Poznata multiinstrumentalistica

Intimna ispovijed najbolje klarinetistice. Na Zagreb Jazz Festivalu nastupila Anat Cohen

Davor Hrvoj

Foto Davor Hrvoj

Foto Davor Hrvoj

Kako se na pozornici mogla osjetiti radost muziciranja, tako se i kod publike osjetila radost slušanja. U prilog tome govori i reakcija prisutnih nakon koncerta, koji se dugo nisu razilazili



ZAGREB – Multiinstrumentalistica Anat Cohen nastupila je na 15. Zagreb Jazz Festivalu. Tom prigodom, na koncertu što ga je održala u prepunom Histrionskom domu, predstavila je svoj novi projekt koji naziva »Quartetinho«. To je i naziv njezinog novog sastava u kojem svira uz pijanista i harmonikaša Vitora Goncalvesa, bas gitarista i gitarista Tala Mashiacha te udaraljkaša i vibrafonista Jamesa Shippa. S njima je snimila svoja dva zadnja albuma: »Quartetinho« i »Bloom«, s kojih su skladbe bile na programu ovog koncerta.


Suštinska povezanost


Osim autorskih skladbi izvodili su obrade standarda poznatih autora raznih žanrova kao što su Thelonious Monk, Egberto Gismonti, Antonin Dvorak ili Agustin Barrios Mangore. Fascinantno je kako su uspjeli izraziti duh glazbe svakoga od njih, a ujedno donijeti vlastiti pristup. Tako je bilo i u izvedbi Mashiachove skladbe »Paco« posvećene velikom flamenko gitaristu Pacu de Luciji. Naime, autor je u uvodu, svirajući gitaru, doslovno citirao Paca, da bi u nastavku bend »objasnio« kako se ta glazba može interpretirati na razne načine. Anat Cohen je nekoliko puta nastupila u Hrvatskoj, ali ovaj je koncert bio drukčiji od svih prethodih. Njezina je glazba sad mirnija, nježnija, tiša, umilnija, bliža estetici klasične glazbe.


Foto Davor Hrvoj


Također, više nego ikad, ukorijenjena je u tradiciji brazilske glazbe, iako je ona u njezinom stvaralaštvu bila prisutna od samih početaka. Da bi produbila svoju strast prema brazilskoj glazbi, često je putovala u tu zemlju koja je usrećuje, nastupala tamo i surađivala s brazilskim glazbenicima. Svoju privrženost brazilskoj glazbi iskazala je i kroz snimanja nekih albuma, primjerice »Nosso Tempo«, »Choro Ensemble«, »Alegria Da Casa«, »Rosa Dos Ventos«, »Outra Coisa«, »Reconvexo« i »The Digital Cowboy«.




Iako Anat Cohen inače svira i ostala puhačka glazbala, primjerice tenor i sopran saksofon, u ovoj situaciji opredijelila se isključivo za klarinet te bas klarinet koji su, zbog svojeg zvuka i senzibiliteta, kompatibilni s glazbenim zamislima što ih ostvaruje s Quartetinom. Zapravo izborom klarineta vratila se korijenima. Naime, stasala je u Izraelu kao mlada učenica klarineta i to na polju klasične glazbe. I prije nego što je utemeljila ovaj sastav, to je glazbalo postalo najvažnije u njezinom stvaralaštvu. S njim je ostvarila snažnu, suštinsku povezanost. Osim toga, već godinama proglašavana je najboljom klarinetisticom na svijetu. To je priznanje dobila i ove godine, prema izboru međunarodne Udruge jazz novinara, ali i kritičara uglednog časopisa DownBeat.


Tankoćutno i opušteno


Nije to samo zbog virtuozne tehnike. To je za nju nešto potpuno prirodno. Klarinet je idealan glasnik njezinih glazbenih zamisli, njezinog umjetničkog poriva. S njim najbolje može ispričati svoju intimnu priču, prenijeti osjećaje, kreirati raspoloženje i melodije koje želi. U tome pronalazi izazov, poticaj na proučavanje vlastite osobnosti i pronalaženje načina na koji će je preformulirati u jezik glazbe. Zato je njezina želja da slušatelji glazbu slušaju srcem, a ne razumom, da budu otvoreni za ono čime ih obogaćuje.


Upravo to moglo se osjetiti na koncertu u Zagrebu. Tijekom koncerta Anat Cohen je uspjela uspostaviti sjajnu komunikaciju s publikom – glazbeno, ali i verbalno, u najavama skladbi. No, to joj je najbolje uspjelo u dodatku. Naime, možemo reći da njezin klarinet kao da pjeva, što je bilo poticajno za publiku koja je pjevala ponavljajući njezine fraze. Bio je to sjajan finale ovog koncerta koji je donio nadahnutu, tankoćutnu, opuštenu i uigranu svirku, s višeslojnim, produhovljenim, ali razumljivim i publici bliskim izvedbama. Njihova se svirka doimala poput dječje igre. Kako se na pozornici mogla osjetiti radost muziciranja, tako se i kod publike osjetila radost slušanja. U prilog tome govori i reakcija prisutnih nakon koncerta, koji se još dugo nisu razilazili, koji su imali potrebu čestitati glazbenicima i saznati iz prve ruke više o njihovim karijerama.