U programu Nove TV prošle je nedjelje s emitiranjem započela peta sezona emisije „Startaj Hrvatska.“ Kroz upoznavanje s mladim domaćim poduzetnicima vodi nas prekaljena voditeljica Mia Kovačić koja je već godinama zaštitno i jedno od najprepoznatljivijih lica Nove TV.

U intevjuu za naš televizijski prilog, s umješnom voditeljicom razgovarali smo o novoj sezoni emisije „Startaj Hrvatska“, ali i o „InMagazinu“ kojeg godinama vodi, kao i ostalim zanimljivim pojedinostima.

Mia, peta sezona emisije „Startaj Hrvatska“ krenula je s emitiranjem na Novoj TV. Što nas očekuje u novoj sezoni hvalevrijednog projekta?

– I ove je sezone puno lijepih, toplih priča – priča koje će, sigurna sam, i druge potaknuti da se prihvate poduzetništva i da to prihvate kao jedan način života, jer će vidjeti i onu privatnu stranu i ovu poslovnu. Zaista mislim da će se ljudi moći poistovjetiti s našim ovogodišnjim kandidatima koji su zaista svi izuzetno, izuzetno dragi.

Kakve proizvode, obrte i poduzetnike ćemo gledati u novoj sezoni?

– Ove sezone većinski će proizvodi biti iz područja gastronomije, ali naravno imamo i taj beauty moment. Proizvodi su doista korisni, ja sam ih sve probala i primijenila. Neki od njih koriste i neke zaboravljene namirnice koje stavljaju u prvi plan.

U prvoj epizodi smo vidjeli kako se tuđi hobi pretvara u posao, dakle startali smo s Vinkom koji se u Dolini Neretve bavi pivarstvom. Sve će priče koje slijede na jedan zanimljiv i izuzetno koristan način obraditi živote poduzetnika.

Četiri sezone projekta „Startaj Hrvatska“ su iza nas. Što je emisija ostavila, to jest gdje su danas poduzetnici i proizvode koje smo gledali u prethodnim sezonama?

– Ova emisija je zaista korisna jer evo kroz četiri sezone koje su iza nas možemo pratiti kako su se svi poduzetnici razvijali. Neki su kretali od jednog proizvoda, sada većina njih ima nekoliko proizvoda i upotpunjuje asortiman.

Uvijek volim reći da su postali punokrvni poduzetnici, nekako ih je taj poduzetnički duh zarazio i sad se šire njihova poslovanja, njihovi interesi, tako da se svi proizvodi nekako razvijaju i oni kao poduzetnici se razvijaju s tim proizvodima.

Tako da većina, sad da ne kažem 100%, ali jedan ogroman postotak poduzetnika, iz sve 4 sezone i dalje nastavlja i dalje grabi poduzetničkim vodama i mislim da nitko nije odustao. Iz ove emisije nose samo lijepe pozitivne stvari i naravno to su primijenili u stvarnom svijetu i očito to funkcionira.

Svake godine se prijavi doista puno poduzetnika i puno inovativnih, dobrih i korisnih proizvoda tako da ova emisija je doista napravila ono zbog čega tu i jest u medijskom prostoru.

Diplomirana ste produkt-dizajnerica, ako se ne varam, a poznajemo vas kao televizijsku voditeljicu. Koliko je poduzetnički ili proizvođački duh zastupljen u vašem duhu ili vašoj svakodnevici?

– Ja bih rekla da bi taj poduzetnički duh trebalo njegovati zapravo od malih nogu i da bi što manje trebalo ljudi raditi u državnom sektoru, a što više u privatnom, jer bi se onda ta klima koja je naklonjenija poduzetnicima mijenjala i bilo bi zapravo sve naklonjeno toj jednoj poduzetničkoj snazi. Ja svaki dan to živim jer sam sam svoj poduzetnik bez obzira i na produkt dizajn, bez obzira na televizijski posao.

Dakle, kad ste vi svoja mala firma onda zapravo poslujete iz dana u dan sa sobom, s drugima, nosite se sa svim izazovima. Dakle, nećete doći na poslu i čekati plaću nego ćete sami izmišljati poslove, tražiti poslove, davati svoje usluge….

Poduzetnički duh je izuzetno bitan, a kad gledam kandidate iz sezona, uvijek dobijem neku ideju i uvijek stavim na papir neka svoja razmišljanja. Tako da, tko zna, i mene može ponijeti u nekom ovom drugom smjeru i moja mala firmica se može razvijati u različitim smjerovima, stoga ja mislim da je ova emisija izuzetno poticajna.

