Živo je bilo večeras u Križanićevom prolazu, odnosno u još uvijek poprilično novoj Galeriji Pasaž gdje su se brojni ljudi okupili na otvorenju izložbe „Pod Perunovim okriljem“ autora Dalibora Laginje. Ovaj svestrani i nagrađivani autor, koji se pored slikarstva bavio i glazbom, grafičkim dizajnom i scenografijom, posljednjih se nekoliko godina bavi istraživanjima u digitalnim medijima s polazištem u fotografiji, a neke od radova nastalih kombiniranjem fotografije s tradicionalnim slikarstvom predstavio je večeras.

Kustosica izložbe i povjesničarka umjetnosti Jolanda Todorović podsjetila je prisutne na značaj Laginjinog djelovanja i rada u stvaranju scene riječke urbane kulture ’70-ih godina te kazala kako večeras, nedaleko od mjesta gdje se „stvarala scena“ vlada osjećaj zaštićenosti duhom jednog vremena u kojem je kreativnost garantirala i obećavala budućnost. O Lagnjininom radu Todorović je još rekla kako ga obilježava riječ „istraživanje“ jer autor uvijek traga za novim, a okosnica koja se provlači kroz cijelo njegovo stvaralaštvo jeste veza s prirodnim i prirodom.

– U ambivalentnosti polova koja je u prirodi uvijek prisutna prepoznajemo i ovdje spoj, s jedne strane ljepote, a s druge grubosti, snage i osjetljivosti, pitomog i divljeg, stvarnog i izmaštanog. Sve je to kod Laginje spojeno u poriv za novim istraživanjima i otkrivanjima, mogućnostima eksperimentiranja kojim on uvijek prelazi granice, pa tako i sada, na ovoj izložbi – istaknula je Todorović.

Premda je Galerija Pasaž primarno namijenjena izlaganju fotografija, Laginjina „Pod Perunovim okriljem“ u ovoj Galeriji itekako pripada jer je osnova i polazište svakog njegovog rada iz novog ciklusa zapravo digitalna fotografija kojom autor dokumentira svijet oko sebe, a potom slikarskim tehnikama taj svijet nadograđuje. Jasan je i fokus na prirodu i motive iz prirode, kao i na magijsko i tradicijsko.

– Čovjeka zapravo i nema na ovim slikama, tu i tamo sam znao staviti neku figuru koja se jedva nazire, ispočetka intuitivno, a zatim s jasnom idejom zašto. I dalje mislim, a vjerojatno ću i misliti da je čovjek sebi dao previše prava i preuzeo stvari koje nije sposoban preuzeti i ne može kontrolirati. Mislim da su prirodni zakoni, sile i moć daleko interesantniji i daleko ljepši od čovjeka. Nisam pobjegao od čovjeka, samo sam ga stavio u potlačenu poziciju u kojoj on i je – objasnio je Laginja.

Novi su Laginjini radovi, koje s obzirom na tehniku kojom nastaju naziva fotografikama, istovremeno i novi način bijega od konvencionalnosti. Iako Laginja nije fotograf, u kombinaciji sa slikarskim tehnikama polučuje dojmljive rezultate i radove koji nose veliku simboliku i težinu, a vidljivo je kako su nova eksperimentiranja donijela i nove balanse u umjetnosti.