajem, tek da vide kako se to od starinskog kolača u čas dade napraviti moderna verzija a la Petra, baš onako kako to i u „Slatkoj kuharici” bude.



Pa se pošlo u „Kuhaonu”, prostor na zagrebačkoj Opatovini gdje se već deset godina održavaju tečajevi na kojima se, dakako, uči kuhati.


I dođoše novinari i novinarke, i opasaše se prigodnim pregačama, i zauze svatko svoju radnu jedinicu i uozbiljiše se u tren posve!



Ona “Bakina pita” koja im je dana na kušanje čim su došli bila je samo slatki vab. Izazovu je ima „Pita od jabuka Slatka kuharica”, taman da se problijedi malo kad se u receptu pročita da će se raditi i Chantilly i Tuiles.


Pravo malo čudo


– U sve slatko ide malo soli, a su sve slano ide malo šećera. Tako je to moja baka govorila – kazuje Petra Jelenić dok uvlači nejač u srž slatke problematike.



Uči se svašta dok se slijede naputci, recimo o želatini, maslu što se topi, tijestu što se valja.


Mjerkaju pri tom naučnici jedan drugom preko ramena tek da vide u koga je bolje ispao onaj tuiles s jabučnim octom, a i gdjekoji selfie je tu kako ‘mladosti’ i dolikuje.



Dok Petra leti od stola do stola pomalo se slaže slagalica, makar malo tko tu sluti u što će se to sve skupa pretvoriti.


Finiš je stoga pravo malo čudo i blagost za nepce, a sve vlastitih ruku djelo, više manje. Skoro tri sata prošla su u hipu.



– Slastičarstvo mora biti zabavno – poručuje majstorica.


Valja i to, ali da je slatko radit lako, bome bi slatko radio svatko.



Deset godina “Kuhaone”


Prije ravno deset godina Karmela Karlović i Sanja Mikša upogonile su „Kuhaonu”. Odlučile su ponuditi svijetu kulinarske radionice pa da svijet još i više u kuhanju uživa.



Ako je kakvih sumnji u uspjeh i bilo, ovih deset godina svjedoči da je potez bio pravi.


– Mislim da smo napravili dobar koncept; male grupe, individualni pristup da im se predavači posvete i da stvarno rade od početka do kraja – kaže Karlović.



U deset godina održano je preko 600 radionica koje je pohađalo preko 4700 polaznika, kako domaćeg svijeta tako i turista što su nam u posjetu.



I da, onaj prvi tečaj održala je baš Petra Jelenić, pa ih u deset godina odradila jedno 130.