Naš posljednji razgovor dogodio se prošlog studenog uoči koncerta Želim život kojeg ste vodili. Kao i „Želim život“, „Startaj Hrvatska“ također ima tu jednu socijalnu sastavnicu. Imate li nešto veću odgovornost kada radite na takvim projektima?

– Koji god da projekt radiš i kojeg god posla da se prihvatiš, uvijek ga moraš odraditi doista na razini i kao da je najbolji i najbitniji na svijetu, svaki projekt – bez obzira na komponentu koju taj projekt nosi.

Volim ove projekte baš zbog te komponente jer nekako, i dok ga obavljam i kad završim s poslom, ponosna da sam što sam dio toga. Doista kažem da u sve poslove koje radim, u sve projekte koje vodim unesem maksimalno i ljubavi i razumijevanja i energije i kreative jer svaki posao je vrijedan, a ovo je još jedna komponenta u srcu gdje ti je zaista toplo kad vidiš što si sve napravio i u čemu si sudjelovao. To je više na jednoj emotivno-osobnoj razini.

InMagazin još jedan je projekt koji ne smijemo zaobići tijekom razgovora s vama. Šesnaest godina držite voditeljsku palicu emisije, u posljednjim sezonama pridružila vam se Minea. Kako je krotiti emisiju koja je u svojim tinejdžerskim godinama? Kako iz tjedna u tjedan prisutpate InMagazinu?

– Evo mi kao tinejdžeri, za razliku od današnjih tinejdžera, a možda i tinejdžera općenito, nismo mušićavi, jako smo fini, pristojni, staloženi, znamo što volimo, znamo što dajemo našoj publici, znamo što donosimo svaki dan u dnevni boravak i osjećamo veliku odgovornost prema tome.

S toga, bez obzira na naše godine, mi se ponašamo kao da je svaki dan prvi i zadnji. Donosimo i obrađujemo teme točno onako kako zapravo osluškujemo da naši gledatelji vole. Uvijek ističem kako je IN magazin jedan pravi mali obiteljski tim.

Mi svi kad dođemo na posao nemamo osjećaj da je to posao, volimo to raditi i naše novinarske ekipe su izuzetno zainteresirane za sve priče koje rade i to na jedan zaista super kvalitetan način donose.

Urednice su tu da kormilare i da naprave najbolju moguću emisiju iz dana u dan i mislim da to naši gledatelji doista prepoznaju. Velika je stvar kad ti netko tolike godine daje povjerenje i tolike godine se ti nalaziš u tom intimnom prostoru jer nekako radni dan završava s našim minutama, mi ih opustimo, a pogotovo u ovim izazovnim vremenima je izuzetno bitno da uspiješ ljude opustiti, da se oni nasmiju, da nešto saznaju i da to nisu teške teme.

Ljudi nekad podcjenjuju te zabavne minute, naravno da je informativa izuzetno bitna, međutim zabavne minute i taj, što mi volimo reći, infotainment je jako bitan da se čovjek dobro osjeća i da nekako dobije tu lakoću i ljepotu života. Tako da mislim da mi dobro radimo taj naš posao i hvala naravno svima koji nas prate i mislim da ćemo još dugo tu biti.

Koju poznatu osobu biste htjeli ugostiti u televizijskom intervjuu i što biste ju pitali?

– Pa, rekla bih da nema osobe koju mi nismo ugostili ili obradili u IN magazinu. Nama su uvijek još više zanimljive one osobe koje nisu iz tog poznatog milijea. Ja jako volim čuti bilo naroda, pa odeš na plac, porazgovaraš s ljudima što misle o nekim temama – tu ćeš uvijek dobiti jedno iskreno i simpatično mišljenje.

Tako da, bez obzira što čovjek radi, izuzetno je bitno poslušati ga i onda od toga napraviti intervju ili napraviti neku temu. Dakle, jako je bitno što ljudi govore, kako govore i što žele vidjeti na ekranu.

Nedavno ste u medijima govorili o svojoj poteškoći s disleksijom. Kako se on održava na vaš voditeljski posao gdje su slova i čitanja svakodnevica? Je li u redu da primjetim da vaša disleksija nije toliko primjetna u vašim mnogim uspješnim godinama voditeljskog posla?

