Dogovorite se barem oko Jugoistočne Europe i angažmana HV-a izvan Hrvatske.
Dok se Vlada i predsjednik svađaju znači li odlazak pet hrvatskih vojnika u Wiesbaden uključivanje u rat u Ukrajini, jedan se pripadnik naših Oružanih snaga nalazio usred, i to doslovno i u punom smislu riječi, pravog ratnog sukoba. A iz njega je izašao ne zato jer su se predsjednik i premijer tako dogovorili, nego iz puno banalnijeg razloga. Čovjeku je naime istekao mandat u postrojbama UNIFIL-a, misije UN-a koja djeluje ni više ni manje nego baš u južnom Libanonu. Za one kojih možda ima, a koji nekim slučajem ne znaju što se u tom dijelu svijeta događa – jedno kratko objašnjenje. To je područje trenutno najvećeg ratnog sukoba u svijetu, ovih dana je moguće i žešćeg nego što je onaj u Ukrajini, onog u kojem Izrael topništvom i raketama s mora, zraka i kopna udara svom silinom po postrojbama Hezbolaha. Područja u kojem odnedavno djeluju i izraelske kopnene postrojbe, a čiji su pripadnici prošle nedjelje topničkom vatrom iz tenka napali osmatračnicu UNIFIL-a. I pritom ranili dvojicu njihovih pripadnika. A rakete i granate i dalje padaju po pripadnicima misije. Naš vojnik nije bio povrijeđen u tim napadima i sada se nalazi na sigurnom putu kući natrag u Hrvatsku.
Istina, njegova pozicija nije identična onoj u kojoj bi se nalazili pripadnici HV-a koji bi sudjelovali, izravno ili neizravno, u bilo kakvoj aktivnosti na strani ukrajinske vojske u njihovom ratu protiv Rusije. UNIFIL je mirovna i promatračka misija Ujedinjenih naroda. I ne podupire ni jednu stranu u ratu. Tako da činjenica da se jedan pripadnik Hrvatske vojske našao usred rata Hezbolaha i Izraela naravno ne znači da je podržavao bilo koju od njih. I da je zbog njegovog angažmana na tom području Hrvatska u stanju rata bilo s Izraelom, bilo s Hezbolahom. Hrvatska zbog toga neće trpjeti bilo kakvu političku štetu u odnosima s Izraelom ili s Iranom koji podupire Hezbolah. A kamoli s arapskim svijetom. Prisustvo UNIFIL-a pokriveno je odgovarajućim Rezolucijama UN-a.
Međutim, osim eventualne političke štete zbog naših vojnika u svjetskim sukobima, postoji još jedna, čak i puno važnija. A to je ona ljudska. Ako neki hrvatski vojnik pogine ili bude ranjen u nekom svjetskom sukobu, njemu osobno kao i njegovoj obitelji potpuno je svejedno je li njegov angažman nanosio Hrvatskoj kakvu političku štetu ili je koristio njenom ugledu. I je li uopće imao kakvog smisla.
Što se tiče ovog angažmana našeg vojnika u Libanonu, on, ako je ikada i imao, sada nema ama baš nikakvog smisla. UNIFIL je mirovna misija koja ne da nema nikakve šanse uvesti mir u južni Libanon, nego je ona, odnosno njeni pripadnici, tek obična meta koju po vlastitom nahođenju i bez ikakvih konzekvenci može, ako mu se to baš prohtije, iz tenka topovskim vatrom gađati nekakav izraelski mobilizirani ročnik. Gotovo sigurno mlađi od 20 godina.
Hrvatska će se politika vrlo brzo susreti, odnosno već se i susreće, sa situacijama u kojima će morati itekako dobro odvagnuti što napraviti kada se od nje bude zahtijevalo da kroz NATO, ili kroz UN, angažira naše vojnike na ratnim područjima.
Ni rat u Ukrajini nije naš rat, kao što to nije ni onaj koji već godinu dana bjesni na Bliskom istoku. Tako da ako bi se upotrijebila ta logika, onda naši vojnici nemaju nikakvog posla u takvim događanjima, bilo izravno ili neizravno. Bilo da to rade iz Wiesbadena ili pod izraelskom topničkom vatrom u južnom Libanonu. Ali s druge stane Hrvatska nije ni usamljeni otok nasred Tihog oceana. Članica smo i NATO-a i Ujedinjenih naroda. A to sa sobom nosi izvjesne obveze. Na tome kako naći balans između ove dvije činjenice pokazuje se koliko su u svom poslu umješni i sposobni ljudi koji vode ovu zemlju. I koliko su spremni na suradnju u barem nekim elementarnim stvarima. A angažman hrvatskih vojnika izvan hrvatskih granica je puno više od pukih elementarnih stvari. Tu se donose odluke koje ne samo da mogu naštetiti Hrvatskoj ili joj povećati i ugled, nego i one koje znače da neki pripadnik Oružanih snaga može poginuti ili biti teško ranjen sa svim posljedicama koje to nosi za njegov daljnji život. Zato po stoti put apel na obje najviše adrese.
Dogovorite se barem oko Jugoistočne Europe i angažmana HV-a izvan Hrvatske.
