ROKO BENCUN

Filetom od šaruna po cara. Zabacio drito u jugo pa nasukao zubaca za napuniti gradele

Boris Bulić

Jugo dere u nas drito, jedva sam zabaciti uspija, možda 15 metara od obale. A nije ni 20 minuta prošlo kad mašinica svira najlipši zvuk. Trk preko škrapa, kontra i relativno brzo, bez puno problema mačak je vani, a prijatelj ga ekspertno dočekuje sa lumprarom...



Iz Zadra nam se javio Roko Bencun, ribolovac koji je na samom kraju ljeta uspio osjetiti svu draž rock fishinga na najbolji mogući način, ulovom cara o rib.


Evo što nam je Roko rekao o tom svom ribolovnom doživljaju:


– Ovo vam je jedna od onih ribarskih priča koje slobodno možemo svrstati u rubriku ‘vjerovali ili ne’.




Pozvan sam na Sestrunj kod prijatelja s curama malo uživati, a što zapravo znači da ćemo on i ja na ribe, a one di oće.


Ful oprema se ponila od spina pa do heavy castinga ali smo na kraju prvog dana u more zabacili samo dva surf štapa, a od svih ješki, od usoljenog bibija i morskog crva, preko kapalunga do kozica, jedino je njemu na staru srdelu iz leda nešto grizlo.


Uspio je izvući ugora od oko kila i po i dvi porcijašice podlanice, a ja baš ništa. Dakle 3:0 za njega – priča nam Roko.


– Pred kraj dana stisne nešto junački na njegov štap i cvili rola samo tako.


Posto sam bija bliži udrem kontru i zakačim je.


Vučem je ja tako nekih 10-15 metara, a još on viče polako, polako.


Nažalost, na kraju pukne osnova.


Vjerojatno je grug bija oštetija, ali moj dobri prijatelj, naravno sve zasluge meni pripisuje.


– Ništa, utopili smo nekako tugu u bifteku i dobrom vinu i oko jedan ujutro već dobro strišan, vidim baca se za rivom nešto.


Reko’ idem probat, pa se nekako odteturam sa spin stapom i dignem lipog šaruna od tridesetak deka, sasvim dobar carpaccio.


Naravno dok sam čistija te filete razbija se ko kanta priko škalina i na kraju u moru završija.


Proklinja san i spin, i šarune, i carpaccio, sve do kuće – nastavlja Roko svoju priču.


– A kad je svanulo svi planovi od sinoć su propali.


Neka, ićemo popodne, samo da sebi malo dođemo.


Posli ručka pošli na poštu.


Naravno, nije bilo ništa od carpaccia nego je filet šaruna iša na udicu.


Jugo dere u nas drito, jedva sam zabaciti uspija, možda 15 metara od obale.


A nije ni 20 minuta prošlo kad mašinica svira najlipši zvuk.


Trk preko škrapa, kontra i relativno brzo, bez puno problema mačak je vani, a prijatelj ga ekspertno dočekuje sa lumprarom.



Sreći nema kraja, ali je na kraju i dalje 3:1 za njega jer mu nije dugo tribalo da citira Gimlija iz Gospodara prstenova:


– Still count’s as one.


A za sve koje zanima čime sam lovio evo i tih detalja.


Dakle, makina je bila Ryobi Safari 5500, upredenica Berkley neka, shock leader je bija monofil


star barem dvije godine, od 0,50 milimetara, predvez FC Sasame od 0,35 milimetara, a udica veličine 2\0.



I najvažnija stvar na kraju, zubo je bio težak 2,285 kilograma – ispričao nam je Roko Bencun.