Povodom obilježavanja Svjetskoga dana turizma, razgovarali smo s direktoricom Turističke zajednice općine Vrsar, dr. sc. Klarom Trošt Lesić. Ona nam je ovom prilikom predstavila ovogodišnje događaje i inicijative u destinaciji kao primjere prakse održivog turizma. Njezine riječi prenosimo u cijelosti.

Svakog drugog petka tijekom ljetnih mjeseci, riva u Vrsaru pretvara se u dinamičnu pozornicu na kojoj se predstavljaju destinacije iz unutrašnjosti te s istočne obale Istre. “Istarske večeri” nisu bile zamišljene kao klasično događanje koje služi isključivo za zabavu, već kao inovativan promotivni format kojim se posjetitelje želi informirati o jedinstvenostima i atrakcijama svake destinacije.

Povezivanja obale i unutrašnjosti

U turističkoj zajednici u Vrsaru prvenstveno smo usmjereni na razvoj i promociju naše destinacije, no svjesni smo da je vrsarska priča dio šireg konteksta Istre kao regionalne turističke destinacije. Imajući to na umu uvijek nastojimo da s našim programima i aktivnostima povežemo i naglasimo tu cjelinu, povežemo plavu i zelenu Istru.

Upravo su “Istarske večeri” savršen primjer povezivanja obale i unutrašnjosti pa su tako destinacije poput Kaštelira, Motovuna, Kršana, Svetvinčenta te drugih manjih istarskih mjesta imale priliku da se predstave posjetiteljima destinacija na zapadnoj obali Istre. Cilj nije samo promocija Vrsara, već i stvaranje informiranih posjetitelja kojima se prezentira bogatstvo i raznolikost cijele Istre.

Vrsarska riva poslužila je kao savršeno mjesto susreta na kojemu, figurativno rečeno, unutrašnjost dolazi na obalu. Vrsar je kao domaćin time ustupio mjesto za prezentaciju drugim turističkim zajednicama koje su ondje mogle predstaviti svoje programe, atrakcije i događanja koja bi inače možda ostala nepoznata onim posjetiteljima koji se obično drže zapadne obale Istre.

Ovdje bismo htjeli istaknuti kako smo ostvarili vrlo uspješnu suradnju s direktoricama i direktorima navedenih turističkih zajednica, što smatramo vrlo važnim korakom koji prelazi granice uskih, formalnih suradnji. Dakle, “Istarske večeri” vrsarska su inicijativa, no ne bi bile moguće bez zajedničkih napora i timskoga rada.

Očuvanje i promocija kulturne baštine presudni su za održivost turističkih destinacija, jer turizam nije samo privlačenje posjetitelja, već i očuvanje onoga što te posjetitelje privlači. Osim kulturne dimenzije, vodili smo se i načelom ekonomičnosti. Organiziranje serije događanja umjesto jednog velikog festivala omogućilo nam je smanjenje troškova i upravljanje rizicima. Razvijanjem modularnog pristupa, osigurali smo da svaka destinacija koja se predstavlja u Vrsaru, dobije priliku promovirati se bez velikih financijskih opterećenja, dok smo istovremeno zadržali visok standard kvalitete događanja.

Dr. sc. Klara Trošt Lesić, Foto: TZO Vrsar

Održiva suradnja

Nakon uspjeha “Istarskih večeri”, u našoj smo turističkoj zajednici poseban naglasak stavili na drugo izdanje manifestacije “Ljeto na Limu”. Ovo je još jedan odličan primjer suradnje između susjednih destinacija, konkretnije rečeno, Vrsara i Kanfanara. U našoj se turističkoj zajednici konceptom održivog turizma ne služimo kao tehničkim terminom kojega su puni razni pravilnici i zakoni u turizmu, specijalizirani časopisi te razni promotivni materijali.

Mi nastojimo primjenjivati metodologiju koja nam u praksi otkriva probleme i izazove s kojima se moramo naučiti nositi te ih primjereno uklanjati. U samom je konceptu riječi “održivi” naglasak na “održavanju” nečega što je potencijalno ugroženo pa je stoga naš zadatak da u lokalnim okvirima definiramo načine minimiziranja rizika te programski osmislimo konkretne aktivnosti s jasnim ciljevima putem čega održivi turizam živi u praksi.

Uz organizaciju brojnih događanja, TZ Vrsara svake godine organizira brojne edukacije s ciljem povećanja kompetencija i profesionalnosti djelatnika u turizmu te promicanja paradigme održivog turizma. Poseban naglasak stavljen je na edukacije za iznajmljivače i vodiče interpretatore baštine, za koje smo organizirali Akademiju održivog turizma – “To Go!” i tečaj za certificirane vodiče interpretatore (Certified Interpretive Guide (CIG)). Kroz ove se programe nastojalo, ne samo unaprijediti kvalitetu turističke ponude, već i odgajati buduće generacije djelatnika u turizmu u kojih se razvija svijest o važnosti koncepta održivosti.

