Želio sam da učenici budu svjesni značaja škole koju pohađaju. Da znaju da oni kao nove generacije nastavljaju putove mnogih svojih značajnih kolega učenika i profesora. Knjiga je također spomenik Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji, jer pokazuje njenu važnost za očuvanje hrvatskog identiteta u drugoj polovici 19. stoljeća, u okolnostima talijanizacije i mađarizacije, rekao je dr. sc. Petar Miletić, profesor hrvatskog jezika i povijesti u PSHG-u o svojoj novoj knjizi “Nepokorena hrvatska gimnazija” koja je predstavljena u svečanoj dvorani škole.

Knjiga je nastala na temelju njegove doktorske disertacije, a uz autora na predstavljanju su sudjelovali ravnateljica škole Dina Linić-Učur, knjižničarka Irena Šlosar te Zvonimir Despot, kao predstavnik izdavača Despot Infinitus.

Ravnateljica Dina Linić-Učur povezala je predstavljanje knjige sa subotnjim Svjetskim danom učitelja. Jer, reći će, hrvatska ima sjajne škole zahvaljujući učiteljima koji predano rade za svoje učenike. Jedan od njih je i Petar Miletić, nastavnik u PSHG.

– Sretni smo što imamo takvog kolegu. On je bio i učenik naše škole te su mu zasigurno i njegovi profesori utkali ljubav prema ovoj gimnaziji. Ta je ljubav onda dobila i svoj konkretni oblik u ovoj knjizi koja je dokaz da ima mladih ljudi koje zanima naša povijest i koji znaju koliko je važna. Mnogo je bilo podataka koji su se krili u arhivu naše gimnazije, a koje je Petar otkrio, rekla je ravnateljica.

Petar Miletić dodaje kako je za njegovu ljubav prema povijesti i školi, jedan od odgovornih i pokojni profesor povijesti Sušačke gimnazije, omiljeni Ratko Dušević, koji je njega i druge učenike vodio u školski arhiv.

Autor knjige nastavio je biti čest gost arhiva, koji mu je bio primarna građa za doktorat, a ondje je često i kao profesor, nastavlja praksu Ratka Duševića te vodeći učenike u arhiv nastoji im pobuditi ljubav prema povijesti.

Uz arhiv škole, koristio se i građom iz Državnog arhiva u Rijeci, novinama iz tog doba, memoarima učenika i drugim dokumentima. Godine 1848. u gimnaziji, koja je tada djelovala u Rijeci, prvi put se počinje kao nastavni predmet učiti Hrvatski jezik, a iz škole je i izbačen mađarski.

– Od 1863. godine i kao nastavni jezik za sve predmete uvodi se hrvatski jezik. Svi su nastavnici bili za to, pa i oni njemačkog podrijetla. Vrijedi primijetiti da je to dovelo do velikog rasta broja učenika u školi 1864. godine, dok se u arhivu vidi, da se, kada je kao jezik uveden mađarski 1854. godine, broj učenika prepolovio, rekao je Petar Miletić.

Podsjetio je i kako su političke prilike utjecale na gimnaziju, od 1863. gradska uprava Rijeke odlučila je prestati financirati školu, a 1868. godine Hrvatsko-ugarskom nagodbom Rijeka je pripala Ugarskoj.

Gimnazija se u Rijeci potom željela i ukinuti, no Izidor Kršnjavi, po kojem svečana dvorana škole i nosi ime, uz pomoć Hinka Barčića, uspijeva školu preseliti na Sušak. Barčić je dao teren za izgradnju nove zgrade, a Kršnjavi je osigurao financiranje.

Tako se 1896. godine gimnazija preselila na današnju lokaciju. I Prva riječka hrvatska gimnazija i Prva sušačka hrvatska gimnazija smatraju se sljednicima Isusovačkog kolegija osnovanog 1627. godine, no Petar Miletić zaključit će kako u ovoj knjizi argumentira kako je ipak PSHG sljednica prvoosnovane gimnazije, Isusovačkog kolegija u Rijeci.

Zvonimir Despot podsjeća da je Despot Infinitus već 2018. godine objavio jednu Miletićevu knjigu, roman Tajnopis, a podcrtavajući dobru suradnju nada se da ovo nije posljednja autorova knjiga.

Knjižničarka Irena Šlosar predstavila je dio bogate zbirke gimnazije, a u kojoj se nalazi i drugi svezak prvoga izdanja Osmana iz 1826. godine.