Potrebna je brža administrativna obrada zahtjeva i isplata mjera i potpora u ribarstvu; neophodno je izjednačavanje uvjeta zapošljavanja radne snage u ribarstvu s drugim deficitarnim zanimanjima; ususret izazovima koji su pred sektorom, ključno je intenziviranje aktivnosti izrada pravilnika i karti zaštićenih područja te kontinuirano sudjelovanje predstavnika ribara u istima; potrebno je pojednostaviti i rasteretiti administrativne obaveze pri obavljanju ribarske djelatnosti; u cilju očuvanja i poticanja marikulture, ključno je nastaviti aktivnosti ublažavanja šteta nastalih predacijom orade na uzgajalištima dagnji i kamenica.

U uvodnom su pasusu zaključci usvojeni na tradicionalnom Susretu ribara Hrvatske obrtničke komore, što je minulog vikenda održan u Petrčanima pokraj Zadra. Oni će se, navode iz Ceha ribarstva i akvakulture, »uputiti nadležnim tijelima na postupanje«. Prevedeno, značilo bi to – usvajanje i provedbu. Što će se ostvariti, pokazat će vrijeme. Ne može se reći da ribari previše traže, da su neumjereni u svojim zahtjevima. Za radnog vijeka popratio sam petnaestak Susreta ribara, od prvog u Medulinu, i dobro sam upućen u sadržaj i način njihova rada. Kada se samo sjetim kakve su zaključke donosili. Ovo sada sliči mi na longu bevandu ili, kako bi Dalmatinci rekli, bevandelu!

Konstruktivni zaključci

Koliko sam se žestokih rasprava naslušao, znale su potrajati do kasnih večernjih sati, a već je počinjala »svečana večera«. Ali, koga briga za večeru, ribari su željeli i nastojali istresti jad i muku što su se u njima nakupljali tijekom godina teškog rada na moru. Pljuštale su optužbe na račun vlasti, upućivani apeli za pomoć, jer »nikada nam nije bilo teže«, »od ribarstva se više ne može živjeti«, a »mi želimo raditi i od svog posla pristojno živjeti, te da tako nastave i naša djeca«. Potom… pogonsko gorivo i njegova cijena godinama su bili neizostavna teme.

Uglavnom su ribari bili u pravu, ne može se reći da su pretjeravali u svojim traženjima. I držao sam njihovu stranu što mi je, ne jednom, zamjereno. Jasno, uvijek je kroz dinamičnu i žustru raspravu poneki pojedinac »iskakao iz kolosijeka«, podizao tenzije, dokazivao da tu ne spada, bez obzira što je ribar. Uostalom, događa se tako na mnogim sličnim skupovima. Nasuprot svemu što se čulo, zaključci su uvijek bili odmjereni i konstruktivni, ali ne i jednostavno provedivi. Kada s vremenskim odmakom analiziram te susrete, one kojima sam nazočio, mogu zaključiti da je od njih bilo puno koristi. Vjerujem da su i sadašnji na tom tragu, bez obzira što mi djeluju razvodnjeno kada čitam informacije što s njih dolaze. Vremena su se promijenila, druge brige pritišću ribare.

Ovogodišnji Susret ribara bio je 27. po redu, svake godine održava se u drugoj morskoj županiji, a okupio je više od 200 sudionika. Ta brojka nije toliko bitna, znala je varirati, ovisila je o raznim faktorima. Ne znam kako je sada, ali pamtim da su se morskim ribarima ponekad priključivali i slatkovodni. Broj sudionika, i to treba reći, ne odražava pravo stanje u našem ribarstvu. Nevažno jesu li registrirani kao obrtnici, ili trgovačka društva, činjenica je da danas imamo znatno manje ribara nego prije desetak, dvadeset godina. Iz različitih razloga mnogi su otišli iz ribarstva, ponajviše posljednjih godina kada im je ponuđena mogućnost scrappinga, uz trajno povlačenje iz ribarskog posla. Ribara imamo manje, i ulovi se konstantno smanjuju, EU svojim članicama nameće razna ograničenja i njih se mora bespogovorno poštivati.

Europa nudi milijune

Europa nameće ograničenja, ali istodobno i pomaže ribarskom sektoru. EU fondovi nude značajna sredstva za unapređenje ribarskog poslovanja, zahvaljujući tom izvoru izgrađene su nove ribarske luke, ulaže se u ostalu infrastrukturu, isplaćuju se potpore za preradu ribe i tržišne mjere, istaknuto je na zadarskom skupu. Važnost ribarstva na razini EU potencira činjenica da ono u tom velikom sustavu ima posebnu financijsku omotnicu, rekao je Mladen Pavić, državni tajnik u resornom Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Iz nove omotnice, dodao je, za unapređenje ribarstva već je raspisano 26 natječaja i ugovoreno oko 90 milijuna eura ulaganja.

O samoj raspravi na Susretu ribara u kojoj sudjeluju ribari, a koja mi je znala biti najzanimljivija, iz dostupnih medijskih izvješća nisam puno saznao. Spominjani su problemi marikulture, štete što ih orade nanose školjkarstvu, te pomanjkanje radne snage što se zasad nekako uspijeva prebroditi. Najviše povika, posebno s otoka Hvara, upućeno je na račun sportskih i rekreacijskih ribolovaca. Optužili su ih da nemilosrdno tamane hobotnice, tako da sada love samo male primjerke i smatraju da je ona postala ugrožena vrsta. Predložili su, zato, zabranu njihova lova u određenom vremenskom razdoblju, stanoviti lovostaj. Ogorčeni su, također, na nelojalnu konkurenciju koju čine ti ribolovci, koji svoje ulove prodaju privatnim ugostiteljima po znatno nižim cijenama. Svoje optužbe neki su potkrijepili konkretnim primjerima.

Pritisak klimatskih promjena

Naglasak ribarskog skupa bio je na administrativnim obvezama i regulaciji ribarstva te pojačanom utjecaju klimatskih promjena i sve snažnijem pritisku koje one imaju na ribarstvo i marikulturu. Kao i uvijek, sudionici su uvodno informirani o stanju u hrvatskom i lokalnom ribarstvu i marikulturi, inspekcijskom nadzoru u ribarstvu, elektronskom slanju izvješća putem mobilnih uređaja – mIzvješće, te mogućnostima financiranja iz EU fondova. Saslušali su i više stručnih predavanja što su obrađivala utjecaj klimatskih promjena na biologiju mora, dekarbonizaciju i zelenu tranziciju malog priobalnog ribarstva kroz EU fondove.

Najribarskija županija

Predstavnici domaćina, Grada Zadra i Zadarske županije, izrazili su zadovoljstvo što se Susret ribara održava u njihovoj sredini, u »najribarskijoj županiji«, koja oduvijek živi s morem i od mora, s ribarstvom i marikulturom kao najsnažnijim gospodarskim granama i njihovim značajnim doprinosom na razini čitave Hrvatske. Posebno je istaknuto da Zadarska županija proizvodi nešto više od 70 posto ukupne proizvodnje hrvatske akvakulture. Proizvedeno je više od 15.500 tona svih vrsta, a ukupna vrijednost godišnje proizvodnje veća je od 120 milijuna eura.