Evo nam još jednog riječkog kandidata za album godine. No, u slučaju sjajne riječke grupe My Buddy Moose to je već nekako uobičajeno jer su četiri njihova prethodna rada pobrala hvalospjeve kritike, a isto će se dogoditi i s njihovim petim studijskim albumom, odličnim »Into the Grey« koji u deset novih pjesama i četrdesetak minuta glazbe iznova nudi indie rock i americanu s diskretnom, ali itekako uočljivom notom psihodelije.

Iščitati se tu mogu i neki drugi glazbeni obrasci pa je jasno kako je peti studijski album MBM-a stilski najrazigraniji, a ono što je dobro jest da bez obzira na te iskorake i dalje sve djeluje jako dojmljivo, svirački iznimno kompetentno i uhu ugodno.

Kombinacije stilova

Novu avanturu tijekom koje će uz glazbena područja mijenjati i teme pjesama grupa otvara čvršćim rock trenutkom, pjesmom »His Smile« kroz koju čvrstim gitarističkim ozračjem tipičnim za prog i indie rock vjerno oslikava bespuća suvremenog interneta i društvenih mreža idealnih za širenje negativnih emocija.

Slijedi sporija, ugodnija i daškom a la Santana latino rocka osvježena »No Reason« koja predočava stanje psihe i emocija pojedinca koji sluti kraj veze i ne želi to prihvatiti. »Trick the Darkness« s laganim uvodom i dodirima soula i jazza donosi sliku nezadovoljstva svijetom i vremenom u kojem se živi i u kojem »nije teško objasniti logiku mojih noćnih mora«.

No, razočaranje nije potpuno jer se, ipak, nastoji prevariti tama i skloniti se, pobjeći iz tog svijeta sumraka. Svjedoči o tome i sljedeća, razigrana i rokerska »Sunblock Shuffle« o pojedincu koji se ne snalazi najbolje, ali nalazi način da se s tim nosi i savlada negativnosti.

Šećer na kraju

Naslovna »Into the Grey« donosi pop, soul i rock po uzoru na sedamdesete, a tome odgovaraju i brojne, zaista dobre gitarističke solaže u pjesmi koja je pravi mali lirski biser zahvaljujući stihovima kroz koje se kroz boje raspreda priča o emocijama te zalaže za ambivalentni pristup svemu jer je isključivost pogrešna.

»Fruit« je, poput »Sunblock Shuffle«, sjajna i brza rock pjesma s temom kockarske ovisnosti i sigurno je da će biti favorit u onim najbržim dijelovima koncerta, dok će završetak albuma biti idealan za smirivanje emocija i stvaranje nježnijeg ozračja.

Idealna je za to baš čisto psihodelična i iznimno ugodna za slušanje »Pondering the Crab’s Immortality«, kao i njena »nasljednica« »Fly Low« prepuna šarenih a la The Byrds psihodeličnih gitara, a tu je izvrsna ljubavna »Too Many Answers« koja nudi dašak surf i sentimentalnog ozračja davnih pedesetih i šezdesetih prošlog stoljeća.

No, pravi šećer na kraju je završna »Oh My Love« koja nudi sve ono što My Buddy Moose jesu. Kompleksnu priču o toksičnom odnosu i pokušaju manipuliranja tuđim emocijama grupa je izvela tako da u pjesmi od četiri i pol minute više od pola pjesme slušamo nježnu i pomalo romantičnu glazbu u kojoj prevladavaju lagane gitare.

Potom pjesma prerasta u žestoku rock brijačinu pa My Buddy Moose album završavaju u pravom rokerski razigranom i plesnom stilu.

Foto: Petar Fabijan

Ugodno i osvježavajuće

Ako je prvi dojam najbitniji i ne vara, onda su članovi grupe My Buddy Moose ovaj album radili s guštom i laganini. Stvorena glazba djeluje osvježavajuće i ugodno, čak i kad ne govori o ugodnim temama.

Sviračka uigranost je nedvojbena, glas Luke Benčića idealno se uklapa u glazbu, a sve skupa djeluje kao glazbena cjelina koju će se sa zadovoljstvom moći slušati bezbroj puta. Bolje čestitke za dvadeset godina rada MBM-ovci si nisu mogli poželjeti, a da sve bude još bolje i dojmljivije, neizostavno ih treba vidjeti i čuti na koncertima!

Album možete poslušati OVDJE