Tijelo nikad nije nađeno

Procurio detaljan iskaz majke nestale Danke (2): ‘Sve se dogodilo u možda dvije minute…’

Portal Novilist.hr

Ivana Ilić je u tužiteljstvu ispitana 17. travnja, a Telegraf je danas objavio njen kompletan iskaz



Gotovo sedam mjeseci nakon nestanka dvogodišnje Danke Ilić u Srbiji, čije tijelo nikad nije pronađeno a službeno se smatra ubijenom, u javnost je procurio iskaz njene majke Ivane. Kompletan iskaz roditelja djevojčice nalazi se u još nepotvrđenoj optužnici protiv Dejana Dragijevića i njegovog oca Radoslava, te Srđana Jankovića.


Ivana Ilić je u tužiteljstvu ispitana 17. travnja, a Telegraf je danas objavio njen kompletan iskaz.


Tužiteljstvu je ispričala da je kobnog 26. ožujka planirala otići do općine završiti neki posao u vezi porodiljnog dopusta. Roditelji su joj pričuvali djecu u periodu od 9,30 do 10,45 sati, nakon čega se vratila kući i ostala sama s mališanima.


Odlazak u Banjsko Polje




“Kad sam završila sređivanje stana, sjela sam na pod i igrala se s djecom. Ne znam koliko je ta igra trajala, sinu je bilo dosadno, a kada mu je dosadno želi ići van. Rekao je da bi šutirao loptu. Odlučila sam da odemo u Banjsko Polje, na posjed mog djeda, gdje sam kao dijete živjela 2013. i 2014. godine s mamom, tatom i bratom. Pozvala sam oca Časlava i pitala da li je on u Banji, na šta je odgovorio da nije, ali da slobodno odem s djecom tamo jer je očišćeno i da je on posjekao grmlje i grnje. Mislim da sam s djecom krenula prema Banjskom Polju oko 12,45 sati i smjestila ih u svoj “ford focus”. Nazvala sam supruga i rekla mu da idemo tamo, a on je odgovorio da se samo javimo kad stignemo”, započela je iskaz Ivana Ilić.


Davor Javorovic/PIXSELL

Foto Davor Javorović PIXSELL


Tamo je stigla oko 13,06 sati i uvela automobil na livadu iza kuće.


“Kad sam parkirala, izašla sam i izvadila djecu iz auta, prvo Danku pa sina. Iz prtljažnika sam izvadila loptu zanogomet i dala ju sinu. Tu sam slikala djecu, ali je Danka već krenula prema stazi koja vodi prema zemljanom brdašcu koje se nalazi u dvorištu, a koje je bilo udaljeno pet ili šest metra u odnosu na suvozačka vrata automobila. Vidjela sam Danku kako ide prema toj stazi i penje se na brdašce, koje je visoko metar do dva. Danka je hodala trčkarajući, ali ne prebrzo. Bila sam oko metar i pol iza nje. Ona je tad napravila krug oko gomile grana i vratila se prema automobilu”, rekla je Dankina majka.


Sin tražio vode


Opisala je da se s djecom igrala oko pet minuta. Sin je šutirao loptu, a Danku to nije zanimalo.


“Djeca su sve vreme bila ispred auta, trčali su. Napravila sam još pet slika od kojih je na dvije Danka bila sama, dvije na kojima je sin bio sam, sve je trajalo manje od 10 minuta. Sjedila sam na ciglama dok sam ih slikala, a onda sam stavila telefon u džep i nastavila pucati loptu sa sinom, dok je Danka cijelo vrijeme trčkarala, dolazila do nas, uzimala loptu, bacala je i smiješila se. Najviše što sam se udaljavala od njih bilo je tri metra i to ispred vozila, gdje su se i oni nalazili. Igrali smo se oko 10 minuta dok sin nije tražio da bi pio vode. Vidjela sam da se Danka opet penje na brdašce i da je bila oko pet metara od auta. Kad sam krenula po vodu u automobil, optišla sam do suvozačkih vrata jer se na suvozačkom sjedištu nalazio ruksak s bočicom vode”, nastavila je.


Sinu je dodala vodu i on joj je vratio flašicu koju je stavila natrag u ruksak. Sve je trajalo možda dvije minute.


