Na Svjetski dan mentalnog zdravlja, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) stavila je fokus na poslodavce i kolege ističući važnost mentalnog zdravlja na radnom mjestu.

Opće je poznato da sigurno i zdravo radno okruženje može djelovati kao zaštitni faktor za mentalno zdravlje i da nezdravi uvjeti, uključujući stigmu, diskriminaciju i izloženost uznemiravanju, mogu predstavljati značajne rizike za sve.

S obzirom na to da je 60 % globalne populacije zaposleno, WHO kaže da je potrebna hitna akcija za zaštitu i podršku mentalnog zdravlja na poslu uz objašnjenje da je ključno da vlade, poslodavci, organizacije i drugi dionici rade zajedno na poboljšanju mentalnog zdravlja na poslu.

Prema istraživanju provedenom na otoku Guernsey, a objavljenom na njihovoj službenoj stranici, globalne statistike pokazuju da 60 % cjelokupne svjetske populacije radi neku vrstu posla.

Važno je podržati mentalno zdravlje jer ono donosi toliko dobrobiti na radnom mjestu – ne samo za osoblje, već i za čitavu kompaniju.

Na pitanje o stresu na radnom mjestu, istraživanje Minda iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazalo je da:

•  minimalno jedan na pet radnika priznaje da su uzeli bolovanje kako bi izbjegli posao.
• 14 % zaposlenika izjavilo je da je dalo otkaz zbog stresa na radnom mjestu.
• 30 % osoblja reklo je da ne bi mogli otvoreno razgovarati sa svojim neposrednim rukovoditeljem ako su pod stresom.
• 56 % poslodavaca reklo je da bi željeli učiniti više za poboljšanje dobrobiti osoblja, ali ne smatraju da imaju prave smjernice.

Foto: Pexels

Rizici za mentalno zdravlje na poslu mogu uključivati:

• nedovoljno korištenje vještina ili nedovoljna kvalificiranost za rad;
• pretjerano opterećenje ili tempo rada, nedostatak osoblja;
• dugo, nedruštveno ili nefleksibilno radno vrijeme;
• nedostatak kontrole nad dizajnom posla ili radnim opterećenjem;
• nesigurni ili loši fizički radni uvjeti;
• organizacijska kultura koja omogućuje negativna ponašanja;
• ograničena podrška kolega ili autoritarni nadzor;
• nasilje, uznemiravanje ili maltretiranje;
• diskriminacija i isključivanje;
• nejasna radna uloga;
• nedovoljno ili pretjerano promoviranje;
• nesigurnost posla, neadekvatna plaća ili slabo ulaganje u razvoj karijere
• sukobljeni zahtjevi privatnog i poslovnog života

Zaštita i promicanje mentalnog zdravlja na radu odnosi se na jačanje kapaciteta za prepoznavanje i djelovanje na stanja mentalnog zdravlja na poslu, posebno za osobe odgovorne za nadzor drugih, kao što su menadžeri.

Za zaštitu mentalnog zdravlja, WHO preporučuje:

• obuku menadžera za mentalno zdravlje koja pomaže menadžerima da prepoznaju osobe koje doživljavaju emocionalni stres što izgrađuje međuljudske vještine poput otvorene komunikacije i aktivnog slušanja te potiče bolje razumijevanje načina na koji stresori na poslu utječu na mentalno zdravlje i kako se njima može upravljati;
• osposobljavanje radnika za opismenjavanje i podizanje svijesti o mentalnom zdravlju da bi se poboljšalo znanje o mentalnom zdravlju i smanjila stigma u odnosu na uvjete mentalnog zdravlja na poslu
• intervencije za pojedince za izgradnju vještina za upravljanje stresom i smanjenje simptoma mentalnog zdravlja, uključujući psihosocijalne intervencije i mogućnosti za tjelesnu aktivnost temeljenu na slobodnom vremenu

Foto: Pexels

Mlađe generacije osvještenije po pitanju mentalnog zdravlja na poslu

Čini se da su mlađe generacije među najsvjesnijim po pitanju brige o mentalnom zdravlju, a otkako je generacija Z stupila na tržište rada pojavili su se i neki novi zahtjevi poslodavcima.

Istraživanja su pokazala da 82 % mladih zaposlenika želi na poslu imati “slobodan dan za mentalno zdravlje” (tzv. mental health day off). Riječ je o danu kojeg bi zaposlenik mogao uzeti kada se osjeća anksiozno, stresno ili depresivno, a da mu se pri tome ne oduzima dan godišnjeg odmora niti plaća.

Prema različitim anketama, mlađe generacije prednjače i u želji za fleksibilnim radnim vremenom te tzv. “hibridnim” načinom rada tako da se dio posla može raditi iz ureda, a dio od kuće.

Također, sve više se klone onih “dinamičnih opisa posla”, a nije im problem niti dati otkaz niti zaključiti da posao nije “dinamičan” već da je riječ o manjku djelatnika na određenom radnom mjestu zbog čega se nerijetko događa da se manji broj radnika optereti većom količinom posla.

Na poslodavcima je da prepoznaju važnost mentalnog zdravlja na poslu i omoguće svojim timovima rad u pozitivnom okruženju uz vrednovanje onih koji to zaslužuju – ali konkretnim uvjetima, a ne s još više posla.

Prema istraživanju Forbesa, generaciji Z je posao dio života koji im donosi svrhu, ali imaju priličan broj vrijednosti izvan radnog mjesta koje itekako poštuju i prioritiziraju.

• obitelj i prijatelji prioritet su za njih 62 %
• najveća je briga nemogućnost pronalaska ljubavi za njih 25 %
• najveća je briga nemogućnost pronalaska kvalitetnih prijatelja za njih 11 %
• najveća je briga da neće iskoristiti život u potpunosti za njih 26 %
• putovanja su prioritet za njih 14 %
• sa strahom da neće vidjeti svijet bori se njih 21 %
• osobni interesi i hobiji prioritet su za njih 13 %
• najveći izazov za njih 48 % predstavlja balansiranje privatnog i poslovnog života

Foto: Pexels