ZAGREB – Funkcionalno spajanje bolnica u drugoj polovini 2017. godine jedan je od planova ministra zdravstva Milana Kujundžića za smanjenje minusa u zdravstvenoj blagajni. Dug u zdravstvu danas iznosi više od 3,6 milijarde kuna, a lani se povećavao za 50-tak milijuna kuna mjesečno. Spajanje bolnica kojim će se odjeli u nekim bolnicama svesti na dnevne bolnice ili samo ambulante, nastavak je provedbe Masterplana bolnica donesenog za mandata SDP-ovog ministra Siniše Varge.

Kakav će biti financijski učinak takve reforme, u Ministarstvu zdravstva još nisu izračunali, ali će bolnički sustav teško dovesti do pozitivnog poslovanja. U zadnja dva desetljeća pokazalo se da bolnice uspijevaju poslovati pozitivno ako raspolažu s dovoljno novca. Čim su bolnički limiti niži, generira se i veći dug. Trošak zdravstva iz godine u godinu raste zbog novih i skupljih medicinskih postupaka i pametnih lijekova, a država već godinama ignorira svoju zakonsku obvezu plaćanja zdravstvenog osiguranja za ranjive skupine stanovništva. U takvoj situaciji, gdje je u startu zdravstvo prikraćeno za dvije milijarde kuna, bolji se rezultati i ne mogu očekivati.

Dnevne bolnice

Funkcionalno spajanje bolnica znači da bolnice na malim udaljenostima, ovisno o broju pacijenata i postupaka, ne moraju imati sve odjele, jer će biti učinkovitije ako je određeni odjel samo u jednoj bolnici, objašnjava ministar Kujundžić.

– U Rijeci ili Istri nema se što funkcionalno spajati, ali diljem Hrvatske ima takvih primjera. Radi se o desetak mjesta gdje su bolnice blizu, a obrtaj pacijenata je takav da nema potrebe da svi odjeli postoje – kaže Kujundžić. Ako se, na primjer, iz Nove Gradiške u Slavonski Brod premjeste oftalmologija i otorinolaringologija, to ne znači da će Nova Gradiška ostati bez tih djelatnosti, već će imati dnevnu bolnicu gdje će građani moći obaviti pregled – tumači ministar, te za drugi primjer navodi bolnice u Čakovcu i Varaždinu, udaljene manje od 20 kilometara.

Koliko će tom reformom dobiti, Kujundžić još ne zna. Procjena učinka je, kaže, rađena, »ali je ona uvijek relativna, a važnije je da nema potrebe za toliko odjela, kao ni dovoljno kadrova, ni dovoljan broj postupaka da bi se postigla kvaliteta«.

– Hoće li to biti ušteda od 15 ili 20 milijuna kuna na mjesečnoj razini, teško je sada precizno reći. Dat ćemo to na stručnu i javnu raspravu, prvo na razini struke, pa na lokalnoj razini, a onda na državnoj. Mislim da ćemo postići konsenzus, uzeli smo u obzir sve što su moji prethodnici dobro napravili – veli Kujundžić.

Računica Siniše Varge bitno je optimističnija od Kujundžićeve. Samo se na spajanju urologije OB-a Varaždin i OB-a Čakovec, tvrdi, može uštedjeti 800 tisuća kuna godišnje.

– Ušteda, naravno, ovisi od odjela do odjela, ali to je mjera koja se mora provesti ne samo radi uštede, već i radi sigurnosti pacijenata i kvalitete usluga jer se funkcionalnim spajanjem stvaraju centri izvrsnosti – podsjeća Varga. Posve mu je logično što Kujundžić preuzima reformske mjere zacrtane u njegovom mandatu, jer se prošla Vlada u 2016. godini obvezala prema Europskoj komisiji na provedbu Masterplana bolnica.

Redukcija kreveta

Varga je kao ministar započeo spajati bolničke odjele upravo u varaždinskoj i čakovečkoj bolnici, i to tako da će bolesnici koji se hospitaliziraju ležati u onom gradu gdje je sjedište odjela, tamo će ići i u hitnim slučajevima, a u obje bolnice i dalje rade ambulante pa pacijenti iz Varaždina ne moraju na specijalistički pregled u Čakovec, i obrnuto.

Njegov nasljednik Dario Nakić nije se bavio funkcionalnim spajanjem, već je planirao redukciju bolničkih kreveta.

– Planirao sam smanjenje broja kreveta u ovoj godini za 4.000 u akutnim bolnicama, a kroz daljnje dvije godine još za tisuću ležajeva, s tim da bi dnevne bolnice za toliko povećale svoj kapacitet. Nije se radilo o funkcionalnom spajanju, nego smo točno rekli kamo se pacijent šalje ako u svojoj bolnici ne može riješiti problem – kaže Nakić za čijeg je mandata zdravstveni dug povećan za gotovo milijardu kuna.

– Preuzeo sam resor s 2,9 milijarde kuna duga, a namjeravao sam reformama hitne medicinske pomoći, osiguranja, uštedjeti 500 milijuna kuna i povećati prihode za još toliko. Nažalost, nismo stigli provesti taj plan – kaže Nakić.

Bez provedbe jasnih reformi ne može se, kaže, zaustaviti rast duga od 1,2 milijarde kuna godišnje. »Na cijenama lijekova smo uštedjeli 100 milijuna kuna, a do kraja godine potrošnja je povećana za 250 milijuna kuna. To je loše kontroliran sustav«, zaključuje Nakić.

U rukama BDP-a

Za direktora Udruge poslodavaca u zdravstvu, Dražena Jurkovića, računica je vrlo jednostavna: država mora početi plaćati svoje obveze prema zdravstvu, jer ako ova godina ne donese gospodarski rast, zdravstvo će biti u velikim problemima.

– Država treba mijenjati zakone ili ih poštovati. Na ime zaštićenih skupina, ona mora platiti 4,1 milijardu kuna godišnje zdravstvu, jer samo 1,4 milijuna osiguranika plaća zdravstveno osiguranje, a ostalo pokriva država. Ove godine u projekciji proračuna osigurano je 2,4 milijarde, znači da ostaje 1,4 milijarde kuna duga HZZO-u. Da je država lani platila svoj dug, zdravstvo bi bilo 500 milijuna kuna u plusu i mogli bi početi vraćati dio duga – podsjeća Jurković.

Rupu u zdravstvenom sustavu mogao bi ove godine donekle ublažiti rast BDP-a. Uz rast od četiri posto u zdravstveni bi se sustav od doprinosa slilo dodatnih milijardu kuna, računa Jurković. Ako se to ne dogodi, a prava i plaće u zdravstvu ostanu isti, dug će rasti.

– Treba imati političke snage i reći: nećemo plaćati obveze zdravstvu. Ono košta 24 milijarde kuna godišnje, a ako se taj novac ne može namaknuti, treba otvoreno reći s koliko novca raspolažemo, a ostalo građani moraju doplatiti iz vlastitog džepa ili će im prava padati – smatra Jurković. Funkcionalno spajanje bolnica, dodaje, može dati rezultata, ali samo ako se napiše jasan provedbeni dokument i donese se konsenzusom.