– Pa da, govorila sam o toj poteškoći, mada ja zapravo nisam baš jako sklona govorenju o tim poteškoćama ili bolestima, nekako se ne volim u medijskom prostoru u tim temama pronalaziti. Neki put je to bitno da bi ljudi možda dobili neku određenu pomoć ili da bi se poistovjetili u smislu da im bude lakše ili da poslušaju neki tvoj savjet.

Tako da, da, ja sam od malih nogu u tome. Imala sam izuzetnu sreću da imam divnu obitelj koja je uvijek tu bila za mene i pomagala. I te sve poteškoće su zapravo uvijek bile lakše. Moj oblik disleksije je sigurno lakši nego što neki imaju, ali upravo zbog tog poremećaja mislim da sam od malih nogu disciplinirana, staložena, da puno više učim, trudim se, čitam.

Puno više vremena moram uložiti za nešto što će netko možda odraditi u pet minuta, ali to me naučilo strpljenju, disciplini, učenju – volim učiti, volim saznavati, volim trenirati mozak. Mislim da nijedna poteškoća nije izlika da se svakodnevno ne razvijamo, da ne čitamo.

Ja čitam pomoću svojih nekih tehnika brzog čitanja i tako dalje, ali nikad ne dopuštam da mi to bude izgovor za nešto. Puno toga pamtim, većinu stvari zapravo pamtim i iz glave govorim, ali kažem, svakodnevni rad je potreban i potrebno je da ljudi zapravo čuju te stvari i da se možda prilagode.

Recimo danas, baš zbog takvih poteškoća, postoje i ti fontovi i programi, razno razne aplikacije koje doista olakšavaju. Evo ja sam neki dan, kako sam radila s ljudima koji su unutar aplikacije napravili da se font može pretvoriti u font za disleksičare, čitala neke stvari preko tog fonta i imate osjećaj kao da vam se mozak otvorio, kao da sve bistro možete shvatiti, vidjeti, pročitati, razumjeti.

Te su neke stvari, ti alati i pomoći jako dobri da se ljudima zapravo olakšaju neke poteškoće. Nikako to ne bih nazvala niti bolestima, niti ograničavajućim faktorima. To su neke male prepreke koje moramo pobijediti i svaki dan treba raditi na tome, ali isto tako je izuzetno bitna pomoć okoline i razumijevanje je nismo svi isti, ne funkcioniramo svi isto, ne percipiramo svi isto i treba imati i prema sebi ljubavi i razumijevanja, ali i prema drugima.

Nova Tv godinama radi velike šouove poput TLZP, Ples sa zvijezdama… Kako to da vas, kao jedno od zaštitnih lica Nove Tv nismo gledali u tim formatima? Jesu li vas pozivali u projekte?

– Volim biti voditeljsko lice. Ples sa zvijezdama sam vodila prvu sezonu, a što se tiče pjevanja unutar Tvoje lice zvuči poznato ili takve nekakve glume pretvorbe – naprosto nisam taj lik. Uživam u vođenju emisija i mene nećete baš vidjeti u tim formatima kao gošću.

E da, u Plesu sa zvijezdama sam i plesala u jednoj točki s Gabrijelom Pilić i Franom Ridjanom. Moj dragi kolega Frano je to sve nekako zamislio, ja sam to evo ispoštovala, nama je bilo izuzetno lijepo i zabavno jer sam dugi niz godina plesala u ZKM-u pa je to nekako bilo simpatično prisjetiti se.

Ali da, to je bio jedan mali izlet, ali ja se nekako uvijek volim držati voditeljske palice, tu se možda najugodnije osjećam, a pjevanje, plesanje i ostalo prepuštam ipak drugima koji možda pokazuju više tih showman sklonosti. Ja ću biti dio produkcije, meni je to nekako najdraže.

Povrh poslovne svakodnevice, što vas privatno istinski veseli? Imate li kakav hobi koji radite s velikim entuzijazmom?

– Uz poslovnu svakodnevicu zapravo ostavljam dosta vremena za moju mrežu dragih ljudi i obitelji. Smatram da je izuzetno bitno na taj način provoditi vrijeme. Druženja su jako bitna, putovanja su jako bitna i to treba biti, neću reći hobi, ali to treba biti i jedan način života jer tako se najviše razvijamo, širimo svoje horizonte, gledamo nove stvari, razvijamo neke nove vještine, tako da to je nekako moj dio.

