Nina Ferić jedina je skladateljica iz Hrvatske koja je nedavno osvojila čak dvije srebrne medalje na ovogodišnjem Global Music Awards. Riječ je o poznatom međunarodnom glazbenom natjecanju koje svake godine prima na stotine prijava iz cijelog svijeta, a ove godine istakla se upravo ona Nine Ferić koja je nagrađena za dvije svoje skladbe u kategoriji suvremene klasične glazbe i to za »outstanding achievement«.

Kako su Ferić poručili iz Global Music Awardsa, »standardi ocjenjivanja su visoki, a dobiti ovu nagradu znači da su umijeće i kreativnost vašeg rada izvanredni«, a što o tome misli sama pijanistica i skladateljica, pročitajte u razgovoru.

Krajem prošlog mjeseca osvojili ste dvije srebrne medalje na Global Music Awards. Ovo je doista velik uspjeh, posebice s obzirom na to da ste jedina skladateljica iz Hrvatske koja je osvojila čak dvije nagrade, no, zanima me kako vi osobno definirate uspjeh u glazbi?

– Pa vidite, poput same glazbe – uspjeh (i njegova suprotnost: neuspjeh) fenomen je koji je teško odrediti, a dati specifičnu definiciju uspješnog skladatelja vrlo je teško. Većina ljudi bi definirala uspjeh kao neki vanjski element: koliko su puta nečija djela emitirana u medijima, koliko puta su izvedena javno, broj nagrada, zarađeni novac, broj slušatelja itd.

Za velike diskografske kuće, definicija uspjeha je jednostavna: broj prodanih primjeraka albuma. Za nekoga je uspjeh broj osvojenih nagrada ili njihova prestižnost. A to su sve zapravo vrlo »nezgodne« definicije, jer bi to značilo da se uspjeh postiže samo nekakvim nadmašivanjem »konkurencije«, odnosno ostalih kolega skladatelja.

Meni je sve to vrlo neprirodno, jer smatram da postignuća mojih kolega pomažu u jačanju našeg kolektivnog položaja u društvu. Moja osobna definicija uspjeha uglavnom je povezana s užitkom koji doživljavam u stvaranju svoje glazbe.

Napisati djelo na koje sam ponosna za mene je najveći uspjeh. Ako se ispostavi da se to djelo sviđa i drugim ljudima i da uživaju slušajući ga, onda je to za mene i velika čast i neizmjerno zadovoljstvo.

Ali shvaćam da to funkcionira samo na vrlo osobnoj razini. Svatko ima svoje osobno shvaćanje uspjeha. Ali, općenito govoreći, i ne samo u glazbi, uspjeh je kada postignete svoj cilj ili svrhu. Uspješni ljudi ostvarili su ili trenutno rade na ostvarenju svojih najvećih želja u životu i karijeri i pri tome uživaju u onome što rade. Mislim da bi to bila najbolja definicija uspjeha.

Glazbena razglednica Hrvatske

S obzirom na to da se bave temama hrvatskog folklora, što vas je najviše inspiriralo za nagrađene skladbe »Priče iz Hrvatske (Igrale se vile)« i »Jure i more«?

– Skladba »Jure i more« posvećena je mom nećaku Jurju koji se od najranijeg djetinjstva bavio daljinski plivanjem na otvorenom moru. Iz njegovih priča o tome kako on to doživljava, o čemu razmišlja dok je daleko na pučini sasvim sam, bori se s vjetrom, valovima i umorom, rodila se ta ideja o skladbi.

Ona zapravo govori o odnosu čovjeka i mora, o kojem su već ispričane brojne priče, a koji je stoljećima, osobito za ljude iz priobalnih i otočnih mjesta u Hrvatskoj – i u svijetu, dakako – od životne važnosti.

Ja sam u toj skladbi, dakle, pokušala glazbom opisati taj odnos čovjeka i mora, tu potpunu simbiozu, ali isto tako i napor i snagu, kao i nadu plivača koji se probija kroz valove, uz vjetar, kišu ili sunce, svemu usprkos.

Skladba »Igrale se vile« zapravo je prva iz orkestralnog ciklusa »Priče iz Hrvatske« na kojem trenutno radim. Taj sam ciklus zamislila kao niz skladbi kojima želim u glazbu pretočiti neke hrvatske mitove i legende, ili stvarne priče, i opisati hrvatski krajolik i prirodu.

