Nakon sto su sinoć u Art-kinu otvoreni Dani Rajka Grlića, redatelja i scenarista te velikog prijatelja Rijeke, sveučilišta i kina, a kojemu je ranije danas dodijeljen počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci, u Art-kinu se program nastavio od 18 sati projekcijom kratkometražnog dokumentarca “Pitka voda i sloboda” te okruglog stola “Zaborav i zaboravljanje”.

Gosti na okruglom stolu bili su Rajko Grlić, Ante Tomić, Edita Karađole Šegvić i Goran Marković dok je razgovor moderirala rektorica Snježana Prijić Samaržija. Trebali su još govoriti Slavenka Drakulić i Boris Dežulović, no oboje su bili ispriječeni doći zbog zdravstvenih razloga.

Snježana Prijić Samaržija, Rajko Grlić i Edita Karađole Šegvić / Foto: Nikola Blagojević

Kako je u uvodu okruglog stola istakla Prijić Samaržija, večerašnje je događanje samo jedno u nizu događanja vezanih za Dane Rajka Grlića, a temu je večerašnjeg razgovora “Zaborav i zaboravljanje” odabrao, odnosno predložio. upravo Rajko Grlić.

– Čini mi se da živimo u prostoru, vremenu, društvu i kulturi koja olako zaboravlja, a ja vjerujem da bez kontinuiteta i pamćenja onoga što je bilo prije, kultura ne može živjeti, već živi u vakuumu i lako se da manipulirati od svake politike. Zato sam predložio da svatko od nas izabere jednu osobu i pokuša je vratiti u sjećanje naše kulture. Živimo u prostoru gdje se svakih 50 godina sve izbriše, sve uništi, sve je nepostojeće i nepotrebno prije nas, gradimo novo i damo se manipulirati, a kultura je nešto vrednije – objasnio je Grlić.

Od zaborava je Grlić u razgovoru pokušao otrgnuti Vladimira Kristla, hrvatskog crtača, slikara, scenarista i animatora kojeg smatra zaslužnim za kvalitetu i slavu Zagrebačke škole crtanog filma. Govorio je o njegovom filmu “Don Quijote”, čiji dio je i prikazan publici, a u kojemu se mogu kasnije prepoznati i “Surogat” i svi drugi fantastični uradci Zagreb-filma, no, kojega nitko nikada ne spominje.

Doajenka hrvatskog glumišta Edita Karađole Šegvić govoreći o zaboravu i zaboravljanju kazala je da joj na pamet ipak, umjesto zaboravljanja, češće pada sjećanje.

– Svjesna sam da je sve što radim samo ovaj čas i gotovo, pogotovo što je to kazalište. Kada se sjećam, uglavnom se sjećam mojih vršnjaka, recimo Slavice Jukić u Zagrebu koja je bila u ZKM-u i toliko radila s tim mladim ljudima, a radila je i sa Zvjezdanom Ladikom. Izgaralo se, mnogi su postali poslije poznati glumci, a ona je, primjerice, zaboravljena – ispričala je Karađole Šegvić, a dotakla se i zaboravljenog glumca Uglješe Kojadinovića o kojemu je nedavno čitala knjigu.

Za razliku od govornica i govornika na okruglom stolu koji su zaborav negativno konotirali, pisac i kolumnist Ante Tomić kazao je kako ne misli da je u zaboravu nešto loše te se našalio kako je toliko gluposti napisao da zaborav i priželjkuje. No, govorio je i o spomen pločama koje tajanstveno nestaju, a koje su svakako primjer zaborava.

– Zaborav je oružje diktatura, oružje neslobode. Mi uklanjamo ono što nam se ne sviđa, što smatramo prijateljskim, tako nestaju i filmovi, uspomena na neko vrijeme, tako smo zaboravili na Kristla jer se ovoj vlasti neće svidjeti da je 1950-ih godina u doba navodnog mraka bio genijalni avangardni umjetnik koji je radio super stvari. To je nešto čemu se moramo žestoko suprotstavljati – objasnio je Tomić.

Redatelj Goran Marković naglasio je kako dolazi iz države u kojoj se zaborav radi planski, na njemu se zdušno radi, zaborav je koncept i plan.

Premda je kazao kako je teško suprotstaviti se tome, ispričao je priču o svojem prijatelju, a također i prijatelju Rajka Grlića, redatelju Vuku Babiću. Čovjek je to kojeg je Marković opisao kao ljevičara do te mjere da je stalno izbjegavao da bude plaćen za svoj posao jer je smatrao da umjetnici ne trebaju biti plaćeni, a koji je također imao rijetku osobinu da stalno brine za druge. Babića se prisjetio i Grlić te kazao da nije bilo njega, da nikada ne bi radio film “U raljama života”.

Na okruglom stolu pokušao se naći i svojevrsni odgovor ili upute koje bi dale nadu za promjenom, a Grlić je okrugli stol zatvorio mišlju da je siguran da će promjena doći, samo ne zna hoće li ju doživjeti.