Osiguranje poljoprivrednih usjeva i nasada postalo je neprofitabilno jer su štete zbog klimatskih promjena sve izvjesnije, dok s druge strane seljaci nemaju naviku osiguravati proizvodnju jer ima je to skupo, pa traže nadoknadu štete tek kad su usjevi uništeni, kažu stručnjaci.

Gubitak prinosa ove godine zbog klimatskih anomalija na pojedinim kulturama je i do 90 posto. Stradala je sjemenarska proizvodnja, polja zasijana kukuruzom, sojom i suncokretom, a pogođeni su i brojni voćnjaci i vinogradi.

Šećerna repa će u pogođenim područjima prema prvim procjenama uroditi tek s nekih 20 posto očekivanog prinosa. Riječ je o kulturi koja zahtijeva visok intenzitet ulaganja, pa su osim izravne štete proizvođači suočeni s dugovima zbog nabave sjemena, mineralnog gnojiva i sredstava za zaštitu bilja.

Suša nije jedina vremenska nepogoda koja je ove godine pogodila Hrvatsku. Proljetos je to bio mraz, zatim poplave, oluje i tuča.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva ukupnu štetu u zadnjih pet – šest mjeseci procjenjuje na više od 270 milijuna eura.

Hanfa: Osiguranje usjeva postaje neprofitabilno, osiguravatelji nisu pretjerano zainteresirani

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) kaže da je zbog klimatskih promjena i širenja bolesti životinja, osiguranje tih vrsta rizika postalo neprofitabilno te osiguravatelji traže povećanje premija i/ ili ograničenje pokrića (primjerice, veće odbitne franšize, niži limiti pokrića, sužavanje širine pokrića ili isključenje određenih poljoprivrednih kultura).

“To za poljoprivrednike unatoč subvenciji države i lokalnih vlasti može predstavljati ozbiljnu prepreku u sklapanju polica osiguranja poljoprivredne proizvodnje u opsegu koji bi ih adekvatno financijski zaštitio od rizika kojima su izloženi, posebice onih uzrokovanih prirodnim nepogodama”, kažu u Hanfi.

Poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović kaže da je utjecaj klimatskih promjena sve veći kao i učestalost ekstremnih vremenskih događaja, pa je i sve veća šteta u svim segmentima poljoprivredne proizvodnje.

“Zato je potrebno proizvođače potaknuti da se osiguraju, ali potaknuti i državu i osiguravajuće kuće da smisle najbolje modele kako bi sve štete bile pokrivene”, kaže Kuskunović.

Dodaje da osiguravajuće tvrtke nisu pretjerano zainteresirane, jer je u poljoprivredi jako puno rizika, dok poljoprivrednici nemaju naviku osiguravati proizvodnju i skloni su tražiti od države da im nadoknadi štetu tek kad su usjevi uništeni.

Prema podacima Hanfe, osiguravanjem usjeva i nasada od ukupno 14 osiguratelja i četiri podružnice u Hrvatskoj, bavi se pet društava za osiguranje i jedna podružnica.

To su Adriatic osiguranje, Croatia osiguranje, Euroherc osiguranje, HOK osiguranje, Triglav osiguranje te Vereinigte Hagelversicherung VVaG – Podružnica VH Hrvatska, koja se bavi isključivo osiguranjem usjeva i nasada, ali ne i životinja.

Jedna od tih kuća, Croatia osiguranje, ugovaranjem osiguranja usjeva i nasada pokriva štete nastale djelovanjem tuče, požara ili udara groma, štete u obliku smanjenja prinosa pšenice, ječma, kukuruza i drugih usjeva i štete na urodu voća, maslina i grožđa. Tek dodatnom zaštitom poljoprivrednici se mogu osigurati od suše, mraza, posolice i poplave.

Najtraženije je osiguranje od tuče, požara i groma

“Najtraženije je osiguranje nasada od tuče, požara i udara groma, a kada je riječ o dopunskim opasnostima, tu su osiguranje od proljetnog mraza, nedostatka vlage u tlu odnosno suše, poplave i oluje”, kažu u Croatia osiguranju.

Kuskunović kaže da osiguranje poljoprivredne proizvodnje postaje velik izazov zbog klimatskih promjena, ali da je najveći problem “mala zainteresiranost osiguravajućih društava za osiguranje, kao i mali broj poljoprivrednika zainteresiranih za osiguranje”.

Što se tiče isplate štete, iz Croatia osiguranja kažu da se obavlja “u kratkom vremenu”.

Osiguranje će biti neizbježno

Kuskunović kaže da će postati neizbježno osiguravati poljoprivrednu proizvodnju, jer se klima mijenja takvom brzinom da su vremenske nepogode postale glavni rizik za proizvodnju, snažniji od globalnih poremećaja na tržištu hrane.

Prema podacima Hanfe, 2023. godine isplaćen je iznos štete na usjevima od 39,8 milijuna eura, što je 15,5 milijuna eura ili 63,5 posto više u odnosu na 2022.

Glavni razlozi su izrazito nepovoljni klimatski uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju usjeva i nasada. Hanfa podsjeća na tuču u dolini Neretve 3. lipnja, bujične poplave u Kutini i okolici 6. lipnja, olujno nevrijeme 19. srpnja u 14 županija i Gradu Zagrebu, veliko nevrijeme u Istri 21. srpnja te vodene valovi na Savi, Muri i Dravi početkom kolovoza.

