I kad sam to predveče otišao provjeriti vrše ostao sam iznenađen jer se more već jako brzo ohladilo. No kad sam otkrio da su u jednoj vrši bila dva manja fratra, a u drugoj ova lijepa podlanica od ravno jedan kilograma težine, hladnoća mi je naglo prestala smetati.
povezane vijesti
Iz Kali, mjesta na otoku Ugljanu preko puta Zadra, ponovo nam se javio Krešimir Grbić koji je kao ribolovac definitivno uspio u životu.
Naime, njegov šestogodišnji sin Petar, potpuno ravnopravno s njim sudjeluje u svim ribolovnim avanturama, a što je za sve istinske ribolovce doslovno ispunjenje životnog sna.
A jedan od posljednjih ulova je posebno obradovao malog Petra. Evo što nam je tata Krešimir rekao o tome:
– Ja sam inače rodom iz Privlake, a igrom slučaja smo došli živjeti u Kali na otoku Ugljanu 2019. godine pošto je supruga odavde.
Bivši sam pomorac, a od prošle godine sam i nastavnik u pomorskoj školi Zadar pa sad imam nešto više vremena za ribolovne gušte koji me zapravo oduvijek privlače – priča nam Krešimir.
– No bez obzira što sam čitav život na moru, mnoge tehnike još uvijek preispitujem i pokušavam biti što je moguće više upućen i na more ići, ne ‘pipajući’, već naoružan znanjem odrađivati ciljane ribolove.
A uz sve ostale alate koje koristimo, topimo i 2 vrše ispred kuće, u predjelu Rahorača u Kalima – nastavlja Krešimir svoju priču.
– Vrše topim od 2 do 5 metara dubine, a za brum stavljamo kruh, slane srdele i ponekad dagnje. Za topljenje i podizanje vrša ne koristim brod. Samo plivajući odnesem ih u more i izvadim.
A kako sam imao puno obaveza tih nekoliko dana i još je bilo ružno vrijeme, kiše i nevere, vrše nisam pogledao barem 3 – 4 dana.
I kad sam ih to predveče, ono, reda-radi, otišao provjeriti ostao sam iznenađen jer se more već jako brzo ohladilo.
No kad sam otkrio da su u jednoj vrši bila dva manja fratra, a u drugoj ova lijepa podlanica od ravno jedan kilogram težine, hladnoća mi je naglo prestala smetati.
Moj me Petar, kao i uvijek čekao na plaži dok nisam izvukao obje vrše na kraj.
A kad je ugledao ulov, njegovoj sreći i veselju nije bilo kraja.
Njegov mi je osmjeh najdraža nagrada zbog koje se itekako isplati i ući u hladno more i isploviti u sumrak po lignje – ispričao nam je Krešimir Grbić.
