Brzo su osvojili publiku

Razgovarali smo s Tončijem iz benda Banda Turizma: ‘Želimo publici kroz pjesme i koncerte omogućiti odmak od svakodnevice’

Valentina Botica

Foto: Promo

Foto: Promo

Njihov debitantski album, »Spašavanje turista u japankama na Biokovu«, objavljen je na Svjetski dan turizma i donosi svašta – od satire do dubljih promišljanja o turizmu



Na sceni su se pojavili nenadano, ali brzo su osvojili publiku svojim neobičnim spojem humora i dalmatinskog šarma. Banda Turizma, predvođena Antoninom Šimićem (Tončijem), postala je osvježenje ljeta zahvaljujući hitu »Nemoj ići u japankama na Biokovo«.


Njihov debitantski album, »Spašavanje turista u japankama na Biokovu«, objavljen je na Svjetski dan turizma i donosi svašta – od satire do dubljih promišljanja o turizmu. Sada, s novim singlom »Adio Mare«, bend nastavlja svoj put, balansirajući između smijeha i melankolije.


U intervjuu s Tončijem doznajemo više o njihovom kreativnom procesu, izazovima u stvaranju glazbe i reakcijama publike koja prati njihov rad.


Ajmo raditi feštu


Kada se okupila Banda Turizma, jeste li očekivali da će vaš projekt postati ovako popularan?




– Ime Banda Turizma postoji već 3-4 godine, ali samo na papiru, kao nekakva gruba ideja za potencijalni projekt/bend koji bi trebao postojati u budućnosti. Negdje krajem svibnja 2023. godine počeo sam zapisivati skice i ideje koje su se skupljale u mojoj glavi, i u kratkom razdoblju one su izašle u obliku demo snimke.


U jesen i zimu počeo sam prikupljati glazbenike, kolege, a i neke buduće članove koji bi htjeli snimiti album.


Snimili smo ga u siječnju 2024. godine. To su sve kolege i prijatelji koje nije puno trebalo nagovarati za takav pothvat. Ne bih rekao da smo popularni jer smo tek na početku glazbenog puta, ali da smo pobudili interes javnosti i medija u vrlo kratkom razdoblju – jesmo.


Singl »Nemoj ići u japankama na Biokovo« postao je hit ljeta. Što je privuklo ljude toj pjesmi?


– Dugo na sceni nismo imali pjesmu s dalmatinskim zabavnim karakterom, počevši od »Co to maš«, »Mali dućan«, »Pantagana«, »Ajme meni nije mi dobro«, itd. To su sve pjesme koje su u ljetnom razdoblju ponudile nešto svježe, zanimljivo, ali i zabavno, a nisu nužno imale mainstream pop zvuk.


Publici su bile zanimljive. Ista stvar je s ovom pjesmom. Netko je morao napisati pjesmu o japankama na Biokovu, netko tko je iz Makarske i Dalmacije. To ne može napisati netko tko je iz Rovinja, Zagreba ili Vukovara.


Album je prožet humorom, a on dolazi iz svakodnevnih situacija vezanih uz turizam. Koliko je tu kritike, a koliko čiste zabave?


– Iskreno, kad radimo pjesme, ne razmišljamo puno o tome trebamo li biti društveno angažirani ili samo zabavni. Mislim da na sceni ima dovoljno izvođača i bendova koji pjevaju o ljubavi ili politici. Mi želimo pružiti publici dobru svirku i dobru zabavu.


Želimo publici kroz pjesme i koncerte omogućiti odmak od svakodnevice, negativne energije i lošeg raspoloženja. Što očekivati od lika koji je odrastao na Vatrogascima, Rambu Amadeusu i Rokerima s Moravu? Baladu? Ajmo raditi feštu.



Osnivač benda Antonino Šimić – Tonči, Foto: Promo

»Adio Mare«


Vaš singl »Adio Mare« posvećen je kraju ljetne sezone. Kako vi osobno doživljavate kraj turističke sezone? Je li to trenutak olakšanja ili nostalgije?


– Kraj ljeta je svima olakšanje. Koga god pitate od domaćih, reći će vam – rujan je najljepši mjesec u godini. I to je po meni jedno od najljepših razdoblja u godini. Ako vrijeme posluži, ne postoji ništa bolje od babljeg ljeta. »Adio Mare« istovremeno provlači neku vrstu melankolije i nostalgije jer je to razdoblje kada ljudi odlaze u veće gradove u kojima studiraju, žive, rade. To ostavlja gorko-slatki okus kod domaćih.


Zima zna biti teška i hladna i ako nemaš zanimacije i hobije, može biti psihički teško. Ljeti se svi narade do te mjere da nemaju vremena ni spavati, a onda dođe zima i svi doslovno postanu medvjedi koji bi trebali prespavati zimski san.


Radi se uvijek na tome da se produži sezona, da ima događanja i zanimacija i ostatak godine za domaće, ali sve to ide jako sporo. U siječnju i veljači možeš vidjeti samo komad kartona koji bura nosi preko rive. Ljudi iz manjih sredina shvatit će o čemu pričam.


Jeste li primijetili razliku u reakcijama publike u Dalmaciji, gdje su teme bliže svakodnevici, u usporedbi s reakcijama publike u drugim dijelovima Hrvatske ili inozemstvu?


– Samo ću vam reći – najteže je biti prorok u svom selu.



Foto: Promo

Lude reakcije


Kako ste uspjeli spojiti toliko različitih glazbenih žanrova u jednom albumu? Je li to bilo izazovno za vas kao glazbenike?


– Više je izazovno bilo napisati pjesme različitih žanrova. Primjerice, nikad prije nisam napisao reggae pjesmu. Mnogi misle da je to lako, ali vjerujte, baš sam se napatio. A moji dečki – njima što je izazovnije, to je bolje. Okupio sam odlične glazbenike. Naslušani su, otvoreni prema različitim žanrovima i stilovima. Bitno im je samo da groovaju. Pa tko bi drugi snimio cijeli album u jedan dan?


S obzirom na to da je vaša glazba mješavina različitih stilova, kakve su povratne informacije publike vezane uz taj jedinstveni zvuk koji nazivamo dalmatian funk?


– Mislim da će žanr dalmatian funk doći do izražaja više na sljedećim pjesmama i albumima. Ovdje smo probili led i otvorili mogućnost za razvoj i eksperimentiranje na novim pjesmama. Posebno jer sam još više zaluđen mediteranskim zvukom i italo discom. A reakcije publike su lude – ili vrh ili smeće, ono između ne postoji. Nitko ne želi biti »ok je«.