Kuskunović kaže da upravo zbog takvih poremećaja vremena možemo vidjeti da su mjere za obnovu proizvodnje neučinkovite, pa obnove gotovo i nije bilo.

“Kako mjeru potpore osiguranju u Hrvatskoj koristi tek dvije tisuće gospodarstava od 160 tisuća, vidljivo je koliki je stvarni problem nakon što se dogodila prirodna nepogoda”, kaže.

U prvih osam mjeseci 2024. godine broj osiguranja je 46.909, dok je u lani u ukupan broj osiguranja za cijelu godinu bio 46.835. Zaračunata bruto premija je 16,1 milijun eura, a broj šteta je 3.115. Bruto iznos likividiranih šteta iznosi 8.6 milijuna eura.

Prema Hanfinim podacima vidljivo je da broj osiguranja usjeva i nasada stagnira ili čak i pada.

Broj osiguranja u razdoblju od 2021. do 2022. godine narastao je s 53.400 na 61.173. Te godine očitovao se rekordni rast osiguranja usjeva i nasada u iznosu 14,1 milijuna eura ili 67,34 posto više u odnosu na 2021. godinu.

Na rast je najviše utjecao rast premije osiguranja zbog suše te porasta cijena kultura, koje su uzrokovale porast svota osiguranja, uslijed političkih i ekonomskih posljedica uzrokovanih pandemijom i ratom u Ukrajini”, kaže Kuskunović.

Ipak, već 2023. godine očituje se pad sa 61.173 na 46.835 osiguranja, a Kuskunović kaže da se to može pripisati tome da poljoprivredni proizvođači ulaganje u premiju doživljavaju kao trošak, a ne kao investiciju.

Bolje išta nego ništa

Poljoprivrednik Josip Perinić kaže da je osiguranje nužno, iako se čini kao trošak.

“Ove godine osigurao sam kukuruz i dobro da jesam, jer oluja koja je donijela tuču napravila je štetu od 40 posto na tri table”, kaže.

Objašnjava da će tek kada požanje preostalo i kada se utvrdi cijena kukuruza, vidjeti koliko će mu osiguranje isplatiti. Kaže da osiguranje nudi jednu cijenu zrna, te ako se cijena spusti on automatski dobiva manje, a ako se cijena kukuruze digne isplaćuje se već dogovorena cijena.

“Uzgajam na 13 hektara zemlje, nešto toga je u najmu, a nešto je naše i baš zato sam uzeo europsku policu osiguranja usjeva”, rekao je.

“Iako se nekima čini skupo, vrijedi osigurati usjeve, jer i bilo što je bolje od ničega”, kaže i spominje voćare koji su ove godine pretrpjeli velike štete od mraza.

Kaže da voćari smatraju da su njihova osiguranja preskupa te da im je nekada teško osigurati svoje voćke.

Ipak, razgovor sa seljacima iz Zagrebačke županije i općine Kloštar Ivanić, pokazuje da nisu svi zadovoljni osiguravajućim kućama i njihovim policama

“Svake godine se borimo s vremenom i s njima, to je kao borba protiv vjetrenjača”, rekao je jedan od seljaka koji je želio ostati anoniman. Objasnio je da, iako je osigurao usjeve i iako je proglašena šteta od sto posto, isplaćeno će mu biti samo tisuću eura nakon što su mu smanjili procjenu na 70 posto.

“Zrno i repromaterijali me samo dođu dva puta tog iznosa, a gdje je još gorivo za traktore i kombajn i sama cijena ostalih strojeva. Ovako se više ne može živjeti”, rekao je.

Zajednički fond kao moguće rješenje

Kao rješenje za poljoprivrednike koji se ne odlučuju za osiguranje, Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) predlaže zajednički fond za upravljanje rizicima proizvodnje.

On bi služio za nadoknadu štete u poljoprivrednoj proizvodnji koje nastaju kao posljedica prirodnih nepogoda, bolesti životinja, bolesti bilja ili zagađenja okoliša i imaju značajan utjecaj na prihode poljoprivrednika.

“Fond bi se trebao puniti doprinosom poljoprivrednih proizvođača 30 posto, te kroz javna i sredstava EU-a 70 posto”, objašnjava Kuskunović.

Smatra da bi godišnji osigurani budžet trebao biti na razini 150 milijuna eura.

“Sveukupna poljoprivredna proizvodnja tako bi bila osigurana od gubitaka većih od 20 posto, a podnošenje zahtjeva za nadoknadu štete bi bile daleko jednostavnije. Sama procjena šteta odvijala bi se hitno i ažurno, a isplata bi bila u kratkom roku”, kaže.

Smatra pogrešnim što će ministarstvo i u novom programskom razdoblju Zajedničke poljoprivredne politike, iz sredstava ruralnog razvoja godišnje trošiti 17 milijuna eura na sufinanciranje polica osiguranja od šteta većih od 20 posto poljoprivrednim proizvođačima i oko deset milijuna eura za obnovu poljoprivredne proizvodnje.

“U svim dosadašnjim slučajevima u Hrvatskoj proizvodnja nije obnovljena na razinu prije katastrofa, a brojni poljoprivrednici su pretrpjeli štetu od koje se nisu oporaviti”, kaže.