Kažu da se jutro pozna, da je bolje, ovaj, krenuti od jutra jer ovaj povečeri večer je takva, međutim po večeri se dan pozna.

Moramo zasukati rukave. Moramo se dobro oznojiti jer jedino na taj način možemo učiniti nešto. Moramo biti hrabri, moramo biti mudri. Ne možemo biti hrabri jer ako je hrabrost, može biti ludost. A mudrost, nije dovoljno sjediti pod šljivom i misliti o filozofiji jer biti u sigurnoj zoni ne dobivaš ništa, a gubiš puno. Prema tome, ujediniti hrabrost i mudrost. Živjeli! Bog vam.

Eto. To ne može bit ništa drugo nego precizan naputak što nam je raditi. Nemoj sjediti pod šljivom i tek navečer pokušaj dan prepoznati. Pa krenimo u suočavanje s onim što nam dan za danom donosi. Hoće li ona dva-tri naša časnika u Njemačku na vježbe vezane uz rat u Ukrajini, ili će u Ukrajinu gdje se vremena za vježbanje rata nema!? Kažete netema je to koja ne zanima ama nikog dalje sabornice, Pantovčaka i Markova trga!? Da barem jest tako, ali nije. Koliko nije svjedoči i ova crtica.

Zagreb. Preradovićeva. Tamo i obnovljena zgrada Srpskog kulturnog centra. Čovjeku dobronamjernom mora biti draga činjenica da se u metropoli nešto obnovilo kako treba, da je oku ugodno, da nije preko koljena. Mora mu biti drago da je centar dobio i novi prostor za mrvu kulturnih zbivanja, a ne da je sve »soba za iznajmljivanje«. Ali uvijek je neki ali. Ali su ovaj put njih dvojica postarijih muškaraca koje ne možeš ne čuti dok dijele mudre misli tako da ih cijeli svijet razumije.

– U, a šta je ovo? – kaže jedan.

– Srpski centar – odgovara drugi.

– U bogati, dobro izgleda. A šta, obnovio im Plenković? – pita onaj prvi.

– Pa normalno kad mu je žena Srpkinja – mrtvo ‘ladno će onaj drugi.

Demokracija. Pravo da se govori svašta i vjeruje u svašta koliko god glupo bilo. Tako se nekako u nas ona provodi u praksi. Ne mora čovjek biti od onih koji se svađaju po ulici ili uvjeravaju taksiste i frizerke (neka oproste ta časna zanimanja koja su to čisto starinske metaforike radi op.a.) da uragani i tajfuni nisu napravljeni u laboratoriju. Ali tog trenutka u Preradovićevoj malo je falilo da se netko okrene put momaka u najboljim godinama, da im se unese u prsa i da ih ljutito barem upita: »Odakle vam to?« Samo, nema danas glupljeg pitanja od tog »odakle vam to«. Kako odakle kad svakim danom bujaju više ti začudni kutci interneta i društvenih mreža, ta mjestašca gdje laž postaje beskonačna i gdje se izmišljotine prikazuju kao vrhunaravne činjenice. I nema veze što su sve te ideje što izviru iz tih najmračnijih kutaka ponekad ludo zabavne kad silnim šeranjem postaju tako opasne. Samo je u tom svijetu društvenih mreža do jučer bilo moguće naletjeti primjerice na podatak kako je »Milanović ruski plaćenik«. A tek koji kilobajt dalje i tvrdnje kako su »Plenković i HDZ veleizdajnici«. Zapravo, nekada je bilo moguće na takve posve oprečne ludosti naletjeti samo u bespućima društvenih mreža, da bi onda na naglo i preko noći slične žive istine postale sastavni dio svakodnevnog izvještavanje mainstream medija. A sve zato jer su glavni akteri internetskih ludosti i pokojeg uličnog grafita poželjeli da tako bude. A da tako bude, valjalo je samo nazvati Lastana za političare kojem je ime SOA!

Lastan je, za one mlađe koji ne znaju, mitska figura koja je stolovala u časopisu za mlade Modra lasta i kojoj su prištave pubertetlije pisale pisma kad nisu znali kako se poljubiti, prići simpatiji, ili se riješiti onih spomenutih prištića. Kad god bi zakazali mater i ćaća, a i škola, kad god je pitanje preosobne naravi, ti piši Lastanu. Zato je Lastan i krio identitet i da je mulariji lakše pisati njemu i da je njemu odgovoriti lakše. Inače, ima Lastana i danas, i piše mu mladost i danas, ali u doba od mailova i onog vražjeg interneta više je to k’o neki dašak romantike nego ozbiljna potreba. Ozbiljnu potrebu od svoga Lastana imaju zato naši političari. Sjetili su se tek nekidan da im je odavno tu pred nosom i na usluzi pa ga obasuli dirljivim upitima. Jer, Lastan njihov zove se SOA!

