Svi koji vole navratiti u mnogima omiljenu ravnogorsku Bijelu ružu sigurno su u posljednje dvije godine uočili mlade Tanzance koji su sastavni dio ovog uglednog restorana.

Od njih troje najprije ćete najvjerojatnije ugledati 23-godišnju Fideu Prosper koja marljivo čisti sve što treba, u restoranu i pansionu, ali uz nju tu su još i njezin sedam godina stariji brat Geofrey Nicolas, te njegov prijatelj Hadji Omar, oba zaposlena u kuhinji Bijele ruže.

Posvećen poslu

No, otkud oni u Ravnoj Gori? Priča je zanimljiva, a vezana je uz godišnji odmor koji su prije dvije i pol godine u Tanzaniji proveli vlasnici Bijele ruže, Romeo i Zrinka Maravić. Boravak u toj državi u najvećoj su mjeri proveli u poznatom turističkom gradu Zanzibaru, a za kulinarske užitke odabrali su restoran Cinamon nungwi, priča nam Romeo i brzo prelazi na srž. – Posjećivali smo taj restoran i hrana, gotovo uvijek riba, nam je zaista svaki dan bila odlična pa sam zamolio konobara da me upozna s kuharom. I tako sam upoznao Geofreyja Nicolasa koji mi se odmah dopao, bio je strašno simpatičan, veseo i otvoren. Znajući da se u Hrvatskoj borimo s nalaženjem kvalitetnih kuhara, ja sam Geofreyju ponudio posao i danas mi je jako drago da je prihvatio. On je neko vrijeme razmišljao i prihvatio ponudu, a onda je slijedio onaj komplicrani i zamorni dio posla vezan uz bezbrojne dozvole, papire i bog zna čega sve ne. No, priveli smo i to kraju i u siječnju 2022. godine Geofrey je stigao u Hrvatsku i počeo raditi u Bijeloj ruži, priča Romeo.

Geofrey i Hadji na radnom mjestu u restoranu “Bijela ruža”

Geofreyju na početku nije bilo lako jer ne samo da je došao u drugu i to bitno drugačiju životnu sredinu, nego je morao raditi i s njemu potpuno nepoznatom hranom.

– No, oduševio me svojim pristupom – sva je jela koja smo pripremali slikao mobitelom, proučavao način na koji su napravljena, prevodio recepte… Bio je iznimno posvećen poslu i jako marljiv, a nagrada za to je da je već nakon godinu dana bio u stanju preuzeti jednu smjenu i voditi kuhinju. Kad sam vidio kako dobro radi i koliko je pošten, predložio sam mu da pozove još nekoga, djelomično zato i da njemu bude lakše. I tako su došli Fidea i Hadji koji su također odlični radnici, uredni i pošteni, rekao je Romeo za kojeg svo troje koriste pojam – Very, Very Good Boss.

Snijeg samo na slikama

No, kako je bilo Geofreyju donijeti odluku i iz sigurnosti okuženja u kojem je rođen i odrastao, doći u bitno drugačiji život. Odluka, kaže nam Geofrey, nije bila laka.

Romeo i Zrinka Maravić sa svojom afričkom mladom ekipom

– Svi mi mladi iz Afrike želimo otići u Europu ili SAD. Jer kod nas se radi puno, plaće su male, a nisu ni redovite. Zato želimo otići, ali isto tako znamo da nije uvijek sve dobro, odnosno da u drugim državama ima puno prevara i loših gazda. Baš zbog toga, kao i zbog činjenice da prije toga nikad nisam bio izvan Tanzanije, bilo me malo strah pa čak tjedan dana nakon Romeove ponude nisam dobro spavao jer sam se dvoumio otići od kuće ili ostati na sigurnijem, ali puno slabije plaćenom poslu. Odlučilo je to što su mi se Romeo i Zrinka nakon tih prvih kontakata činili pošteni i jednostavno nisam mogao vjerovati da će me na bilo koji način prevariti. Zato sam pristao i sad znam da je to bila odlična odluka. Oni su jako dobri ljudi i odlični gazde, a i svi drugi primili su me iznad svih očekivanja pa sam nakon godinu dana rada predložio Romeu da, ako to smatra dobrim, pozovemo još nekoga od mojih iz Zanzibara. Gazda je prihvatio i ja sam pozvao moju mlađu sestru Fideu i prijatelja Hagija. Njih dvoje došli su u prosincu prošle godine i sad nam je puno lakše – govori Geofrey.

Mladi kuhar opisuje nam i kako je teklo privikavanje na posao u zemlji bitno drugačijoj od Tanzanije i Afrike.

