Ustavno sudovanja je političko sudovanje. Prva je to rečenica koju studenti prava čuju na kolegiju Ustavno pravo. I to je notorna istina, ali ona koju javnost i prečesto zaboravlja uvijek kada je na dnevnom redu popunjavanje upražnjenih mjesta u hrvatskom Ustavnom sudu. Pa će tako gotovo sigurno biti i ovaj put.

Osim hrvatskog, domaća je javnost jedino upoznata s američkom preksom. Sjedinjene Države nemaju poseban Ustavni sud već ustavno sudovanje obavlja tamošnji Vrhovni sud. Ali i u Washingtonu zna biti itekako užarena atmosefa kada se treba popuniti neko mjesto u instituciji koja provodi ustavno sudovanje. Uvijek se zna da će republikanski predsjednik predložiti konzervativnog, a demokratski liberalnog kandidata. Tako da je kod svakih predsjedničkih izbora važna tema i to kako bi budući predsjednik mogao popunjavati Vrhovni sud. Za vrijeme predsjednikovanja Georgea Busha mlađeg dogodile su se promjene u sastavu Vrhovnog suda koje se dovele do nedavne odluke tog tijela da se pravo na pobačaj više ne jamči na federalnoj razini već se konačna odluka o tome prepušta državama članicama. Bila je to tema koja se nalazila na svim svjetskim televizijama i naslovnicama novina. Jer baš je Vrhovni sud bio taj koji je prije pedesetak godina presudom u slučaju Roe vs. Wade zajamčio pravo na pobačaj na razini cijele države. Tadašnja je većina sudaca bila liberalnog usmjerenja. S vremenio se sastav promijenio i sadašnja je većina ukinula tu odluku.

Situacija je slična i u Hrvatskoj. Notorna je činjenica da je većina članova našeg Ustavnog suda u njemu zbog toga jer su bili prijedlog HDZ-a. Razlog tome je činjenica što je na dosadašnjih 11 parlamentarnih izbora HDZ pobijedio čak devet puta, a SDP samo dva. Da je situacija bila obrnuta, da je SDP pobijedio devet, a HDZ samo dva puta socijaldemokrati bi imali većinu sebi sklonih sudaca u Ustavnom sudu. Pa bi, recimo, odluka tog tijela iz ožujka ove godine o angažmanu Zorana Milanovića na parlamentarnim izborima bila drugačija.

Ustavni sud naprosto se sklapa na način da se HDZ i SDP dogovore. Te dvije stranke uvijek imaju dvotrećinsku većinu u Saboru dovoljnu za odluku o imenovanju ustavnih sudaca. HDZ, zbog toga što ima većinu u Saboru, uvijek u tim dogovorima dobije barem jednog suca više. Puno njih na političkoj sceni na to reagira optužbama o političkoj trgovini. Što to naravno i jest, ali to je jedini način da se Ustavni sud uopće i popuni. Nema tu mjesta za nikakve optužbe. Ustavno sudovanje je političko sudovanje. Nema tu mjesta ni za primjedbe koje idu u smjeru da bi u Ustavnom sudu trebali sjediti isključivo i samo najbolji pravni stručnjaci u zemlji. Uvjeti za članstvo u Ustavnom sudu ipak traže visoku razinu pravnog obrazovanja i iskustva u pravnoj praksi. Tako da je uvjet stručnosti gotovo uvijek zadovoljen. Barem na formalnoj razini. Nije to nevažno. Ali recimo kako bi najbolji pravni stručnjaci u zemlji odlučivali u slučajevima pravne regulacije pobačaja? Odluku ne bi donosili na osnovu svoje stručnosti već na osnovu svog svjetonazora. Koji ne mora imati nikakve veze s razinom njihovih znanstvenih postignuća. A takvih svjetonazorskih stvari ima jako puno, a moglo bi ih biti još puno više. Recimo u vezi pitanja rodne ideologije gdje bi svjetonazor mogao također imati, odnosno sigurno će imati jako veliku ulogu. Bez obzira na to je li netko prije dolaska u Ustavni sud bio profesor Ustavnog prava na prestižnom američkom sveučilištu ili obični pravni referent u općini. Uostalom, neke europske zemlje imaju čak i mogućnost da članovi njihovog Ustavnog suda ne moraju čak ni biti pravnici.

Dakle, popuna deset upražnjenih mjesta u hrvatskom Ustavnom sudu bit će plod političke trgovine. Ako se želi neki ljepši termin, onda bi se moglo posegnuti za izrazom politički dogovor. Ali stvar se svodi na isto. Dvije velike stranke moraju se dogovoriti. I to je jedini način na koji se Ustavni sud može popuniti. Bilo kakav drugačiji način ne postoji. Tako je bilo uvijek dosad. Tako će biti i ovaj puta. Pred nama su tjedni dogovaranja i konzultiranja. Bit će tu svašta. Podmetanja i otkrivanja prljavog rublja izglednijih kandidata. Možda se odluka i odgodi. Ali na kraju će doći do dogovora.