Tako je nedavno baš SOA, prema zahtjevu SDP-ovog Ranka Ostojića, morala provjeravati je li Milanović ruski plaćenik za što su ga optužili ne samo bezimenjaci s dna kace društvenih mreža, već i premijer, neki ministri i jedan predsjednički kandidat. Onda je SOA koji dan kasnije, na zahtjev premijera, morala provjeravati informaciju uronjenu u mulj društvenih mreža jesu li on i HDZ veleizdajnici i briselski plaćenici za što su ih optuživali predsjednik države, sadašnji predsjednik SDP-a i dio opozicije. Jest, u političkim obračunima poteže se iz svih pištolja, razumljiva je i potreba »pubertetlija« da makar od Lastana čuju »istinu«, ali mrcvarenje s »provjerenim« informacijama izvučenih između natuknica o ljudima gušterima i zemlji kao ravnoj ploči su blizu onog dna političkog ratovanja, čak i za naše političke prilike. A baš dok traje politički rat gospodara dvaju zagrebačkih brda i njihovih veselih pajdaša i hajdaša s provjerenim informacijama, Agencija za elektroničke medije i Ministarstvo kulture i medija predstavili su nacionalnu platformu Točno tako – za provjeru informacija objavljenih u medijima i na društvenim mrežama. Iako platforma hrvatskog poreznog obveznika nije koštala ni centa jer je financirana europskim novcima, ipak bi bilo bolje da su ta sredstva usmjerena negdje drugdje. Jer nacionalnu instituciju za factcheck mi već imamo – zove se SOA. SOA kojoj ne treba u pismu pisati: »Draga SOA, molim te nemoj baciti ovo pismo u koš.« Ništa SOA ne baca u smeće, SOA će provjeriti ama sve ako pismo stigne s prave adrese. Jedino što će joj trebati još malo vremena da se zahukta kako treba, a ne da indolentno utvrde kako nema podataka o tome da je Milanović ruski plaćenik ni da su HDZ-ovci veleizdajnici. Kako nema kad se na internetu može naći da jesu, baš kao i suluda objašnjenja zašto je u Preradovićevoj tako lijepo obnovljena zgrada.

Bilo kako bilo, nakon što je SOA razriješila pitanje ruskih plaćenika, a onda i ono veleizdajnika, s nestrpljenjem se čeka prvi sljedeći upit koji će poput melema kakvog leći na ranu nekog ojađenog zastupnika, ministra, da predsjednika i premijera i ne spominjemo. Nego, hoće li ona naša dva, tri časnika u Njemačku u misiju, ili će na ukrajinsko tlo!? I ima li smisla nevjerojatnim upitima ponižavati SOA-u – Lastana dok se nakaradno i navodno štiti dostojanstvo institucije vojske!? Ako smisla ima upitajmo štogod i mi. E, pa: »Draga SOA, je li s nama sve u redu ili smo pobenavili posve!?« Odgovor je brzo stigao, genijalan zapravo i jedini moguć i to u obliku mudrih misli s početka teksta što ih je prije koji dan izrekao ministar vanjskih poslova Grlić Radman. Štoviše, prevede ih SOA na engleski pa da cijeli vanjski svijet razumije i gdje smo, i što smo, i o čemu se tu radi. A to, tako nam google prevoditelja, hoće reći: »They say that you know the morning, that it’s better to start from the morning because this evening is like that, but the day is known by the evening. We have to roll up our sleeves. We have to sweat a lot because that’s the only way we can do something. We must be brave, we must be wise. We cannot be brave because if it is courage, it can be folly. And wisdom, it is not enough to sit under a plum tree and think about philosophy because being in a safe zone you gain nothing and lose a lot. Therefore, unite courage and wisdom. Cheers! God bless you.« I to je to. Ili…

Što je pismo Lastanu bez onog P.S. na kraju. A u tom post scriptumu i saznanje da ima SOA, ali ima i Željana Zovko! Zastupnica u Europskom parlamentu iz redova HDZ-a reče naime kako Rusi plaćaju naveliko naokolo kako bi se širila njihova propaganda, pa dodade da je i Milanović dio te priče. To je, reče, činjenica, jer SOA ima svoje metode, a ona i oni svoje. Džaba je SOA, što se nje tiče, krečila. Jer, ima Lastan, al’ ima, avaj i kuku, i Lastanica.