RIJEKA – Problem nikad ne dolazi sam, može se parafrazirati aktualno stanje u riječkoj momčadi nakon još jednog »pucnja u prazno«. Bijeli su protiv Varaždina imali popriličan imperativ pobjede kako bi Hajduk zadržali na istom odstojanju, no uz problem koji je već postao neželjena konstanta, pojavio se onaj drugi. Napad i dalje šteka, ali sada i igrači iz ofenzive, veze i krilnih pozicija ne igraju na očekivanoj razini. U tolikoj mjeri da je obrana i dalje bolji dio momčadi. I to kad igra s tri stopera u formaciji s četiri igrača u zadnjoj liniji… Dovoljno je reći i da su sva tri gola u posljednje četiri utakmice zabili klasični braniči, Radeljić, Smolčić i Galešić.

Nakon odlaska Franje Ivanovića, a prije toga Mirka Marića i Jorgea Obregona, činilo se da su Bijeli sjajno zatvorili roster dovođenjem trojca koji ima itekako zanimljive reference, od čega dvojac i mnoštvo iskustva iz jačih klubova. No, Komnen Andrić, Stipe Perica i Dominik Dogan zasad nisu opravdali status i očekivanja igrača koji bi brzo i kvalitetno mogli u najmanju ruku zadržati, ako ne promijeniti krvnu sliku riječkog napada. Dogan nema iskustva iz elitnog razreda, a iako je bio najbolji prvoligaški strijelac prošle sezone, još se nije uklopio u pravom smislu. S druge strane on je na neki način doveden kao pričuvno, ali i dugoročnije rješenje.

Neigranje

Ivanović je otišao, ali njegov napadački učinak je i dalje ostao kao najupečatljiviji na startu sezone čije je ligaško natjecanje već u drugoj četvrtini. Trojica novih Rijekinih napadača u 17 nastupa zabila su tek jedan gol i jednu asistenciju, a obje se pripisuju Andriću. S druge strane, Ivanović je u bijelom dresu u četiri nastupa zabio tri gola i dodao jednu asistenciju, a mreže trese i u Belgiji, u Unionu SG u pet je nastupa zabio dva gola i jednom asistirao.

Ivanović je prošle sezone bio igrač koji je u HNL-u promašio najviše velikih prilika, ali isplatilo ga se čekati, no kad je počeo dizati putanju forme i igara, uslijedio je unosan transfer. Na Rujevici su na to reagirali očekivano i u skladu s uzusima politike koju klub vodi već sezonama. Ivanović je bio u zamahu forme, fizički nikad spremniji i gladniji golova, dok su Andrić i Perica došli nakon malog broja utakmica i nakon što su u svojim klubovima pali u drugi plan.

Hodža i Gojak

Nešto slično dogodilo se i s ofenzivom veze iz koje trenutačno strši drugi riječki problem, Amer Gojak također je bio u zaostatku forme i s manjkom pravih natjecateljskih utakmica. I Veldin Hodža koji je ovog vikenda zabio dva gola za Rubin Kazanj bio je drugačiji tip igrača kada je igrao ofenzivno pozicioniran, u konačnici Bijelima je u šest nastupa donio dva pogotka. Gojak je pak u šest nastupa bez gola i s jednom asistencijom.

Činilo se da će s obzirom na reputaciju i povratak u HNL prinove dati bitan impuls Bijelima, ali zasad toga nema, slatke brige Radomira Đalovića postale su bolan problem. No, na stranu prinove, više se očekuje i od Pašalića, Fruka, Jankovića, Rukavine…

Je li riječ samo o prolaznoj ili dubljoj krizi, pokazat će sljedeće tri utakmice (Istra 1961, Osijek, Dinamo) koje bi mogle odrediti jesensku putanju Bijelih. Remiji zasad, unatoč svemu, ne rade veliku štetu Riječanima, ponaprije jer i Dinamo igra jako promjenjivo, u zadnje je dvije utakmice osvojio samo bod.

Učinak novih napadača

Komnen Andrić

9 nastupa

1 gol

1 asistencija

Stipe Perica

6 nastupa

– golova

– asistencija

Dominik Dogan

2 nastupa

– golova

– asistencija

Učinak Franje Ivanovića

Rijeka

4 nastupa

3 gola

1 asistencija

Union SG

5 nastupa

2 gola

1 asistencija