Mi novinari volimo gurati nos u tuđa posla – jer nam je to posao. Ali postavlja se pitanje – tko gura nos u naš posao?

Nitko nas ne intervjuira i pritom pita: “Kako izgleda vaš dan na poslu”?

Iz tog vrlo jednostavnog razloga odlučila sam, iz malo osobnije perspektive, ispričati kako izgleda  prosječan radni tjedan u našoj  Life redakciji, odnosno kako izgleda prosječan radni tjedan lifestyle novinarke, izdvajajući pritom samo one dijelove koje smatram najzanimljivijima jer realno, nitko nema vremena čitati o detaljnom opisu posla kojeg zapravo obavljamo.

Ostavit ću to za neku drugu prigodu, inspiracije ne manjka.

Ponedjeljak: nema te kave na svijetu…

Mislim da bi najkraća horor priča na svijetu ispričana u dvije riječi glasila: “Ponedjeljak ujutro”. Nemojte me krivo shvatiti, volim ponedjeljak, samo mi je draži u obliku, recimo, petka.

Znate onu scenu iz filma “Sam u kući” kada obitelj McCallister kolektivno zakasni na avionski let jer im alarm nije zvonio?

E pa ja sam se prošlog ponedjeljka osjećala točno tako jer sam noć prije umjesto na budilici, alarm namjestila na – kalkulatoru.

Kad sam ujutro shvatila da je kašnjenje na posao neizbježno i da će to biti jedan od ONIH ponedjeljaka, krenula sam u akciju brzinskog spremanja.

Što reći, događa se i najboljima, ali srećom, imam super urednicu koja razumije “ponedjeljkastu” problematiku.

Ipak, neugodno mi je – auto mi nije na raspolaganju, a autobusa nema ni za lijek. Srećom, uvijek se u kvartu nađe neki Bolt romobil koji spašava stvar.

Nakon desetak minuta vožnje likujući jer sam brža od svih onih koji su zbog kopanja zapeli u prometu, stižem na posao i uz velebne isprike na kašnjenju ulijećem u redakciju u pokušaju započinjanja radnog dana.

Uz jutarnji čaj i kavu (da, mi smo takva redakcija) padaju dogovori za tjedan pred nama koji uključuje raspored poslova, događanja, raspodjelu tema i intervjua za odraditi, dok e-mailovi nemilosrdno pristižu jedan za drugim.

Inspirirana vlastitom glupošću uhvatila sam se pisanja članka o tome kako započeti dan na pravi način u nadi da ću i sama iz toga izvući poruku.

Nakon pauze za ručak i pisanja preostalih tema, zaključujem sam da sam za ovaj ponedjeljak dala sve od sebe, što je značilo samo jedno – kaciga na glavu, romobil pod noge i pravac kući na rano spavanje, da ne bi sutra bilo reprize kašnjenja.

Iako sam malčice kasnila, to nije bio razlog za divljanje po cesti. Romobil je u prometu vozilo na koje se odnose sva prometna pravila i znakovi da bismo svi na kotačima, ali i prolaznici, bili sigurni i da bismo stigli u komadu na vlastita odredišta!

Utorak: što ćemo danas za marendu?

Utorci su na poslu inače baš fora. Utorkom ne kasnim na posao jer je ipak sramotno to učiniti dva dana za redom.

Nakon čaja iz automata (a stvarno je odličan), bacila sam se na posao. Danas su me po rasporedu čekali zanimljivi intervjui i sugovornici, a po planu, valjalo se i pripremiti za event koji je zakazan za sutra u gradu.

Malo sam “scrollala” društvenim mrežama ne bi li se inspirirala kakav ću video ovoga puta snimiti za potrebe društvenih mreža, a u svom tom fokusu totalno sam zaboravila da je već prošlo podne!

Iz mog poslovnog zena trgnulo me pitanje: “E Lucija, što ćemo danas za marendu?” i u tom trenu napala me glad kao da nisam jela od prekjučer.

Ne kažu bez veze da se svako toliko treba ustati od kompjutera, jer je zaista lako zaboraviti, pogotovo kada si novinarka, na osnovne životne potrebe kao što je hrana.

Da se iskupim za kašnjenje od jučer ponudila sam se osobno skočiti po marendu.

Otvorih Boltovu aplikaciju i romobil me, kao naručen, čekao točno ispred Novog lista! Ako to nije znak…

U gradu sam bila za čas, pa sam odlučila uzeti tren za sebe i upiti malo sunca. U tom trenu pala mi je na pamet ideja za tekst na temu prednosti sunčanja tijekom čitave godine. Sad sam otkrila i kako nastaju moji tekstovi…

No dobro, da se vratim na priču.

Vratih se potom  u redakciju da dovršim preostale tekstove i polako privodim kraju radni utorak.

Dok sam se vozila po marendu, osjetila sam par iznenadnih kapi kiše. Iako vožnja kiši nije zabranjena, treba biti posebno na oprezu zbog skliskog asfalta.

Srijeda: trk na event!

Sredina je tjedna, nisam prespavala alarm i sve je pod kontrolom!

