Tihana Tomičić

Država konačno uvodi red

Tihana Tomičić

Foto Mladen Trinajstić

Foto Mladen Trinajstić

Hrvatski mentalitet, međutim, kao da ne trpi promjene i reforme

placeholder


Građevinska inspekcija upregla se i donijela 121 rješenje o rušenju 43 bespravno izgrađene građevine na Krku, na području sjeverno od Valbiske. Mehanizacija je krenula u veliku akciju i u povijest ide gradnja na području Picika, nelegalno podignutog vikend-naselja o kojemu smo proteklih desetljeća često pisali.


Na tom je području godinama trajalo potpuno nekontrolirano i svojevoljno divljanje brojnih nelegalnih graditelja i devastatora okoliša, i skoro 300 građevina niknulo je na naizgled neatraktivnom terenu, ne na samom moru, ali dovoljno blizu moru da stotine obitelji lijepo uživaju u ugodnoj mediteranskoj klimi cijele godine. Nisu se oni brinuli za građevinske ni uporabne dozvole, nisu morali dovoditi vodu i kanalizaciju, niti su plaćali režije. Ok, komfor bi mogao biti i veći, nisu tu baš vile s bazenom, skromno je to uglavnom, ali vrlo praktično – zaposjedneš tuđe zemljište, i to izvan građevinske zone, dovučeš kakvu prikolicu ili montažnu kućicu, i lijepo uživaš bez troška. Nemaš brigu oko poreza na nekretnine, niti ikakvog drugog nameta, i uživaš. Ovim »budalama« koje grade s dozvolom, gnjave se s geodetima i imovinskopravnim problemima, samo se nasmiješ i mirno zaspiš u boriku Picika. I tako 30 godina.


Nevjerojatno je što si ljudi dopuštaju, a sustav im pritom desetljećima ide na ruku jer je intertan, spor i nezainteresiran. Ako je točno ono što navodi krčka lokalna vlast, godinama se od državne inspekcije tražila reakcija na ovu evidentnu nelegalnu gradnju, a ovlasti su jasne i ne može Darijo Vasilić ništa rušiti sam, to mora doći s državne razine. I tako prođu dekade, dok se netko sjeti reagirati.




No, ponekad kao da i taj tromi državni sustav živne i probudi se iz mrtvila. U nekom se trenutku učini da netko ipak želi uvesti red. I to ne samo na Piciku.


U širem smislu odnosi se to na cijeli set novih poreznih zakona, u prvom redu porez na nekretnine te povećanje poreza na dohodak od kratkotrajnog iznajmljivanja nekretnina. I time se pokušava uvesti red u labirint nejasnih i nedosljednih administrativno-fiskalnih rješenja, gdje je bilo moguće da porez na dugotrajni najam bude četiri puta viši od poreza na kratkotrajni najam, mada je i vrapcima na grani jasno da se na bržoj izmjeni novca ujedno i više zarađuje. Sad se svi čudom čude što će visokoprofitabilna djelatnost turističkog najma biti oštrije oporezovana. De facto, dosad kao da i nije bilo poreza na turističko iznajmljivanje, ti su paušali bili simbolični u odnosu na godišnje zarade, a turista je, kako znamo, iz godine u godinu sve više jer i sama Vlada svake godine 1. rujna izgovara istu rečenicu: ova je sezona bila rekordna.


Tako su se, iz godine u godinu, turistički iznajmljivači i sami hvalili svojim rekordnim sezonama, nadozidavali dodatne katove i dodatne apartmane, a sve uz 2 posto poreza. Istovremeno, ovi s dugoročnim najmovima gulili su studente i mlade obitelji enormnim povećanjem cijena, vadeći se upravo na veće poreze koje moraju plaćati. Sada se i tu uvodi red, i to na najlogičniji mogući način – da ona djelatnost koja donosi više profita, biva i više oporezovana. I bolje kontrolirana od strane inspekcije, s obzirom na najam na crno.


Isto je i s porezom na nekretnine, tko god je imao 50.000 ili 100.000 eura viška, okrenuo se nekretninskom biznisu, i nemali je broj onih koji danas imaju objekte u kojima ne žive, jednostavno zato jer nitko ne može istovremeno živjeti u pet kuća ili stanova. Da je taj biznis bilo neprofitabilan, ne bi toliko eskalirao. A sve bi to bilo u redu, jer u kapitalizmu smo zaboga, da ujedno cijene nekretnina paralelno nisu toliko rasle da je danas običnom čovjeku koji živi od svoje plaće nemoguće dignuti kredit i servisirati cijenu kupovine stana koja prosječno valjda doseže – 200.000 eura. Što može mladi par s prosječnom kupovnom moći i dvoje male djece s takvim kreditom?! Ne ostaje mu vjerojatno za život, a kamoli za luksuz.


Hrvatski mentalitet, međutim, kao da ne trpi promjene i reforme. Kakav god prijedlog stigao, smatra se nepravednim i javnost je najčešće protiv svega. Za to vrijeme nelegalni graditelji, nekretninski špekulanti i iznjamljivači na crno trljaju ruke. A budale plaćaju.