Unutar tog dijela uz sport i pilates, volim skijanje i tu su uvijek pripreme za skijanje, volim i ples na šipci, to mi je nešto u što sam se zaljubila. Što se tiče nekakvih radova s rukom, to je definitivno keramika. Imam jednu grupicu divnih ljudi, mi se tako nalazimo i onda izrađujemo predmete, primjenjujemo razno razne tehnike i to je više taj neki naš privatni aspekt, ali evo iz tog druženja ispadnu nekakvi zgodni predmeti i čovjek nešto nauči.

Luka je akademski keramičar, drži satove keramike tako da se nekako spojila prijateljska komponenta i ta keramičarska komponenta tako da se mi družimo i izrađujemo predmete. Crtanje i dizajniranje je nešto što je uvijek prisutno pa često volim na taj način provoditi vrijeme.

Tko vam je u karijeri dao najbolji savjet i kako je on glasio?

– Vodim se savjetima roditelja naravno koji su uvijek tvrdili i govorili i zapravo nikad nije bilo upitno u našoj kući da moraš raditi zapravo sve ono što voliš gdje se ugodno osjećaš, moraš biti pritom autentičan i onda svi oko tebe to prepoznaju.

Sve trebaš raditi s ljubavlju i trebaš sebi dat ljubav i što god da radio u to unijet ljubavi, jer to se na kraju osjeti, pogotovo na ovakvom nekom javnom poslu gdje je tvoje lice na nekakvom ekranu, ti nešto radiš ili govoriš.

To zaista mora biti autentično, iskreno, s puno ljubavi, da se krajnji korisnik, gledatelj, može ili poistovjetiti, ili razumjeti, ili te čuti. Tako da to je jako bitno, sve raditi s nekim uvjerenjem. Neki moj osobni savjet u rastu i razvoju bi bio da bi definitivno ljudi trebali više slušati, manje govoriti, više razmisliti onome što žele reći i što žele napraviti i nekako da imaju puno više razumijevanja.

Kad upoznaš ljude koji imaju svoj neki unutarnji mir, onda vidiš kako zrelo i razmišljaju, kako zrelo rade svoje poslove, nekako sve oko njih je jako lijepo i mislim da bi svi tome trebali težiti. To neko unutarnje zadovoljstvo se pretoči i na van, i na posao, i na privatni život.

Tako da to su nekakvi općeniti životni savjeti koji možda su sukus nekakvog odgoja, sukus savjeta i obitelji, prijatelja i svega što sam u ove 42 godine mogla vidjeti, čuti i doživjeti.

Što ste kroz svoju karijeru naučili o televiziji, sebi i ljudima?

– Naučila sam da se ne treba uzeti preozbiljno, da se doista svaki dan treba veseliti jer se uvijek imaš čemu veseliti. Treba gledati uvijek što smo sve napravili, što sve imamo, ne onaj moment što nemamo ili što nam nedostaje.

Mislim da se mi kao ljudi puno više trebamo koncentrirati na ove pozitivne aspekte svega i nekako onda ta glava doista bude u tome i to stvarno ne zvuči kao nekakav self help niti nekakav live coaching nego doista ono da kroz svaki dan ideš sa nekakvim osmijehom i da sebe napuniš ljubavlju i okružiš ljudima koji te vole i koje ti voliš. Treba formirati značajnije odnose, dakle nikako površne, a za to treba vremena i rada.

I za kraj, kad ne proizvodite televizijski program, uz koje se TV sadržaje (serije, emisije, filmovi…) opuštate u slobodno vrijeme? Koji se naslovi često nađu u vašem slobodnom vremenu?

– Volim sve formate televizije. Mogu gledati zaista raznorazne formate jer me općenito zanima pisanje formata i na koji način se tretira i sama tema emisije i likovi unutar emisije i da li su to nekakvi fiction ili non-fiction formati. Volim promatrati reality šouvove, volim sve te komponente koje inkorporiraju psihologiju, jednostavno ljudsko ponašanje – izuzetno kompleksno i zanimljivo.

Volim, recimo, pogotovo navečer, opustiti se uz neke i laganije teme. To može biti i teško i lagano, mislim da sve treba na jedan normalan način sagledati i izvući neke svoje zaključke što želiš proizvoditi, što želiš raditi, a u konačnici što želiš gledati, odnosno u čemu želiš uživati.