Montažom prvih dizalica na Rijeka Gateway (RGW) kontejnerskom terminalu na Zagrebačkoj obali, ovaj je dio riječke luke počeo poprimati prepoznatljive obrise kakve će imati u narednim desetljećima. Dosad je montirano pet dizalica na kotačima (RTG), za manipulaciju kontejnerima unutar terminala, od ukupno petnaest takvih koliko ih je stiglo u dijelovima, a najvećim dijelom montirane su i dvije velike željezničke kontejnerske dizalice (RMG) za prekrcaj kontejnera na vlakove, dok se koncem idućeg mjeseca iščekuje dolazak dviju velikih dizalica za prekrcaj kontejnera između brodova i operativne obale (STS).

One će zasigurno biti najvidljiviji dio terminalske opreme, kako s mora, tako i s kopnene strane, s visinom od čak 138 metara. Riječ je o dizalicama najnovije, takozvane postpanamax generacije, koje će omogućiti prekrcaj u punoj širini i visini čak i najvećih brodova za prijevoz kontejnera.

Radovi na montaži preostalih deset RTG dizalica na terminalu se odvijaju punom parom, u što smo se uvjerili prilikom obilaska s Albertom Lopezom Asensiom, voditeljem realizacije projekta, koji nam je pokazao što se sve trenutno radi na uređenju i opremanju terminala koji će, kad iduće godine počne s radom, imati predviđeni godišnji promet od 600 tisuća kontejnerskih jedinica(TEU), a izravno će zapošljavati oko 300 ljudi, dok se na radnim mjestima povezanima s radom terminala očekuje zapošljavanje još dva ili tri puta tolikog broja.

Skladište 22

Najviše su nas, naravno, zanimale nove dizalice, ali prije nego što smo krenuli prema njima, Lopez nas je odveo do najnovijeg dijela opreme, nedavno pristiglog na terminal. Riječ je o opremi za daljinsko upravljanje dizalicama na terminalu, zasad smještenoj u jednom od kontejnera u kojima su privremeni uredi RGW-a, dok ne završi uređenje skladišta 22 u kompleksu Metropolis u kojemu će biti prostori RGW-a i drugih pratećih službi terminala, kad započne s komercijalnim radom.

– Svim dizalicama, kako velikim obalnim, tako i ostalima, upravljat će se daljinski. Dakle, neće biti dizaličara na samoj dizalici, nego će operateri njima upravljati iz kontrolne prostorije, odakle će imati puni nadzor nad svim operacijama. Time se smanjuje broj ljudi koji se kreću terminalom i povećava sigurnost zaposlenih, objašnjava nam Lopez.

Terminali za daljinsko upravljanje dizalicama izgledaju, laički rečeno, kao konzole za igranje videoigrica, s dva joysticka i drugim komandama te većim brojem monitora ispred svake jedinice. Za početak će se, objašnjava nam Lopez, koristiti za testiranje i probni rad svake od dizalica na terminalu, a kasnije će biti premještene u prostorije RGW-a na zadnjem katu Skladišta 22.

Upravo je prostor Skladišta 22 u Metropolisu bio naše iduće odredište. Izvana, vidljivo je da su skinuti svi prozori i da su krenuli radovi na obnovi vanjskog dijela zgrade, na koji su velikim dijelom postavljene skele. Skladište 22 RGW uređuje u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci jer je riječ o zaštićenoj baštini, pa će se maksimalno zadržati izvorni izgled i elementi građevine. Odnosi se to i na prozore koji će biti u potpunosti obnovljeni i vraćeni na svoje mjesto.

– Vrlo smo zadovoljni jer je ispitivanjem utvrđeno da je metalna konstrukcija prozora zapravo u vrlo dobrom stanju i gotovo svi originalni prozori će moći biti obnovljeni. Tek nekoliko će biti nanovo izrađeno, naravno, prema izvornom predlošku, kaže nam Lopez koji nas vodi u unutrašnjost zgrade.

A unutra, kao i vani na terminalu, radovi su u punom jeku, no sada već na uređenju, jer konstrukcijski radovi su već gotovo u potpunosti završeni. Među ostalim, vanjski zidovi Skladišta 22 su ojačani postavljanjem čelične armature i betoniranjem, kako bi se postigla veća otpornost zgrade na potrese. U prizemlju će biti smješteni uredi policije, carine i drugih službi, na prvom katu garaža za osobna vozila, dok će drugi i treći kat privremeno biti prazni, a na četvrtom katu na kojemu su uklonjeni gotovo svi pregradni zidovi bit će prostori Rijeka Gatewaya.

