Odličan su debitantski album napravili varaždinski rokeri iz sastava Dodger Artfool. Devet ponuđenih pjesama itekako su dobar doprinos ovogodišnjoj rock produkciji u Hrvatskoj, a najsretnijim će učiniti one koji su skloniji bržem i žešćem rock zvuku, onom koji se kreće u rasponu od dobrog alt rocka do post punka.

Istina, taj se zaključak nakon prve dvije i pol minute uvodne, ujedno i naslovne skladbe »Dobri ljudi« teško može donijeti. Jer, ta trećina pjesme koja inače traje više od šest minuta, nudi dominaciju saksofona u nježnom i sjetnom jazz rock okviru.

I ljubavno i angažirano

Slijedi potom vokal koji u Urbanovom stilu prenosi tužna i bolna iskustva dvoje nekada zaljubljenih koji su doživjeli bolnu rastavu, pri čemu ih nije spasilo ni to što su, u osnovi, oboje dobri ljudi, ali ne »kad su zajedno«. Sjajno pjeva Dominik Markovinović Dodger praćen glazbom koja u drugom dijelu bitno raste u agresiji, vjerno dočaravajući svu bol i patnju koja obično prati mučne rastave braka.

Tema loših odnosa dvoje zaljubljenih uočljiva je i u pjesmi »Limun i sol« koja govori o neminovosti razlaza, pri čemu on koji želi otići ne zna kako to reći donedavno voljenoj. Treći, ujedno i završni »ljubavni« trenutak završna je »Samo ti«, sjajna obrada istoimene davnašnje (1987.) pjesme riječke rock grupe Ogledala, pri čemu u odnosu na ove dvije prethodne spomenute ova Ri Rock himna plijeni energičnošću i pozitivom uspješno budeći davne rock dane drugog dijela osamdesetih.

Ove tri ljubavne pjesme vrlo su dobre, a preostalih šest je – još bolje. Posebno za one koji žele i vole kad rokeri uz žestoku glazbu šibaju i angažirane stavove i kriziraju negativnosti. A baš to, pomalo po uzoru na poetiku (ne toliko zvuk) Hladnog piva, rade Varaždinci. Sjajna »Viči« počinje odličnim bubnjevima koji potom dominiraju cijelom ovom post punk himnom s jasnom porukom – »Viči prije no što te proguta mrak, viči, budalo, viči« – pjeva Markovinović da bi, u na Hladno pivo najviše naslonjenoj, »Umrijet ću sretan« ritmično, poletno, energično i melodiozno još jednom iskazali bunt protiv stvarnosti, odnosno želju za promjenom.

Zbog zaraznog refrena ova će pjesma biti koncertni favorit, a itekako će biti prihvaćena i dvominutna post punk žestica »Razlike« s porukom: »Razlike čine svijet šarenim, ako ih prihvatiš, bit ćeš i ti sretniji«. Vrlo je dojmljiva »Charlie Hebdo«, stvorena na temelju tragične smrti novinara tog lista, pri čemu u prvom dijelu vlada mali ugodni a la Haustor feeling, da bi u posljednjih pedesetak sekundi uslijedilo skandiranje i poistovjećivanje s imenom Charlie Hebdo.

Foto: Dino Možek

Biserni trenutak

Jedan od bisernih trenutaka ovog odličnog albuma svakako je i još 2014. godine stvorena »Treći svjetski rat« koja najprije kroz akustični uvod koji se brzo pretvara u rock žestinu govori o pogubnom utjecaju medija koje vlastodršci koriste kako bi usmjerili »stado« u željenom smjeru, da bi cijela ta slika bila nadograđena jednostavnim pitanjem i prijedlogom – a da ugasite TV?

Na tom je valu pobune i odlična »Facebook revolucija« u kojoj im tekstom i vokalom pomaže Jurek, mladi varaždinski reper s kojim zajedno stvaraju žestoku i burnu pjesmu pobune protiv suludog okvira ponašanja i načina života koje u sve većoj mjeri stvaraju društvene mreže koje »ubijaju pamet«.

Izvrstan debitantski istup Dodger Artfula sniman je u Vintage Nova studiju u Pušćinama u Međimurju, za snimanje i mix albuma zaslužan je Marin Kereša, mastering je radio Leonard Klajić (She Loves Pablo, Bad Daughter…), dok je za vizualni dio albuma zaslužan Mario Štrlek (Frayn). Autor sve glazbe i tekstova na albumu je Dominik Markovinović (aka Dodger), dok je na izradi aranžmana sudjelovao cijeli bend (Lovro Vujnovac – gitara, Edo Hajdarović – gitara, back vokali, Luka Klen – bas gitara, Viktor Ožeg – saksofon, back vokali i Nikola Kekez – bubnjevi).