Pri tome koristim i neke folklorne elemente iz tradicionalne hrvatske glazbe. Dakle, ciklus koji je potpuno »hrvatski« i predstavlja našu zemlju u najljepšem mogućem svjetlu. Skladba »Igrale se vile« inspirirana je raznim pričama i legendama o vilama i drugim bajkovitim stvorenjima iz naših gora i šuma. To su priče koje sam ja uvijek, i kao dijete, jako voljela slušati i zapravo mi je bilo vrlo lako pretočiti ih u glazbu.

Slijedila sam samo svoj vlastiti doživljaj tih prekrasnih, malih, mitskih bića i način na koji ih ja zamišljam i čujem. Dakle, ta skladba predstavlja legende i vilinske priče iz Dalmatinske zagore i gorske Hrvatske.

Druga djela iz ciklusa predstavljaju različite dijelove Hrvatske, a sigurno će tu biti i Bilogora, Dalmacija, Slavonija, Istra, Međimurje, grad Zagreb… odnosno glazbom opisane legende i priče iz tih krajeva. U svakoj skladbi koristim i tradicijske glazbene elemente vezane uz taj kraj. To je jedan zaista veliki pothvat i projekt, a bit će to na kraju jedna lijepa glazbena razglednica Hrvatske.

Kulturna tradicija i baština

Iz želje da svijet bolje upozna Hrvatsku, sami ste napravili i videospotove koji prate ove skladbe. Koliko su vam u stvaralaštvu važna pitanja identiteta i podrijetla, odnosno vaše domovine, i kakva je njihova pozicija u vašim skladbama?

– U današnje vrijeme svjedoci smo tome da postoji mnogo dvojbi oko identiteta, kako osobnog, tako i nacionalnog, i da je identitet kao koncept podložan stalnim promjenama koje se odvijaju oko nas. A o identitetu svakako ne možemo razgovarati bez kulture i kulturne baštine.

Ja smatram da je važno, usprkos svim tim promjenama, a možda upravo i zbog njih, ljudima dati prostora da se izgrade i upoznaju svoju baštinu i kulturu, te kao pripadnici zajednice znaju drugima objasniti svoju nacionalnu pripadnost na ispravan način, sa sviješću o tome tko su i gdje pripadaju.

A jednako je važno poznavati i poštovati tradiciju, običaje i kulturu drugih. To je možda danas u vrijeme globalizacije nepopularno mišljenje, a nažalost sve češće vidimo i pristup »Hajdemo naći nešto ružno u vlastitom domu«.

Meni su osobno kulturna tradicija i baština od velike važnosti, i to ne samo moja, naša, već i ona drugih naroda. Područje etnomuzikologije i glazbene baštine nešto je što me oduvijek jako privlačilo i puno sam vremena posvetila istraživanju raznih kultura i tradicija.

A uz baštinu se obično povezuje i taj jedan osjećaj poštovanja, čime se naglašava interes za njezino očuvanje i prijenos na buduće generacije. Ja sve ovo govorim kao netko tko je gotovo petnaest godina živio izvan Hrvatske te sam zaista, u susretu s pripadnicima najrazličitijih kultura i nacija, i svojim primjerom uvijek nastojala drugima predstaviti našu kulturu i glazbu.

Stoga je sasvim logično da neke moje skladbe imaju i taj »folklorni« element. Ne sve, dakako, jer mnogo je mojih skladbi nastalo iz promišljanja i doživljaja vlastitih i tuđih emocija i iskustava koji nisu vezani uz nacionalni identitet, već uz neke univerzalne vrijednosti i emocije, kao što su ljubav, radost, tuga, bol, strah, oduševljenje i tako dalje.

Ali svakako iznimno volim i poštujem naše glazbene tradicije i folklor i uvijek mi je drago kada mogu te elemente koristiti i u svojim skladbama. Moj ciklus »Priče iz Hrvatske« jedno je takvo djelo, koje je još u nastajanju, ali kojim svakako želim svijetu predstaviti te jedinstvene i prekrasne nijanse koje čine našu, hrvatsku kulturnu i glazbenu baštinu.

Prestižne međunarodne nagrade

Iako nastojite glazbom promovirati Hrvatsku, ipak ste kao skladateljica više prepoznati izvan njezinih granica. Zbog čega mislite da je tome tako? Kako gledate na ulogu Hrvatske u kontekstu klasične glazbe na globalnoj skali i što mislite da je potrebno za jači proboj na međunarodnu scenu?

– Točno ste rekli. Nažalost, ja sam pravi primjer one stare »Nemo propheta acceptus est in patria sua«. Iako sam se u Hrvatskoj rodila i školovala te se definitivno vratila u Hrvatsku prije dvije godine, nekako me ljudi iz struke još uvijek gledaju kao stranca.

