Zlatko Crnčec

Naoružavanje znači mir, a ne rat

Zlatko Crnčec

iStock

iStock

Samo naoružavanje nije poziv na rat. Nego baš suprotno

placeholder


Kakva divna nova igračka za dva hrvatska politička brda. Markov trg odlučio je pokrenuti nabavu novih tenkova i za to je spreman iskeširati milijardu eura. S druge strane, Pantovčak se tijekom jučerašnjeg dana nije oglasio oko iznenadne najave da ćemo kupiti najmodernije Leoparde. Ali vjerojatno će se to dogoditi već danas kada Zoran Milanović ima neke javne nastupe pa će se u sklopu njih zasigurno obratiti javnosti.


Uglavnom, Hrvatska namjerava kupiti pedesetak najmodernijih tenkova srednje kategorije. Ako nekog baš zanima tip je Leopard 2A8. Njegov je prototip predstavljen prošle godine i još uvijek se nije okušao na ratištu. Sama njemačka vojska namjerava ih nabaviti stotinjak u prvoj tranši.


I što ćemo sad? Više je nego izvjesno da je i na području jugoistočne Europe započela svojevrsna utrka u naoružanju. Srbija je naručila Rafalea za čak tri milijarde eura, od Kineza su kupili najmoderniju protuzračnu obranu, namjeravaju nabaviti turske Barjaktare, dronove koje Turci prodaju i Rusima i Ukrajincima i koji su se pokazali jako efikasnim u ratu u Ukrajini. Koliko može, u ovoj utrci sudjeluje i susjedna BiH.




Naravno, osim održavanja nekakve ravnoteže s našim susjedima Hrvatska ima i obveze zbog članstva u NATO savezu. Staru rusku kramu donira Ukrajini i polako je zamjenjuje zapadnim oružjem. Mada su tenkovi M84 koje Hrvatska trenutno ima, i koji će biti poslani Kijevu, u svoje vrijeme, tamo negdje sredinom osamdesetih bili možda i najbolji na svijetu. Tadašnja je Jugoslavija te tenkove koje je kupila od Rusije dodatno modernizirala i dogradila, te ih potom prodavala po cijelom svijetu, ponajviše arapskom. Još su u ljeto 1991. Zagreb i Beograd, dakle u vrijeme kada je rat u Hrvatskoj već odavno bjesnio, zajednički sklopili jednu tranšu M84 i prodali je u Kuvajt.


Što se tiče najavljene kupnje Leoparda, zadnju bi riječ trebala imati struka. Za pretpostaviti je da je to već odrađeno i da su najviši časnici Hrvatske vojske rekli svoje. Da je tome tako, svjedoči i činjenica da je u utorak u Berlinu zajedno s ministrom obrane Ivanom Anušićem bio i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general-pukovnik Tihomir Kundid. Prema tome vojska je rekla svoje. Drugi je korak da svoje kaže i ministar financija. Riječ je navodno o investiciji koja bi mogla dobaciti i do preko milijardu eura. Što definitivno nije mali novac. Javnost mora dobiti jasan i nedvosmislen odgovor može li si tako nešto Hrvatska priuštiti. Naravno, takva kupnja ne bi nikako značila da Hrvatska mora odjednom iskeširati sav taj novac. Vjerojatno će se raditi o isplatama kroz više godina.


Ako želiš mir, spremaj se za rat. Na prvi pogled pomalo banalna, ova je izreka itekako istinita. Ako postoje dvije strane koje su podjednako dobro naoružane velika je vjerojatnost da ni jedna od njih neće započeti rat. Jer bi njegov ishod mogao biti prilično neizvjestan jer je šansa za pobjedu negdje fifti-fifti. Generala i političara ima svakavih, ali malo je koji dovoljno glup da se igra nekakve ratne kladionice gdje je teško odrediti tko bi mogao biti pobjednik. Povijest nije prirodna znanost i u njoj se ne mogu izvoditi pokusi iz iz njih izvlačiti zaključci. Ali da je Hrvatska 1991. imala borbene zrakoplove i tenkove, odnosno ustrojenu funkcionalnu vojsku, lako je moguće da nikakvog rata ne bi ni bilo. Međutim, Hrvatska je imala tada tek zametak Oružanih snaga, a Beograd organiziranu i dobru opremljenu vojsku. To što je ona na kraju taj rat ipak praktički izgubila, stvar je koja bi se trebala izučavati na vojnim akademijama.


U ovom trenutku Hrvatskoj ne prijeti nikakva izravna vojna ugroza. Na Balkanu je naravno i dalje prilično nestabilno, ali rat ipak nije izvjestan. Čak i da se zakuhao u BiH, to bi ovaj puta prije sličilo na Sjevernu Irsku nego na ono što se događalo u prvoj polovini devedesetih. Ali opet nikad se ne zna. Stvari se u svijetu mijenjaju takvom brzinom da se i ono što se još jučer činilo nemogućim, danas već dogodilo. A što bi se moglo dogoditi sutra, malo tko može predvidjeti. Tako da samo naoružavanje nije poziv na rat. Nego baš suprotno. Još kad bi se kojim čudom Milanović i Vlada složili oko nabave Leoparda ili barem postigli kompromis, bilo bi super.