Srijeda već samo zbog toga izgleda obećavajuće, a dodatan joj je plus što se baš toga dana, na našem kalendaru upisao popodnevni event kojeg je valjalo popratiti člankom i videom.

Jutarnji dio novinarske smjene odrađujem od kuće da se mogu spremiti za popodnevni teren i pritom ne izgledati poput pospanog rakuna.

Sinula mi je tada jedna ideja za tekst o prednostima rada od kuće, i taman kad sam krenula u njegovu realizaciju, mačak mi je sjeo na laptop.  Ironijo, jeste li to vi?

Nakon mačjeg intermezza i dakako obaveznog maženja, došlo je vrijeme za spremanje za event.

Budući da sam emancipirana žena i ulogu osobnog šofera obavljam sama, prijevozno sredstvo do grada ponovno je bio dakako Boltov romobil, jer kome se da razmišljati o parkingu u srijedu popodne?

Ne ovoj djevojci!

Romobil mogu besplatno parkirati i ne brinuti ni o čemu, a dovezla sam se točno gdje sam trebala.

Event na koji sam vrlo zgodno stigla s Boltom bio je na Korzu, što je u Rijeci veoma frekventno mjesto, što u svijetu romobila znači da je to zona usporenog kretanja kako ne bi bilo nepoželjnih sudara i kako bi i ja na kotačima, ali i pješaci na Korzu bili sigurni.
Bez brige, savjesna sam vozačica pa ga nisam parkirala nasred Korza, već na za to predviđeno mjesto kako bi idućem šoferu olakšala vožnju!

Četvrtak: kavica sa urednicom

Stižem u redakciju ranim jutrom, a danas mi je glavni zadatak napisati tekst u kojem ću naglasiti sve bitno s jučerašnjeg eventa i urediti video koji sam snimala za društvene mreže. Otvorila sam e-mail i vidjevši koliko ih je, pomislila da je možda bolje da i nisam, ali posao ne pita.

Ponekad si u ovim trenucima pomislim kako li je lijepo hobotnicama s toliko ruku, jer bi mi baš dobro došao još jedan par…

Četvrtak je protekao u posebno dinamičnom radnom ritmu gdje smo mogle samo sanjati o stizanju po onu ukusnu marendu od prije nekoliko dana pa smo se urednica i ja u jednom trenutku znakovito pogledale.

Koliko vremena zajedno provodimo, razvile smo gotovo telepatski način komunikacije. Pogled je govorio – kava nakon posla.

Nakon što smo na kavi odagnale sav stres današnjeg dana, krenule su i laganije teme, pa sam joj ispričala da su me tijekom ovog radnog tjedna najviše spasili Boltovi romobili jer bi mi u suprotnom svaki dan bio kaotičan kao ono ponedjeljkasto jutro.

Čak sam ju uspjela nagovorit na đir!

Ona je više osoba za auto, ali čini mi se da sam ju ipak malo inspirirala, jer kad čujem priče o gužvama u koje upada, mislim da i ona promišlja svoje životne, odnosno (auto)mobilne odluke…

Kada sam napisala da smo urednica i ja pile kavu, na kavu sam doista i mislila! A zašto nismo pile, primjerice, gin tonic? Zato jer sam znala da ću kući ići Boltovim romobilom, a vožnja i alkohol ne miješaju se pa čak i ako su u pitanju dva kotača.

Petak: dan za after job

Napokooon petak!

Volim svoj posao, ali predah ponekad dobro dođe. Petkom nakon podneva, posla je malo manje, a preostaju nam dogovori za teme, događaje i sadržaj na društvenim mrežama koji ćemo odraditi idući tjedan.

U završavanju svega bitnoga na poslu, uhvatila sam se razmišljati gdje bi mogli za vikend.

Zato sam za kraj dana i tome natipkala tekst, razmišljajući o tome da ću još nekoga inspirirati za dobar vikend, jer bih i sama voljela da mene ponekad netko inspirira na taj način.

Zaključila sam tada da čitateljima zapravo dajem ono što žele. Malo pozitivne samomotivacije nije nikome naškodilo!

Ali ljudi moji, meni je glava već u vikendu, pa vam nemam što više puno za ispričati o petku. Osim ako vas zanima vikend jedne lifestyle novinarke?

Smatram da je parkiranje bilo kakve vrste umjetnost za sebe, no samo zato što je robomil doista lagano za parkirati, ipak treba paziti da ga se parkira na odgovarajućem mjestu gdje neće smetati pješacima (pogotovo primjerice slabovidnim osobama) niti prometu.
Super je to što Boltova aplikacija ima točno naznačene zone u kojima se romobil smije parkirati, ali i kako ga parkirati. Postolje je odlična stvar i potrebno ga je koristiti kako romobil ne bi pao na nekog slučajnog prolaznika. Recimo, kada vidim Bolt kako leži na cesti jednostavno ga moram podići, jer nije okej da netko nastrada zbog tuđe lijenosti!

—

Sadržaj nastao u suradnji s partnerom Bolt.