Jednom su mi čak i iz Ministarstva kulture doslovno rekli da »nisam dovoljno poznata u Hrvatskoj« da bih dobila neku potporu za glazbeno stvaralaštvo, kao da je »poznatost« kriterij koji bi trebao utjecati na dodjelu potpore, iako su djela za koja sam potporu tražila predstavljala upravo Hrvatsku i kasnije postigla velik uspjeh vani.

To je jedan začarani krug iz kojeg je teško izaći. Diskografska kuća koja je objavila moj prvi album, te uvrstila i dvije moje orkestralne skladbe na jedan svjetski kompilacijski album, je iz SAD-a. Sve nagrade koje sam dobila u posljednje dvije-tri godine za svoje skladbe i albume, a koje su brojne, prestižne su međunarodne nagrade, ali nijedna hrvatska.

Orkestar koji je snimio moje skladbe je izvrstan Janaček Philharmonic iz Češke, a dva orkestra iz SAD-a trenutno pripremaju izvedbe mojih skladbi; hrvatski orkestri za sada nisu iskazali interes. Recenzije koje sam dobila su iz Italije, Velike Britanije, SAD-a, ali niti jedna iz Hrvatske.

Ja se nadam da će se to s vremenom promijeniti, ali trenutno je situacija uistinu takva. Pritom moram reći da ja u Americi, na primjer, nikada nisam živjela niti sam imala ikakve prethodne veze i poznanstva tamo; oni su jednostavno poslušali moju glazbu i svidjela im se te su odlučili dalje djelovati po tom pitanju.

Kod nas je to teško postići ako niste vrlo dobro umreženi. Ja svejedno nastavljam i dalje stvarati svoja djela jer me to ispunjava i čini sretnom, volim živjeti u Hrvatskoj, a dok god bilo gdje u svijetu postoje pojedinci i orkestri zainteresirani za izvedbu, snimanje i objavu mojih djela, radujem se svakoj suradnji.

A što se tiče uloge Hrvatske na međunarodnoj glazbenoj sceni, i pritom mislim na klasičnu i suvremenu klasičnu glazbu, moram reći da mi imamo uistinu jako velik broj iznimnih glazbenika, kako izvođača, tako i skladatelja i dirigenata koji postižu velike svjetske uspjehe i koji su vrlo priznati u svijetu.

Možda globalno Hrvatska nije sinonim za klasičnu glazbu, kao što su to, na primjer, Njemačka, Austrija, Italija, Češka, pa onda i Finska, Mađarska…, ali svakako su pojedinci ti koji nas vrlo uspješno predstavljaju u svijetu i koje i kolege glazbenici i publika u svijetu itekako dobro poznaje i cijeni.

Umjetnost je odraz života

Na koji biste način rekli da se vaše stvaralaštvo mijenja kroz rast i razvoj vas kao osobe, odnosno što biste rekli da ste naučili kroz godine, i sviranja, ali i skladanja?

– Svakako se kroz godine puno toga u meni i oko mene promijenilo. Umjetnost je odraz života, a život je sam po sebi vrlo dinamičan. Iskustva i emocije koje potiču rad umjetnika, a konkretno ovdje skladatelja, prirodno se mijenjaju i nadograđuju tijekom vremena.

Ključ stvaranja originalnih i kreativnih djela leži upravo u vlastitom iskustvu, inspiraciji i istraživanju. I aktivna mašta također tu svakako igra ulogu. Važno je upamtiti da kada se razvijamo i »evolviramo« u svom kreativnom radu ne napuštamo ono što smo radili prije, ili gdje smo bili i što smo naučili.

Nosimo sva svoja iskustva u sebi i jednostavno ih obogaćujemo svakom novom spoznajom. U našoj »unutarnjoj« knjižnici informacija, senzibiliteta, znanja i iskustava čuva se sve ono što smo nekada bili i sve ono što smo kroz život spoznali i naučili.

Tako i moja djela odražavaju moja različita životna iskustva koja su se s vremenom mijenjala. Naučila sam puno toga, a postoji još više onoga što tek želim naučiti i iskusiti, i taj put nikada nije konačan, nema kraja, nema granica onome što možemo biti i spoznati.

Ono što mi je svakako bitno jest znati uvijek pronaći i zadržati vlastiti glas i izričaj, a godine bavljenja glazbom sigurno su tome pridonijele. Glazba je uvijek jedan uhvaćeni trenutak, a ja nastojim što više takvih trenutaka u vlastitom životu uhvatiti i pretočiti u glazbeni doživljaj.