“Kada sam opet podigla pogled prema brdašcu, vidjela sam da Danke nema. Počela sam ju dozivati i tražila pogledom po livadi, nakon čega smo ju krenuli tražiti stazom koja vodi prema brdašcu. Prošlo smo kroz vrata na ogradi na dijelu dvorišta koje smo koristili za čuvanje kokoški. Kroz ta smo vrata u ogradi prošli do sljedećih koja su također bila otvorena. Napravili smo cijeli krug koji po mojoj procjeni ima sto metara i vratili se opet do stražnjeg dijela auta”, ispričala je Ivana Ilić, navodeći da je u 13,42 sati nazvala supruga i rekla mu da Danke nema.


Automobil Vodovoda


On joj je rekao da pozove policiju, što je i učinila, nakon čega je opet krenula opisanom stazom, ali iz drugog pravca i došla do skretanja prema glavnom ulazu ograde.


Reuters

Photo: M.M./ATAImages/PIXSELL


“Otprilike par metara prije nego sam skrenula desno na stazu koja vodi prema glavnim vratima, vidjela sam parkiran bijeli auto na kojem je pisalo Vodovod. Znam da je u pitanju Fiat Panda. Bio je okrenut prednjim dijelom nekih dva metra prema ogradi. Jedan čovjek kojeg ne mogu opisati se nalazio na mjestu vozača, drugi s lijeve strane vrata ograde. Ni njega ne mogu opisati jer je bio okrenut leđima. Tada su otišli”, kazala je Dankina majka, koja dvojicu nepoznatih muškaraca nije pitala jesu li vidjeli djevojčicu.


Tvrdi da je bila preplašena i da joj to nije palo na pamet, jer je mislila da je dijete u blizini i da će ga brzo naći. Potom je krenula vidjeti da djevojčica nije upala u baru koja se nalazi u blizini.


“Kad sam vidjela da dijete nije u bari, sa sinom sam se vratila u dvorište. U povratku sam vidjela susjedu za koju pretpostavljam da je bila s mužem u vrtu, a onda je moj muž stigao službenim automobilom. Par minuta poslije je došla policijska patrolu i krenuli smo tražiti Danku. Između 14 i 14,30 sati su došli i moji svekar i svekrva kojima smo ostavili sina i nastavili tražiti Danku po obližnjim ulicama i livadama. Poslije sam se vratila u dvorište i tamo razgovarala s inspektorima”, prepričala je.


Nije se odazivala


Potom je opisala što je kćer tog dana imala odjeveno. Kaže da je Danka bila posebna. Nije se odazivala kad ju netko pozove imenom i nije govorila, osim što bi ponekad rekla “mama”.


“U svibnju 2023. je imala gnojnu upalu lijevog uha nakon čega je pala u nesvijest. Vodili smo ju liječniku gdje su postavili dijagnozu febrilno konvulzivni napad. Znala je gubiti svijest kad se jako rasplače, to se desilo triput. Dobili smo terapiju diazepam u čepiću, ali ju nismo koristili jer bi se vraćala u svjesno stanje prije nego joj ga damo. Sumnjala sam da Danka ima neki oblik autizma, ali liječnici nisu dali tu dijagnozu. To su samo moje sumnje zato što nije govorila i nije se odazivala na svoje ime”, rekla je Ivana Ilić.


Tvrdi da Danka nije imala naviku otići od roditelja. Otišla bi uvijek najdalje 10 metara, pa bi se vraćala.


Kaže i da nije imala strah od nepoznatih ljudi.


“Danku su osim mene čuvali moj suprug, njegovi roditelji i moj otac, čuvala ju je i moja snaja. Mi nemamo neprijatelje. Prije ovog, suprug je imao neugodnost ispred jedne banke zbog parking mjesta. Kao u svakom braku, i u našem postoje svađe, ali nikada nije bilo većih. S rodbinom smo u dobrim odnosima, osim što ne pričam s djedom. Osumnjičene ne poznajem i nikad ih nisam vidjela”, zaključila je u iskazu Ivana Ilić, prenosi Telegraf.


‘Bila je na poligrafu’

Suprug Miloš Ilić je prije nekoliko dana za Kurir otkrio kako je njegova supruga bila na poligrafu, iako se u javnosti pisalo da ga je odbila.


“Bio je dogovor s policijom da o tome ne pričamo, ali sad ću reći javno. Moja supruga je odradila poligraf”, rekao je Miloš.


Ivana je potom otkrila da je poligraf radila odmah poslije Dankinog nestanka, ali nije bio validan zbog dodatnih otkucaja srca bebe, budući je u tom trenutku bila trudna.