Vedran Slijepčević je ribolovac s puno iskustva i u ribolovu uvijek nastoji biti selektivan što je moguće više, kako u pogledu veličine ciljane lovine, tako i u praktičnosti hica.

Često je lovio po dvije ribe odjednom, no u jednom od posljednjih ribolova dogodio se ne baš svakidašnji slučaj.

Evo što nam je Vedran ispričao o tome:

– U preko 20 godina bavljenja podvodnim ribolovom susreo sam se s raznim situacijama, a kad se radi o brancinima, s njima je uvijek show.

Najviše oko njihovog ponašanja – ono kad dođe pravo na tebe, pa pređe preko tebe, pa ti se unosi u facu iznad puške ili kad nakon promašaja oko tebe paradira dok lud na sebe skupljaš sulicu i pokušavaš što prije nategnuti pušku.

Bilo je godina kad si se iznenadio da ih uopće vidiš – tu i tamo, gdje koji, pa do godina kad na dobrim pozicijama samo čekaš kad će se pojaviti.

A takva je bila i ova godina, samo što se u manje slučajeva radilo o pojedinačnim brancinima, a češće o jatima.

Jata od nekoliko brancina do nekoliko desetaka brancina, ne jako velikih, od 0,5 do 1,5 kilogram – priča nam Vedran.

– A brancini u jatima su obično bili prilično ujednačeni. Tek bi poneki odskakao malo u veličini, pa mi je taj plijenio više pozornosti.

Godinama, gotovo 15 godina, sam lovio s drvenom puškom, klasičnom laštikačom sto peticom koja je zadovoljavala većinu mojih šuljatorskih potreba i koja je bez problema pogađala većinu riba na udaljenostima do 4 metra.

Ali eto, kako je jedan moj dobar prijatelj konstruirao jedan zanimljivi koncept rollera, odlučio sam uzeti njegov roller 110 na testiranje u različitim uvjetima, plitko i duboko, čeku i šuljanje.

I moram priznati da mi je puška isprve legla, nisam ju ispuštao iz ruku i sve mi se čini da će stara 105ica pomalo u zasluženu mirovinu.

Osim laserske preciznosti i dometa, ovu pušku karakterizira i jako velika probojnost, što je pak u lovu na brancine donijelo dosta iznenađenja – nastavlja Vedran svoju priču.

– Naime, što su ribe u većim jatima, nekako su hrabrije i opuštenije prilaze ribolovcu, a samim time daju malo više mogućnosti za prebiranje po jatu, izbor najvećih jedinki i realizaciju ulova. No, kad su svi brancini u jatu podjednaki, onda se probudi oportunist u meni i lovim poklapanje dva lijepa brancina, jer jato od 30-40 brancina sretneš jednom u danu i što si iz njega ulovio, ulovio si.

I to mi je sad već prešlo u svojevrsnu naviku, a ovaj ludi roller je svojom probojnošću u pravilu uvijek realizirao moje planove i uredno su po dva pristojno pogođena brancina ostala na strijeli.

U takvoj gužvi ljudski mozak se lako zaigra i ako nisi fokusiran na jednu ribu i eventualno onu iza nje, pa pucaš u jato po principu ‘ne mogu fulati’, u pravilu fulaš.

I tako, u jednom išuljavanju sam naišao na jato brancina koje se držalo u kugli, možda zbog nedavnog prolaza dupina, a možda je to bila reakcija na mene.

Odabrao sam lijepog od osamdesetak deka, i iza njega jednoga od pola kile i to je to.

No pored ciljanog dvojica, dogodila se i kolateralna žrtva, jedan od 40 deka je također ostao na strijeli, tamo negdje iza na kraju jata.

Jato je nastavilo dalje svojim putem, a ulovljeni brancini su mi odlučili pošteno zapetljati flaks od strijele.

To je bio jedan šut dovoljan za pune gradele – ispričao nam je Vedran Slijepčević.