Živimo u vremenu komercijalne glazbe – kako u tom kontekstu gledate na dugovječnost vaših skladbi? Je li klasična glazba zanemarena na glazbenoj sceni?

– Klasična glazba danas, bez sumnje, ima manjinski status, ali još uvijek ima svoju vjernu publiku. Ono što je važno za njezin opstanak jest mlađe generacije poučavati razumijevanju klasične glazbe, a u tome ključnu ulogu svakako ima obrazovni sustav.

Svjedoci smo i tome da se klasična glazba danas približava komercijalnoj u smislu da se koristi kao glazbena podloga u raznim medijima, od televizije i filma, preko reklamnih spotova ili čak u kombinacijama s takozvanom popularnom glazbom, stvaranjem raznih cross-over žanrova, a također je postala i dostupnija širim masama uporabom raznih novih tehnologija i društvenih mreža.

U tom smislu, vjerujem da klasična glazba itekako ima budućnost. Važno je samo znati se publici predstaviti na inovativan i zanimljiv način, u skladu s novim, ubrzanim načinom života i sve naprednijom tehnologijom.

Ako je nešto zanimljivo, publika se apsolutno može tome privući. A ljudi će uvijek, upravo i zbog tog ubrzanog načina života, čeznuti za rijetkim trenucima potpune opuštenosti, meditacije, introspekcije.

A klasična glazba ima upravo tu transcendentalnu dimenziju koja obogaćuje naš život. A što se tiče dugovječnosti moje glazbe – pa znate, glazba je uvijek subjektivna, kako u nastajanju, tako i u doživljaju.

Ona je djelo skladatelja, njegovo dijete; samo ja dubinski poznajem svoju glazbu i samo ja mogu u potpunosti znati zašto je to djelo baš takvo i po čemu je baš ono posebno i za mene posebnije od drugih, dok ostali mogu promišljati nad djelom i otkrivati male elemente onoga što sam ja htjela izraziti.

Ono što je sigurno jest da moja glazba nije pomodna, ona nije pisana nekim trenutno popularnim stilom koji će za koji mjesec ili godinu zamijeniti neki drugi. Pisana je kao tonalna glazba koja ima jednu određenu formu, jednu ili više melodija kao niti vodilje i zanimljive harmonije koje su vrlo »ugodne za uho«.

U tom smislu, ljudima uvijek može biti zanimljiva, pitanje je samo koliko će jedan prosječan slušatelj u budućnosti imati prilike susretati se s njom.

Klasika i tehnologija

Što pak mislite o utjecaju tehnologije na klasičnu glazbu? Mogu li moderne tehnike snimanja i distribucije olakšati skladateljima proces rada?

– O da. Općenito, tehnološka postignuća imaju velik utjecaj na klasičnu glazbu. Tehnološki napredak, počevši od pojave audiozapisa do najnovijih inovacija društvenih medija, pomogao je da klasična glazba (i sva druga glazba) postane dostupnija velikom broju ljudi bilo gdje u svijetu.

A vrlo je vjerojatno i da će neki budući napreci i izumi oblikovati budućnost žanra na različite načine. Digitalna distribucija jedno je takvo postignuće; porast platformi za slušanje i preuzimanje olakšao je i zaljubljenicima u klasičnu glazbu pristup širokoj paleti djela direktno od kuće, s njihovih uređaja.

Taj će se trend vjerojatno nastaviti, čime će klasična glazba sve lakše dolaziti do šire publike. Zatim, MIDI tehnologija i virtualni instrumenti temeljeni na softveru omogućuju ljudima koji stvaraju glazbu da koriste milijune zvukova u produkciji svoje glazbe, koju mogu programirati i manipulirati njima na vrlo složene načine.

To nudi veliki kreativni potencijal skladateljima i producentima koji poznaju tehnologiju.

Ono što je meni, recimo, važno, u mom kreativnom procesu, jest to što je danas moguće zapisivati note, odnosno partituru direktno u kompjutorski program, bez korištenja olovke i notnog papira u fizičkom smislu, dakle skladati tako da partitura bude prezentabilna za ispis čim je gotova, bez potrebe za brisanjem, prepisivanjem i slično.

Moguće je izdvojiti notni zapis za svaki pojedini instrument jednim klikom – bez potrebe da ručno kopirate razne instrumente jedan po jedan. A značajka MIDI omogućuje vam slušanje napisane glazbe, a da niste ovisni o izvođačima; to je vrlo važno, pogotovo kada se radi o orkestralnoj, pa čak i komornoj glazbi.

