Nova studija

Znanstvenici objasnili zašto pacijenti s dugotrajnim covidom stalno osjećaju mentalni i fizički umor

T.I.

Foto iStock

Foto iStock



Poznato je da je umor jedan od najčešćih posljedica kod pacijenata koji se muče s dugotrajnim covidom-19, ali problem predstavlja činjenica da ga je teško objektivno izmjeriti.


Nova studija sada sugerira da je ekstremni mentalni i fizički umor kod mnogih post-covid pacijenata zapravo zapravo vidljiv u središnjem živčanom sustavu. Znanstvenici su, naime, skenirali mozgove 127 pacijenata s dugotrajnim covidom i otkrili da kod njih dijelovi mozga komuniciraju s drugima na promijenjeni način. “Regije” uključuju frontalni režanj, sljepoočni režanj i mali mozak. Iako nije jasno jesu li promjene samo privremene, uzorak bi se mogao koristiti za identifikaciju onih koji se bore s stalnim umorom.


“Ovi nalazi upućuju na ulogu uključenosti središnjeg živčanog sustava u patofiziologiju umora u post-COVID sindromu”, pišu istraživači sa Sveučilišta Complutense u Madridu u Španjolskoj.




Otprilike 87 posto promatranih pacijenata prijavilo je simptome općeg umora, uključujući fizički ili mentalni umor, a 86 posto je reklo da pate od kognitivnih poteškoća, poput problema s pamćenjem, pažnjom ili procesiranjem. Oni s općim umorom, fizičkim umorom ili kognitivnim problemima pokazali su smanjenu povezanost između frontalne i okcipitalne regije mozga. Također su pokazali povećanu povezanost između cerebelarnog i temporalnog područja.


Mentalni umor se ipak isticao. Bio je povezan s jasnim promjenama u lijevim prefrontalnim područjima, prednjem cingulatu i lijevoj insuli – središnjim čvorištima poznate mreže mentalnog umora .


Promjene bijele tvari također su pronađene u mozgovima pacijenata s dugotrajnim covidom. Studija je zaključila kako je fizički i mentalni umor djelmično povezan s nekoliko mikrostrukturnih promjena.


Zanimljivo, trenutna studija mozga nije otkrila promjene u sivoj tvari, koja sadrži tijela neurona. Prethodne studije pokazale su smanjenu količinu sive tvari kod oboljelih od COVID-a, ali to je smanjenje zabilježeno tijekom ili ubrzo nakon infekcije, a očito ne i kod onih s dugotrajnom bolešću.


“Uključenost središnjeg živčanog sustava u patofiziologiju umora u post-COVID sindromu otvara put korištenju neinvazivnih tehnika stimulacije mozga za ublažavanje umora kod ovih pacijenata”, zaključuju istraživači.