Dobro je da je licitacija za zakup Paviljona I na riječkoj placi uspjela. Na taj način se stvaraju pretpostavke zaustavljanja propasti tog atraktivnog poslovnog prostora. Zato što gradska tvrtka Rijeka plus koja je upravljala Paviljonom I od 2017. godine nije znala, nije htjela staviti taj atraktivan poslovni prostor u samom središtu grada u funkciju. Te je godine Rijeka plus preuzeo upravljanje riječkim tržnicama nakon što je njima od 1993. godine gospodarila privatna tvrtka Tržnice Rijeka u vlasništvu SDP-ovog tajkuna Ivana Franolića. Sve od 1993. godine, kada je osmišljen koncesijski model kojim je riječke tržnice preuzela privatna tvrtka, Tržnice Rijeka ostvarivale su dobit. U milijunima kuna. Da bi preuzimanje posla upravljanja tržnicama proteklo kako treba, išlo se u reorganizaciju gradskih tvrtki. Ni to gradska vlast nije znala osmisliti sama pa je angažirala privatnu tvrtku kojoj je skupo platila taj posao. Dio kojega je bio i osnivanje nove tvrtke Rijeka plus koja je preuzela poslove Rijeka prometa koji je ugašen, ali je dobila i nove zadatke. Jedan od njih je upravljanje riječkim tržnicama. Direktor Rijeka plusa tada je bio, a i danas je, Željko Smojver, čovjek koji je po ocjeni mnogih jedan od najzaslužnijih za loše stanje u kojemu se nalazi Komunalno društvo Autotrolej. Vrlo brzo se pokazalo da Smojver nastavlja u istom ritmu kao što je radio u Autotroleju.

Olakotna okolnost za loše stanje na riječkim tržnicama su objektivne okolnosti kao što su promjene navika kupaca. To je značilo da je trebalo napraviti analizu koja bi pokazala kojim mjerama revitalizirati riječke tržnice. Ne samo zbog tržne djelatnosti, već i zbog činjenice da su riječke tržnice, posebno središnja placa i ona na Brajdi, dio riječkoga identiteta. Tako je trebalo biti, ali nije. Rijeka plus je krenuo s rebrendiranjem na način da su kupovani novi suncobrani koji su skupo plaćeni. Ta se tvrtka na čelu s direktorom Smojverom pustila niz vodu ne razbijajući previše glavu oko sve praznijih paviljona i zbog sve manjeg broja kupaca koji su počeli mijenjati navike i hodočastiti u sve veći broj trgovačkih centara. Čiju su izgradnju na svakom koraku omogućile gradske službe iscrtavanjem prostorno-planskih dokumenata. Rezultat Rijeka plusa upravljanjem riječkim tržnicama iz godine u godinu bio je sve lošiji. Kada se propadanje više nije dalo sakriti i kada su tržnice postale politički problem za SDP-ovu vlast, gradonačelnik Marko Filipović naložio je Smojveru i njegovoj ekipi izradu analize koja će pokazati što i kako dalje. Rezultat te analize javno je objavljen nedavno, a svodi se na to da je najpametnije stvari vratiti na početak. Zato što oni kao gradska tvrtka ni sve stručne gradske službe ne znaju ni što će ni kako će, ocijenjeno je da je najbolje rješenje Paviljon I dati u 20-godišnji zakup privatnoj tvrtki. Promijenjeni su određeni uvjeti kada je riječ o radnom vremenu i iskazana je nada da će na licitaciju doći poslovni subjekti koji bi trebali dati ponudu za upravljanje. Drugi dio priče je paviljon na Brajdi od kojega je gradska vlast zajedno s Rijeka plusom skroz digla ruke. Pojašnjeno je da će se čekati izrada kulturne strategije kako bi se vidjelo kakva će sudbina biti s tim kulturnim dobrom u koje su zadnjih nekoliko godina uloženi milijuni kuna. A rezultat su prazni poslovni prostori i zatvorena vrata. Do kada, pokazat će kulturna strategija. Za koju se ne zna kada će biti izrađena.

Vrlo je sličan i model s Paviljonom I. Stvarno i bez fige u džepu valja poželjeti sreću novom zakupcu kada je riječ o revitalizaciji toga prostora. Valja se nadati da će on javno prezentirati svoju viziju koja bi trebala vratiti stari sjaj. Kada je riječ o Filipoviću i Smojveru, oni su mirni do sljedećih lokalnih izbora jer se Paviljon I neće staviti u funkciju preko noći. Može se očekivati da bi cijela priča mogla trajati i pola godine. Pola godine bez zanovijetanja pitanjima zašto riječka placa propada. Ako cijela priča s riječkim tržnicama podsjeća na priču o gradnji autobusnog kolodvora i prodaji zemljišta na Žabici, to nije slučajno. Nije baš isto, ali princip je sličan – ako ne znaš što ćeš i kako ćeš, osmisli model kojim ćeš to uvaliti privatnoj tvrtki. Jer nas nije previše briga, ne umijemo, a plaća ide.