Da je netko skladateljima iz prošlosti rekao da će tako nešto biti moguće, mislili bi da je lud. Naravno da taj MIDI ili virtualno obrađeni zvuk nikada neće biti isti kao zvuk pravog, živog orkestra, i da nema tu »dušu«, to je ipak nezamjenjivo. Ali da je sam proces skladanja, a kasnije i distribucije glazbe puno lakši danas nego u prošlosti, to je nepobitno.

Glazba postoji da bi se slušala

Na koji način vaše skladbe komuniciraju s današnjom publikom i koliko vam je važno da vaša glazba bude razumljiva širem krugu slušatelja?

– Glazba postoji da bi se slušala, čak i s gledišta čisto fizičkih zakona; bez slušatelja, u praznom prostoru, ona zapravo gubi svoju svrhu. I koliko god da je važno vlastito kreativno iskustvo prilikom skladanja, ono koje nas ispunjava i čini sretnima, znati komunicirati s publikom jedno je posebno umijeće.

Nisu svi tog mišljenja, danas ima puno skladatelja koji se bave takozvanom eksperimentalnom glazbom, namijenjenom upravo tome, eksperimentiranju za jedan vrlo uzak krug istomišljenika, što nije nevažno i svakako je vrijedno poštovanja.

Međutim, ja želim svojom glazbom doprijeti do slušatelja, želim im omogućiti to glazbeno iskustvo koje će ih ispuniti ili barem omogućiti neke kratke trenutke introspekcije, promišljanja o vlastitim osjećajima i iskustvima.

Naravno da je potpuno nemoguće postići da se jedna određena skladba ili čak vrsta glazbe sviđa svima ili da je svi razumiju. No, glazba je temeljni dio ljudskog života i ljudski mozak je doživljava kao univerzalni jezik kojim svi govorimo.

Zbog toga je jedan od najmoćnijih alata koji posjedujemo kako bismo se povezali s vlastitim i tuđim iskustvima. Ljudi kroz glazbu mogu osjetiti i proživjeti i radost i tugu, snagu ili bespomoćnost, oduševljenje ili bijes.

Glazba u nama stvara vrlo moćna i trajna sjećanja. Stoga mi je iznimno drago kada ljudi u mojim skladbama prepoznaju neka vlastita iskustva, kada se mogu s njom poistovijetiti, u nju uroniti i dopustiti da ih prenese u neke druge sfere i na neka druga mjesta o kojima razmišljaju i maštaju. Uspjeti povesti svoje slušatelje na glazbeno putovanje kroz vrijeme i prostor za mene je neprocjenjivo.

“Priče iz Hrvatske”

Krajem prošle godine objavili ste svoj album prvijenac »People, Places, Moments«. Na čemu trenutno radite, sprema li se neki novi album i kako pristupate stvaranju albuma kao kontekstualne cjeline?

– Planova je puno, a želja još i više. Trenutno intenzivno radim na skladanju ciklusa »Priče iz Hrvatske« o kojem sam ranije govorila. To je jedan zaista velik pothvat i projekt, a bit će to na kraju jedna lijepa glazbena razglednica Hrvatske, koju je moja diskografska kuća Parma Recordings već zainteresirana snimiti i objaviti, a ja se nadam da će možda i neki od hrvatskih orkestara i diskografskih kuća biti zainteresirani za to djelo.

Također nastavljam skladati i djela za klavir za jedan drugi veliki projekt o kojem ću više govoriti drugom prilikom. A radim i na nekoliko skladbi za komorne sastave.

Istovremeno, naravno, i dalje sviram i trenutno pripremam koncertni program za iduću glazbenu sezonu, zajedno sa svojom dragom prijateljicom i kolegicom, flautisticom Silvijom Štajcer Šaban.

Imamo već niz zakazanih koncerata za iduću godinu, a program na kojem trenutno radimo je klasična glazba inspirirana folklornim motivima iz cijelog svijeta. Izvodimo i neke moje skladbe za flautu i klavir, ali i niz djela suvremenih hrvatskih i velikih klasičnih skladatelja.

A što se tiče stvaranja albuma kao kontekstualne cjeline, to mi je vrlo važno. Uvijek želim i nastojim svojom glazbom ispričati neku priču i smatram da među svim djelima na jednom albumu mora postojati neka poveznica, odnosno da taj album, kao i svako pojedino djelo, mora zaokružiti neko određeno iskustvo i ispričati tu priču.

Rekla bih da su sva moja djela zapravo glazbene priče, koje imaju svoj početak i kraj, i koje nose neku određenu poruku svima onima koji su ih spremni poslušati.