Amerikanci svake godine prije Noći vještica troše preko pola milijarde dolara na ulaznice u kuće straha samo da bi bili – preplašeni. Milijuni ljudi, pak, cijele godine doslovno “gutaju” horor filmove, serije i knjige.

Otkud kod nekih ljudi poriv da žele biti preplašeni i to iz užitka? Razvojna psihologinja Sarah Kollat navodi da je sjecište psihologije i straha vrlo intrigantno, te tumači kako stvaranje straha u sigurnim životima može biti korisno i kao priprema za eventualne opasnosti u stvarnom životu.

“Kontrolirana iskustva straha koja možete prekinuti daljinskim upravljačem ili zatvoriti knjigu kad god poželite, nude fiziološki osjećaj koji strah izaziva, ali bez ikakvog stvarnog rizika. Kada osjetite da ste pod prijetnjom, raste vam razina adrenalina, otkucaji vam se ubrzaju, dišete dublje i brže, a krvni tlak raste. Vaše tijelo se priprema obraniti od opasnosti ili pobjeći što je brže moguće. Ova fizička reakcija je ključna kada se suočite sa stvarnom prijetnjom. Kada doživite kontrolirani strah – poput straha od skoka u TV emisiji o zombijima – uživate u ovom energiziranom osjećaju, sličnom trkačkom napuhu, bez ikakvih rizika. A onda, nakon što se prijetnja riješi, vaše tijelo otpušta neurotransmiter dopamin, koji pruža osjećaje zadovoljstva i olakšanja”, tumači psihologinja.

Ovo otkriće sugerira da vas izlaganje horor filmovima, strašnim pričama ili napetim videoigrama zapravo može smiriti nakon toga.

“Kontrolirana iskustva straha umjetno stvaraju i priliku za zbližavanje. Sjedenje u mraku s prijateljima dok gledate strašni film zapravo je dobro za vas jer vam pomaže jačati društvene veze”, navodi psihologinja, koja drži i kako kontrolirana iskustva straha mogu biti korisna da se ljudi pripreme za stvarne opasnosti u životu.

Primjerice, danski znanstvenici su dokazali da su ljubitelji horora u vrijeme pandemije covida-19 bili psihički otporniji na sve što se događalo od onih koji ih ne konzumiraju.