Fine nijanse emocija: Pročitajte kakve su bile reakcije na prvu ovogodišnju premijeru riječke Drame

Foto: Vedran Karuza

Spoj teksta, osjećanja koje on nosi, redateljice te cijelog autorskog tima koji je sa sobom dovela, kao i zaista idealne glumačke podjele za komad, proizveo predstavu koja je istovremeno i suvremena, i vrlo prisutna, koja se tiče svih nas, naglasila je ravnateljica Hrvatske drame Jelena Kovačić

RIJEKA Obiteljska drama Ingmara Bergmana »Jesenja sonata« u režiji beogradske redateljice Ane Tomović, u četvrtak je premijerno izvedena na sceni HNK Ivana pl. Zajca. U prvoj ovogodišnjoj premijeri Hrvatske drame u glavnim je ulogama nastupilo četvero glumaca: Mira Furlan kao Charlotte, Marija Tadić kao Eva, Jelena Lopatić kao Helena i Leon Lučev kao Viktor koji su, sudeći po reakcijama publike koja ih je više puta pozivala na poklon, uspjeli u iznimnom zadatku.

Predstavu o jednom od najsloženijih odnosa, onom majke i kćeri, redateljica Tomović prikazala je kao kompleksan unutrašnji svijet osjećaja, strahova, čežnji, unutar kojeg svi likovi preuzimaju obrise Bergmanove duše koja ima samo jednu čežnju, onu za ljubavlju.

Ingmar Bergman, švedski majstor kazališta i filma te portretiranja kompleksnih i zamršenih ljudskih odnosa, u »Jesenjoj sonati« koncentrira se na lik slavne pijanistice Charlotte koja se, potresena smrću svoga muža, nakon godina odsutnosti ponovo susreće s kćerima – Evom i Helenom koje i dalje žive posljedice nedostatka majčine Ijubavi.

Dvojeći između obitelji i umjetničkog poziva, Charlotte se svojedobro odlučila za pijanističku karijeru i nastupe na pozornicama diljem svijeta. Dok njezine kćeri pokušavaju pridobiti majčinu pažnju u nadi da će se davno narušeni odnosi ponovno uspostaviti, na vidjelo izlazi čitav niz neprežaljenih zamjeranja i neizgovorenih optužbi koje će razotkriti traumu obitelji koja se nepovratno izgubila u međusobnom optuživanju.

Čarolija kazališta

Kazališna inačica kultne obiteljske drame proslavljenog švedskog redatelja Ingmara Bergmana iz 1978. godine, u desetoj godišnjici od njegove smrti, na sceni riječkog HNK izvodi se u prijevodu Željka Takača. Dramaturzi su Vuk Ršumović i Olga Dimitrijević, skladatelj je Josip Maršić, scenografkinja Ljerka Hribar, kostimografkinja Momirka Bailović, oblikovatelj svjetla Boris Blidar, asistentica redateljice Alisa Debelić, asistent kostimografkinje Tin Vlainić, a asistentica scenografkinje Paola Lugarić. U predstavi sudjeluje i dječak Sebastian Macan.

Ravnateljica Hrvatske drame Jelena Kovačić projekt je pratila od trenutka kada se o njemu počelo razgovarati.

– Kada su Marin Blažević i tadašnji intendant Oliver Frljić predložili Bergmanovu »Jesenju sonatu«, meni se kao idealan redatelj za to, po svome senzibilitetu i svom dotadašnjem radu, učinila redateljica Ana Tomović. Mislim da je spoj ovog teksta, osjećanja koje on nosi, ove redateljice te cijelog autorskog tima koji je sa sobom dovela, kao i zaista idealne glumačke podjele za ovaj komad, proizveo predstavu koja je istovremeno i suvremena, i vrlo prisutna, koja se tiče svih nas.

A blizina glumaca na pozornici omogućava nam da još više sudjelujemo u onome što gledamo. Ja sam zaista zadovoljna, prije svega načinom na koji je odabrano kako će se raditi taj tekst, načinom na koji je rađeno s glumcima i načinom na koji su glumci iznijeli ovaj izuzetno težak zadatak, rekla je Kovačić.

Ravnateljicu Talijanske drame Rosannu Bubola posebno su oduševili glumci »Jesenje sonate«.– Glumci su bili jako dobri, mislim da je odrađen jako dobar posao s glumcima. Malo me iznenadila ta hladnoća skandinavske režije, ali mi se svidjelo što je priča rasla, pogotovo unutarnja, što su dane male nijanse emocija. Svaka čast svima, mislim da je predstava jako dobra. Film nisam gledala, ali sam čitala tekst i potpuno sam ga drugačije zamislila u svojoj glavi. Ali to je čarolija kazališta, da mašta može letjeti, kao kad čitate knjigu…, objasnila je Bubola.

Dva teška ženska lika

Dvije glavne glumice, Mira Furlan i Marija Tadić, svojom su dojmljivom interpretacijom kompleksnog odnosa majke i kćeri oduševile i zagrebačku kazališnu redateljicu Anicu Tomić.– Jako mi se sviđa način na koji su dvije glavne junakinje, Mira Furlan u ulozi Charlotte i Marija Tadić u ulozi njezine kćeri Eve, nevjerojatno filmski koncentrirano i predano iznijele ta dva vrlo teška ženska lika. S druge strane, sviđa mi se redateljska svedenost koja je na prvi pogled vrlo jednostavna, međutim vrlo je komplicirano i teško napraviti da s vrlo malo pomaka dobijete svu žestinu emocija i odličnu suigru koja se događa između sva četiri lika na sceni, posebice između dviju glavnih glumica, rekla je Tomić.Glumica Ksenija Prohaska koja uvijek rado posjećuje riječko kazalište, ovog se puta posebno veselila kolegici Miri Furlan.

– Publika je uvijek ona koja presudi, a po toplom aplauzu rekla bih da je ovu predstavu krasno prihvatila. Mira Furlan je moja generacija, zajedno smo upisale glumačku akademiju. Ponosna sam na tako veliku zvijezdu koja se isto kao i ja, ali dosta kasnije nakon mene, vratila iz Amerike korijenima svog, hrvatskog jezika. Igrati na svome jeziku ipak je nešto drugačije. Imati Miru u gostima i gledati je u predstavi bilo mi je jako drago, dirnuta sam, otkrila je.

Sama Mira Furlan istaknula je kako joj je drago da je publika s velikom pažnjom i koncentracijom odslušala i odgledala predstavu.– To je težak komad. Imala sam osjećaj da se dobro pratio, i zbog toga mi je jako drago. Činilo se da je stvar doprla do publike što je jedino bitno, rekla je Furlan.

Korak naprijed

Slovenski redatelj Matjaž Latin uživao je u riječkoj kazališnoj interpretaciji »Jesenje sonate«.– Obožavam Bergmana, jako volim njegove filmove, jako volim riječko kazalište i presretan sam zbog toga što sam konačno na sceni gledao Miru Furlan. Predstava mi je bila jako dobra, baš me povukla, jako su mi bila zanimljiva neka rješenja, pogotovo mi je bila sjajna glumački. Drago mi je što sam, uz Miru, u predstavi gledao meni drage glumce. S Jelenom Lopatić sam prije surađivalo, a Marija Tadić me je jako iznenadila. S njom sam isto radio prije dosta godina u Zagrebu. Sad je napravila veliki korak naprijed, super je, zaključio je Latin.