Električna oprema

Iz »dvadesetdvojke« izlazimo s južne strane, na glavni plato terminala. Građevinski radovi na tom dijelu uglavnom su završeni. Izgrađene su stotine betonskih blokova na koje će se u šest dugačkih redova, širine sedam i visine šest kontejnera, slagati teret. Uz svaki red su staze po kojima će se kretati terminalske dizalice, kao i prometnice za teretna vozila s kojih ili na koje će se kontejneri prekrcavati. Između betonskih blokova prostor je ispunjen krupnim šljunkom, što olakšava odvodnju oborinskih voda koje će se prikupljati u suvremeni sustav odvodnje sa separatorima, kako bi se zaštita okoliša podigla na najvišu razinu.

Općenito je, objašnjava naš domaćin, zaštita okoliša i minimaliziranje emisija CO2, kao i onečišćenja bukom i svjetlom s terminala, jedan od najvažnijih ciljeva RGW-a.

– Gotovo sva oprema na terminalu bit će električna. To se u prvom redu odnosi na dizalice koje će u radu, prilikom spuštanja kontejnera, i proizvoditi električnu energiju, kaže Lopez.

Dizalice, osim što će raditi na struju, neće prilikom pomicanja emitirati karakterističan zvuk »pinganja« visoke frekvencije, već takozvani »bijeli šum«, kako bi se smanjio utjecaj na stanare okolnih gradskih područja. Jednako tako, na terminalu će biti postavljena usmjerena LED rasvjeta koja će se paliti i gasiti na određenim dijelovima terminala prema potrebi, što će smanjiti i svjetlosno zagađenje. Lučkoj upravi Rijeka nedavno je odobren projekt kojim bi se brodovi koji budu pristajali na Zagrebačku obalu električnom energijom napajali s kopna, što znači da neće biti potrebe za radom brodskih motora za vrijeme prekrcaja, čime se smanjuje onečišćenje bukom, kao i stakleničkim plinovima i mikročesticama.

Na jugoistočnom dijelu terminala u tijeku je bila montaža jedne od RTG dizalica, uz pomoć velike autodizalice koja je u trenutku našeg prolaska podizala ogromnu poprečnu gredu koja dolazi na vrh dizalice. Unatoč pozamašnim gabaritima, radnici na montaži pažljivo su je, precizno u centimetar, položili na poziciju gdje će biti spojena s ostatkom konstrukcije. Nešto dalje, duž obale terminala, ovih dana traje postavljanje šina po kojima će se kretati velike obalne dizalice.

Montirane RTG dizalice

Lopez nam pokazuje kako to izgleda.

– Dolje je podloga od umjetnog materijala na koju se postavljaju metalne ploče, a na njih se onda spajaju šine po kojima se kreću dizalice, kaže Lopez.

Same šine izgledom se ne razlikuju bitno od željezničkih, no razlika u dimenzijama je ogromna pa su tako nekoliko puta šire i deblje od onih kojima voze vlakovi. Dimenzije su manje iznenađujuće kada od Lopeza saznajemo da svaka od dviju obalnih dizalica ima masu od 1.700 tona.

Konačno, šetnjom uz obalni dio terminala stižemo i do već montiranih RTG dizalica. Iako će, kad obalne dizalice budu postavljene i kad na terminalu budu naslagani kontejneri, puno manje dolaziti do izražaja, sad kad je terminal prazan, jasno je koliko su zapravo velike.

– Visoke su 27 metara. Ispod njih se, u visinu, može naslagati do šest redova kontejnera. One su, kao što je vidljivo, na kotačima, kako bi se, po potrebi, mogle pomicati s jednog bloka kontejnera na drugi. Dok rade duž jednog bloka, napajanje je fiksno, putem posebne instalacije kojom se također odvija i upravljanje dizalicom. Kada se premještaju iz jednog bloka na drugi, za pogon se koriste baterije kojima su opremljene, tako da niti u jednom trenutku ne ispuštaju CO2 i druge emisije u atmosferu, govori nam naš vodič.

Testiranje novih terminalskih dizalica započinje u drugoj polovini idućeg mjeseca, kada će biti testirane i željezničke dizalice čijim smo razgledavanjem završili naš posjet terminalu.