Sve više stranih državljana odlučuje se kupiti nekretninu u Hrvatskoj, a kako i ne bi, kad im sustav ide na ruku – mogu je kupiti u gotovini, koje za razliku od domaćeg stanovništva imaju napretek jer dolaze iz zemalja daleko višeg standarda od hrvatskog, dok Hrvati istodobno moraju čekati da Agencija za promet nekretnina objavi poziv za subvencionirane APN kredite za kupnju stana, koji je u prvoj polovici godine izostao i tako strancima širom otvorio vrata za kupnju što atraktivnije nekretnine na što atraktivnijoj lokaciji.

Osim toga, najavljeni porez na prazne nekretnine, ili one u kratkoročnom najmu, strane vlasnike nekretnina neće ni dotaknuti iz jednostavnog razloga što im država ne može ući u trag, odnosno dokazati vlasništvo. S druge strane, domaćim vlasnicima kuća za odmor i praznih stanova se dobro ne piše jer će za dokazivanje vlasništva biti dovoljan tek račun za usluge komunalnog poduzeća, iako je za dokazivanje vlasništva potreban isključivo vlasnički list, a ne račun za struju. Malo nam je asimetričan budući porez.

Pa kad je već država našla način kako kontrolirati vlasništvo domicilnog stanovništva, a strance pustila da kupuju koliko i gdje žele, Hrvati su još jednom odlučili pokazati domišljatost u izbjegavanju zakona. Jednom je građaninu tijekom javnog savjetovanja o novim porezima, koje je završilo prošlog tjedna, palo na pamet da svoju drugu nekretninu iznajmi posinku za jedan eurocent i tako izbjegne plaćanje poreza na prazan stan. Na što ima potpuno pravo jer mu to nitko ne može zabraniti, a nije zabranjeno ni paketom izmjena poreznih zakona koje na snagu stupaju od prvog siječnja. Uopće ne treba postavljati pitanje je li ova vrhunska ideja pala na pamet i strancima. S tim da se u ovom slučaju postavlja legitimno pitanje trebaju li roditelji plaćati porez na stan u kojemu im žive djeca. Ili smo upravo državi dali ideju da i to oporezuje. U konačnici, porezna evazija izgledat će tako da će se stanovi dugoročno iznajmljivati fiktivno za jedan cent, a kratkoročno, u smislu zarade od turističog najma, »na crno«. I problem »riješen«.

(Ras)prodaja nekretnina strancima po hrvatskoj obali posebno boli kada znamo da kupci naših nekretnina dolaze iz zapadnih zemalja koje karakterizira činjenica da čak 80 posto stanovništva u tim zemljama ne živi u vlastitom domu, nego kao podstanari. Jer im je kupiti stan skupo, ali su zato baš kod nas, na najljepšem dijelu Mediterana, odlučili biti vlasnici kuće ili stana. Nisu otišli kupovati kuće u sunčanu Italiju ili na azurnu rivijeru jer im tamošnji zakoni zabranjuju kupnju nekretnine ako nisu rezidenti. Hrvatski zakoni im to dopuštaju. Kao i kupovanje nekretnina kešom, što je na zapadu odavno prepoznato kao zlatni standard pranja novca. Pitajte talijansku mafiju kako se to radi. Stoga je jedan od prijedloga kod uvođenja poreza na nekretnine da se isti naplaćuje isključivo nerezidentima. Zasad bez odgovora iz Vlade.

I turistički paušal po iznajmljenom krevetu, koji će od Nove godine odletjeti nebu pod oblake, je opet asimetričan – obuhvatit će male iznajmljivače i umirovljenike koji tijekom ljeta sele iz vlastitih stanova ne bi li nešto zaradili od najma turistima, ali ne i velike hotelske lance, većinom u stranom vlasništvu. Osim strancima i hotelskim lancima, porez na nekretnine, kako sada stvari stoje, neće se odnositi ni na svetu mater Crkvu, ni na strane kompanije. Ni na talijansku mafiju.

Nedavno predstavljena stambena politika tako postaje tema broj jedan, a slanje naših časnika u šoping u Wiesbaden, netema. Ta bi politika, po mišljenju vladajućih, trebala pokrenuti novi smjer tržišta nekretnina u Hrvatskoj, a jedan od ciljeva je zaustavljanje naglog rasta cijene »kvadrata« te da nekretnine budu priuštivije. Iako se građani s pravom pitaju otkad je uvođenje poreza na nešto, to isto pojeftinilo.

Priuštivo stanovanje u Hrvatskoj zasad nije niti tema, nego jedna velika iluzija jer prosječan građanin s prosječnom plaćom ne može unajmiti prosječan stan s obzirom na to da bi mu mjesečni iznos najma prelazio najmanje 70 posto mjesečnih primanja. Stan ne može kupiti gotovinom, nego kreditom, za što, pak, nije kreditno sposoban.