RIJEKA Nogometaši Rijeke na stanku su otišli pomiješanih emocija. Zbog obostranih imperativa u Koprivnici im se dogodila utakmica kakva se mogla očekivati i u skladu s time išla je i priprema. Na jako dobro ispleglanom travnjaku i u idealnim uvjetima izostala je prava reakcija momčadi, niti impuls s klupe nije bio prepoznatljiv riječki forte, naprotiv, Rijeka je u završnici spašavala i bod. Malo je reći da se više očekivalo od momčadi koja je lider, najstabilnija u domaćem ligaškom natjecanju i poprilično raznovrsna u odnosu na »fenjeraša«, koji je, na neki način, očitao Bijelima lekciju po pitanju pristupa, agresije pa i ritma, poduzetnosti i ideje u igri. Nešto slično dogodilo se i u Varaždinu, u ogledu koji je također završio bez pobjednika i golova. Neki će s pravom reći da bi utakmica otišla u drugom smjeru da je Toni Fruk realizirao »meč-loptu« u bliskom susretu s vratarom Suškom, oni drugi pak da je dosta toga moglo otići i na domaći mlin da sudac Mario Zebec sedam minuta ranije nije poništio po većini regularan gol Slavenu. U konačnici, remi je ispao nekako realan, Slavenovi igrači zaslužili su veće pohvale, Riječani dosta opravdanih kritika.

Za prvu dionicu HNL maratona, Riječani zaslužuju jako dobre ocjene, momčad je pet puta pobijedila i četiri puta remizirala, nije uknjižila niti jedan poraz. Nakon ljubljanske pljuske, momčad Radomira Đalovića kao da se otrijeznila i počela je igrati sve zapaženije. Sve je bilo nekako na tragu one lepršave i motorične Rijeke iz najboljih dana prošloga prvenstva, no u posljednje dvije utakmice s Hajdukom i Slaven Belupom kao da se ispuhala. Odigrala je »dizelaški« i s jako puno opreza, u tolikoj mjeri da je nekad najprepoznatljiviji napad neočekivano postao kočnica najstabilnije hrvatske momčadi.

Utakmica u Koprivnici bila je prava preslika prošlogodišnje završnice u kojoj su Bijeli najviše posustali onda kada nije trebalo (Lokomotiva). Ovoga puta puno je lakše naći minuse nego pluseve u riječkoj igri što je dosad uglavnom bilo obrnuto.

PLUSEVI

OBRANA

Obrana je još jednom sačuvala svoju mrežu netaknutom, što je za svaku pohvalu. I to je ona stvar koju Đalović apostrofira kada kaže da dobre stvari treba zadržati. Od obrane praktički sve polazi i Bijeli se samo jednim primljenim golom (Dinamo) ili prosjekom od 0,1 gola po utakmici zaista imaju pravo pohvaliti.

Sve još više dobiva na težini kada se zna da su je minulog ljeta napustili iskusnici Mitrović i Dilaver, a Galešić i Radeljić sjajno su »kliknuli«. Manje probleme stvarala je ozljeda standardnog Gode, no to je amortizirano dovođenjem Devetaka i igrama Bogojevića.

LINDON SELAHI

Lindon Selahi vratio se na travnjak i sasvim solidno, u svom stilu, odradio posao na mjestu zadnjeg veznog igrača. Bio mu je ovo šesti ovosezonski nastup, ali minutaža mu je ispod očekivanja, u prosjeku tek poluvrijeme po utakmici (42 minute). Drugačiji je tip igrača od Petroviča, osvojeni dueli i presjecanja bili su dosad zaštitni znak njegove igre.

Protiv Slavena je igrao do 78. minute, a na tlu osvojio sva četiri duela i imao 80 posto točnih dodavanja. Pravi Selahi treba ovoj Rijeci, stanka će mu dobro doći da još više podigne svoju formu koju je zbog ozljede stalno hvatao. Iako su za pravu formu najbolje utakmice.

RADELJIĆ I MAJSTOROVIĆ

Rijekin stoperski par doživio je ovoga puta prisilnu rotaciju budući da je Galešić otpao iz konkurencije. No, tu je iskusni i uvijek spreman Majstorović, koji se dobro uklopio po dolasku s Drosine na Rujevicu. U tandemu s Radeljićem Rijeka ima mirnoću i iskustvo.

Protiv Slavena su obojica zaslužili dobre ocjene, Majstorović je osvojio velik broj duela na travi (5/7), a polovicu i u zraku (2/4), pretrpio četiri prekršaja… I imao 90 posto točnih dodavanja. Radeljić i Majstorović otklonili su svaki po sedam manjih ili većih opasnosti pred vratima, s time da je Radeljić blokirao i četiri udarca. Imao je i jedno važno, teledirigirano dodavanje za Fruka sa svoje polovine koje, nažalost po Riječane, nije završilo i pogotkom.

Foto PIXSELL

MINUSI

PRISTUP

Pristupu Riječana ne može se dati neki veliki minus, no u ovoj utakmici sasvim je bilo vidljivo da Bijeli, kao i protiv Hajduka, nisu bili goropadni kao inače, primjerice, na Opus Areni ili kad igraju na Rujevici. Naravno, dosta se pita i protivnika, a Koprivničanci su bili izuzetno motivirani pokazati da njihova viskoka pobjeda nad Dinamom nije bila slučajna. I to su dokazali.

S druge strane, pokazalo se da riječka momčad ima dosta problema kad je protivnik »nabrijan« i potencira žestinu. To su Riječani dobro osjetili na svoj koži u europskim utakmicama u kojima nisu imali mogli prezentirati svoju moć. Određeni problemi vide se i kod visokog pritiska protivnika na zadnju liniju.

NAPAD

Napad je zakazao u Koprivnici, koliko god se Andrić trudio, hrvao i trpio duela s domaćim stoperima. Dobro je zamijenio Ivanovića kao sasvim drugačiji tip igrača, no lopte su do njega dolazile na kapaljku. I to je krucijani dio problema na kojem će struka zasigurno morati zasukati rukave u stanci. Andriću trebaju lopte i golovi za samopouzdanje, Perica i Dogan moraju zapeti i sustići formu ostataka momčadi.

Đalović se nakon utakmice malo i požalio da više nema Ivanovića i Hodže, njihovih reakcija i pogodaka, no to je problem koji se mora rješavati u hodu. I za koji treba strpljenje, riječke prinove kvalitetom su zamijenile odlaske, ali očito su duge stanke ostavile previše traga.

KRILA I VEZA

Riječka veza je u zadnje dvije utakmice izgubila svoju prepoznatljivost, a i krila nisu bila na očekivanoj razini. Đalović je ovoga puta Fruku dodao Petroviča u srcu veze, kasnije je pokušao s Gojakom, ali jednostavno nije išlo. Fruka su zasigurno dodatno indisponirala i dva velika promašaja u jednom napadu.

Đalović je 15 minuta prije kraja u istom trenutku zamijenio Pašalića i Jankovića na krilnim pozicijama i u vatru gurnuo Bogojevića i Rukavinu, ali riječka krila opet su bila »potkresana«. Mario Kovačević, domaći strateg, jako je dobro postavio igru svoje momčadi i zatvorio prilaze golu, u tolikoj mjeri da je ofenziva veze jako malo došla do izražaja.