– U kuhinji mi je na početku bilo teško jer sam se susreo s meni potpuno nepoznatom hranom i namirnicama. U Zanzibaru je najveći dio jela bio vezan uz ribu i znam da tu vrstu hrane pripremam jako dobro. A u Hrvatskoj me je čekalo nešto sasvim drugo. Pa ja u životu nisam vidio medvjeda ili vepra, a sad je od toga trebalo pripremati jelo! No, ja volim ovaj posao i imao sam puno volje. Gledao sam druge kako rade, slikao pripremu hrane, čitao na internetu recepte i sve ostalo i polako sam postajao sve bolji, a to se vidi i po zadovoljstvu gazde, gostiju i ekipe u kuhinji. Uz sasvim drugačiju hranu u početku mi je problem bila i klima, tim više što sam došao u siječnju i to u trenutku kad je u Gorskom kotaru bilo puno snijega. A ja sam do tada snijeg vidio samo na slikama! I tako ja i gazda idemo iz Ravne Gore u Delnice po dokumente, a oko mene sve bijelo. Uh! Priznajem da je to bio šok i bilo me je malo i strah, a da ne govorim da mi je bilo hladno. Ali brzo sam se privikao i sad, u stvari, baš volim snijeg i vjetar u Hrvatskoj. Ma, znaš snijeg i vjetar uopće nisu tako strašni jer se vratiš u toplo i uživaš kad iz te topline gledaš kako vani puše i pada, govori Geofrey koji je već očigledno poprimio neke goranske karakteristike.

Svi zadovoljni

Da Geofrey uživa, vidi se i po njegovom iskrenom osmijehu, a slične reakcije vidimo i kod njegove simpatične sestre. Fidea kaže kako je i ona sanjala o boljem životu negdje izvan Afrike.

– Kad mi je Geofrey javio da bih mogla doći, da njegov šef misli da bi bilo dobro da dođem jer da ima posla za mene, bila sam jako jako sretna, ne samo jer sam znala da idem u Europu nego i zato što mi je Geofrey pričao kako mu je gazda jako dobar i kako je dobro plaćen, puno bolje no u Zanzibaru, a ne radi onako puno kao kod nas. Meni je bilo lakše nego njemu jer je on prvi došao pa smo ja i Hadji znali da dolazimo kod dobrih ljudi. Brzo sam se privikla, radim sve što mi se kaže, a najviše posla ima na čišćenju. I ja sam došla po zimi, prvi sam put vidjela snijeg i bilo mi je hladno kao nikad u životu, ali sam se privikla i nije bilo strašno. A poslije kad je došlo proljeće i pogotovo ovo ljeto meni je bilo kao da sam doma u Africi. Jako mi se ovdje sviđa, ljudi su baš jako dobri, odlično su nas prihvatili i ja bih voljela ovdje ostati što duže i raditi u Bijeloj ruži. Gazda Romeo mi je rekao da nakon pet godina boravka u Hrvatskoj mogu dobiti putovnicu i baš bih to željela jer sam ovdje sretna i jako mi je lijepo – rekla je Fidea.

Slično razmišlja i Hadji.

– I ja sam bio presretan kad me je Geofrey pozvao jer je to za mene značilo ostvarenje sna o odlasku iz Afrike na bolje radno mjesto. Naravno, Geofrey mi je puno pomogao i bilo mi je puno lakše nego njemu. Sad radim u kuhinji, jako sam zadovoljan i želim što bolje raditi jer mi je plaća dobra, gazda je odličan i općenito su ljudi jako dobri. Hrvatska mi se jako sviđa. Kad god imam priliku idem malo pogledati i druge sredine, najprije sam išao u Delnice jer su malo veće od Ravne Gore, a onda sam išao u Rijeku i u Zagreb i tamo mi se isto jako dopalo – rekao je Hadji.

Jako smo zadovoljni s njima kao radnicima – rekao je Romeo, a riječi hvale ima i njegova supruga Zrinka koja je od počeka podupirala ideju zapošljavanja mladih Tanzanaca.

– Mislim da smo i mi imali sreću i naišli na baš poštene mlade ljude. Rade vrlo kvalitetno, ozbiljni su i svima su nam dragi i neka ih ovdje što duže – zaključila je Zrinka.

Afrički meni

Geofrey kaže kako on i Hadji imaju u planu i velika im je želja pripremiti afričku hranu i ponuditi je gostima.

– Jednom sam to napravio samo za gazdu i njemu se to dopalo. Vjerujem da bi ljudi ovdje voljeli probati afričku kuhinju. Nabavit ćemo one prave tanzanijske začine i ja i Hadji ćemo jednog dana ponuditi afričku kuhinju našim gostima – najavljuje Geofrey.

Tanzanija nema mirovine

Uposleni Afrikanci svi šalju pola plaće svojim obiteljima i to je, kaže Geofrey, normalno.

– U Tanzaniji život zna biti težak. Primjerice, kod nas nema mirovine i kad dođeš u te godine, država ti ništa ne daje. Zato se oni koji rade moraju brinuti o ostalima. Kad sam otišao iz Zanzibara, morao sam slati novce od kojih je živjelo 12 ljudi, a sad kad je došla Fidea, sad svatko od nas brine o šestero naših – rekao je Geofrey, a Hadji je dodao da njegova polovica plaće ide na sedmero članova njegove obitelji u Tanzaniji.