Ova edukacija obuhvatila je teme poput odgovornog upravljanja resursima, ekoloških rješenja u turizmu te financijskog upravljanja poslovanjem u skladu s održivim principima. Program je uključivao renomirane stručnjake predavače kao što su Nedo Pinezić, Alan Šišinački, Dolores Pušar-Banović i Manuela Hrvatin. Predavači su pružili konkretne smjernice i primjere kako domaćini mogu implementirati održive prakse u svakodnevno poslovanje.

Edukacija za vodiče interpretatore

Sljedeća važna komponenta ciklusa, bila je edukacija za vodiče interpretatore pod licencom Interpret Europe, europske organizacije za interpretaciju baštine. Tečaj je vodila certificirana trenerica vodiča interpretatora Vida Ungar, a uključivao je radionice i praktične zadatke.

Edukacije koje su održane u Vrsaru postale su ključni alat za unapređenje turizma i osnaživanje lokalne zajednice. Uz pružanje praktičnih znanja i alata, ovaj ciklus edukacija pružio je priliku za umrežavanje, suradnju i dijalog, što je od bitnog značaja za dugoročni održivi razvoj turizma.

Ključno je pri tome izgraditi zajednicu koja proaktivno i odgovorno dočekuje goste, a ne da imamo destinacije gdje posjetitelji dominiraju i usmjeravaju razvoj prema modelima koji nisu u skladu s lokalnim identitetom. Održivost počinje razumijevanjem vlastite kulturne i prirodne baštine, čime lokalni dionici postaju ključni akteri u oblikovanju turističke ponude. Edukacija je neophodna kako bi se osiguralo da turizam služi očuvanju autentičnih vrijednosti zajednice, umjesto da postane alat masovne komodifikacije i komercijalizacije svega i svačega. Dugoročni cilj je turizam koji poštuje i potiče održiv razvoj, sukladno karakteru i resursima destinacije.

Uvođenje pravilnika je korak prema dugoročno održivom upravljanju destinacijama. Međutim, ostaje pitanje: jesu li upute i operacionalizacija pokazatelja dovoljno detaljno pripremljene da bi sve turističke zajednice mogle simultano provoditi istraživanja i istovremeno započeti proces praćenja održivosti? Jasno definirani koraci i standardizirani alati nužni su kako bi se osigurala dosljednost u prikupljanju podataka i usporedivost rezultata na nacionalnoj razini. Bez ovih elemenata, postoji rizik da se proces održivosti uspori ili ne primijeni u potpunosti na svim razinama.

Važno je naglasiti da praćenje pokazatelja održivosti nije namijenjeno usporedbi destinacija niti stvaranju rang-listi. Umjesto toga, radi se o strateškoj odluci kojom se pomaže destinacijskim menadžerima u analizi ključnih elementa uspješnog upravljanja destinacijom.

Pravilnici postavljaju temelje za sveobuhvatnu evaluaciju turističke ponude, omogućujući identifikaciju potencijalnih nedostataka, kao što su pritisci na prirodne resurse, nezadovoljstvo posjetitelja ili neodgovarajuće upravljanje kapacitetima. Praćenjem pokazatelja održivosti smanjuje se rizik da manji izazovi eskaliraju u ozbiljne probleme. Tako se može osigurati da destinacije ostanu atraktivne i ugodne za posjetitelje, bez ugrožavanja lokalne zajednice i prirodnih resursa.

Operacionalizacija pokazatelja

Kako bi podaci bili dosljedni, nužno je standardizirati metode prikupljanja kako bi se osigurala pouzdanost podataka i omogućila detaljna evaluacija na nacionalnoj razini. Prema preporukama Svjetske turističke organizacije (WTO), menadžeri turističkih destinacija trebaju sami odabrati relevantne pokazatelje, bilo da su kvalitativni ili kvantitativni, a koji najbolje odgovaraju specifičnim izazovima i prioritetima destinacije. Ovaj pristup osigurava da se prate pokazatelji koji su najvažniji za održivi razvoj određene destinacije, umjesto da se sve destinacije obvezuju na primjenu uniformnog skupa pokazatelja koji možda nisu primjereni za sve. Također, smatramo da je potrebno revidirati pristup definiranja broja obveznih pokazatelja, kako bi se omogućila veća fleksibilnost i prilagodba specifičnim potrebama pojedinih destinacija.

Jedan od ključnih izazova u provedbi pravilnika jest nedostatak pouzdanih podataka. U mnogim manjim destinacijama relevantni podaci često su nedostupni, a njihovo prikupljanje ovisi o suradnji između lokalnih vlasti, komunalnih službi i privatnog sektora. Stoga je nužno ne samo postaviti popis pokazatelja, već i osigurati mehanizme za prikupljanje podataka te poticati suradnju među dionicima. Bez sustavne podrške, rizik je da ključni pokazatelji ostanu nepokriveni, što će umanjiti vrijednost i učinkovitost održivog upravljanja destinacijama.

Zakoni i pravilnici mogu osigurati strukturu i smjernice, ali održivost je proces koji zahtijeva aktivno sudjelovanje svih dionika, od turističkih zajednica do lokalne zajednice i privatnog sektora. Prisilna primjena može stvoriti otpor, dok edukacija, poticanje razvoja svijesti o održivom razvoju te potpora u implementaciji ovoga koncepta u upravljanju destinacijom mogu biti učinkovitiji pristupi za dugoročne promjene.