Zlatko Crnčec
I Wiesbaden i južni Libanon traže dogovor
Zlatko Crnčec
16. listopad 2024 07:17
Foto Reuters
Dogovorite se barem oko Jugoistočne Europe i angažmana HV-a izvan Hrvatske.
Dok se Vlada i predsjednik svađaju znači li odlazak pet hrvatskih vojnika u Wiesbaden uključivanje u rat u Ukrajini, jedan se pripadnik naših Oružanih snaga nalazio usred, i to doslovno i u punom smislu riječi, pravog ratnog sukoba. A iz njega je izašao ne zato jer su se predsjednik i premijer tako dogovorili, nego iz puno banalnijeg razloga. Čovjeku je naime istekao mandat u postrojbama UNIFIL-a, misije UN-a koja djeluje ni više ni manje nego baš u južnom Libanonu. Za one kojih možda ima, a koji nekim slučajem ne znaju što se u tom dijelu svijeta događa – jedno kratko objašnjenje. To je područje trenutno najvećeg ratnog sukoba u svijetu, ovih dana je moguće i žešćeg nego što je onaj u Ukrajini, onog u kojem Izrael topništvom i raketama s mora, zraka i kopna udara svom silinom po postrojbama Hezbolaha. Područja u kojem odnedavno djeluju i izraelske kopnene postrojbe, a čiji su pripadnici prošle nedjelje topničkom vatrom iz tenka napali osmatračnicu UNIFIL-a. I pritom ranili dvojicu njihovih pripadnika. A rakete i granate i dalje padaju po pripadnicima misije. Naš vojnik nije bio povrijeđen u tim napadima i sada se nalazi na sigurnom putu kući natrag u Hrvatsku.
Istina, njegova pozicija nije identična onoj u kojoj bi se nalazili pripadnici HV-a koji bi sudjelovali, izravno ili neizravno, u bilo kakvoj aktivnosti na strani ukrajinske vojske u njihovom ratu protiv Rusije. UNIFIL je mirovna i promatračka misija Ujedinjenih naroda. I ne podupire ni jednu stranu u ratu. Tako da činjenica da se jedan pripadnik Hrvatske vojske našao usred rata Hezbolaha i Izraela naravno ne znači da je podržavao bilo koju od njih. I da je zbog njegovog angažmana na tom području Hrvatska u stanju rata bilo s Izraelom, bilo s Hezbolahom. Hrvatska zbog toga neće trpjeti bilo kakvu političku štetu u odnosima s Izraelom ili s Iranom koji podupire Hezbolah. A kamoli s arapskim svijetom. Prisustvo UNIFIL-a pokriveno je odgovarajućim Rezolucijama UN-a.
Međutim, osim eventualne političke štete zbog naših vojnika u svjetskim sukobima, postoji još jedna, čak i puno važnija. A to je ona ljudska. Ako neki hrvatski vojnik pogine ili bude ranjen u nekom svjetskom sukobu, njemu osobno kao i njegovoj obitelji potpuno je svejedno je li njegov angažman nanosio Hrvatskoj kakvu političku štetu ili je koristio njenom ugledu. I je li uopće imao kakvog smisla.
Što se tiče ovog angažmana našeg vojnika u Libanonu, on, ako je ikada i imao, sada nema ama baš nikakvog smisla. UNIFIL je mirovna misija koja ne da nema nikakve šanse uvesti mir u južni Libanon, nego je ona, odnosno njeni pripadnici, tek obična meta koju po vlastitom nahođenju i bez ikakvih konzekvenci može, ako mu se to baš prohtije, iz tenka topovskim vatrom gađati nekakav izraelski mobilizirani ročnik. Gotovo sigurno mlađi od 20 godina.
Hrvatska će se politika vrlo brzo susreti, odnosno već se i susreće, sa situacijama u kojima će morati itekako dobro odvagnuti što napraviti kada se od nje bude zahtijevalo da kroz NATO, ili kroz UN, angažira naše vojnike na ratnim područjima.
Ni rat u Ukrajini nije naš rat, kao što to nije ni onaj koji već godinu dana bjesni na Bliskom istoku. Tako da ako bi se upotrijebila ta logika, onda naši vojnici nemaju nikakvog posla u takvim događanjima, bilo izravno ili neizravno. Bilo da to rade iz Wiesbadena ili pod izraelskom topničkom vatrom u južnom Libanonu. Ali s druge stane Hrvatska nije ni usamljeni otok nasred Tihog oceana. Članica smo i NATO-a i Ujedinjenih naroda. A to sa sobom nosi izvjesne obveze. Na tome kako naći balans između ove dvije činjenice pokazuje se koliko su u svom poslu umješni i sposobni ljudi koji vode ovu zemlju. I koliko su spremni na suradnju u barem nekim elementarnim stvarima. A angažman hrvatskih vojnika izvan hrvatskih granica je puno više od pukih elementarnih stvari. Tu se donose odluke koje ne samo da mogu naštetiti Hrvatskoj ili joj povećati i ugled, nego i one koje znače da neki pripadnik Oružanih snaga može poginuti ili biti teško ranjen sa svim posljedicama koje to nosi za njegov daljnji život. Zato po stoti put apel na obje najviše adrese.
Dogovorite se barem oko Jugoistočne Europe i angažmana HV-a izvan Hrvatske.