Kako se i očekivalo, počela je vruća sindikalna jesen – jedni sindikati najavljuju prosvjede, drugi traže nove kolektivne ugovore, treći datume za pregovore, a svima je zajedničko da im je dosta podcjenjivanja njihovog rada! Dosta je nastavnicima, učiteljima i profesorima, odgojiteljicama u vrtićima i pomoćnicima u nastavi, dosta im je, i previše, što za svoj rad ne mogu dobiti ni plaću koju zaslužuju, a kamoli paušalne dodatke i naknade za odvojeni život kojima su obasuti saborski zastupnici. Rade u javnim službama i nemaju se gdje drugdje zaposliti, a da stvar po njih bude još gora – ni poslodavac im nema konkurenciju jer se zove Vlada. Ostaju im jedino prosvjedi.

Sindikati pritom podsjećaju Vladu na obvezu da pokrivenost kolektivnim ugovorima treba biti na razini 80 posto, a posebno ističu da su upravo kolektivni ugovori osnovni instrument zaštite radničkih prava, odnosno da nisu samo instrument sindikata. Kolektivni ugovori potrebni su i Ministarstvu i Vladi jer reguliraju obostrana prava i obveze, smatraju sidikati, pa se s pravom čude što Vlada, prema njihovim riječima, ignorira kolektivno pregovaranje. Štoviše, podsjećaju Vladu da ima obvezu poticati pregovaranje sa socijalnim partnerima, dok Vlada, s druge strane, misli da je taj problem riješila kroz Gospodarsko-socijalno vijeće, tripartitno tijelo u kojemu ravnopravno s Vladom i poslodavcima sjede i sindikati. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, koji je odustao od prosvjeda jer je od resornog ministarstva dobio termin za pregovore, na svojim je mrežnim stranicama kronološki objavio svoje »pokušaje« za ponovno pokretanje pregovora za kolektivni ugovor na koja se ministarstvo oglušilo, pa se tako može doznati da su »pokušaji« počeli u veljači zahtjevom za žurnim nastavkom pregovora. Nije se dogodilo ništa. Onda su u ožujku ponovili zahtjev. I opet ništa. U svibnju su pokušali »molbom za sastanak«, pa u lipnju »pozivom na socijalni dijalog«, no ništa od toga se, očito, nije posebno dojmilo ministra Fuchsa.

U rujnu su konačno dobili termin za sastanak, pa su odustali od najavljenog prosvjeda koji su trebali održati zajedno sa sindikatom Preporod. Ukratko, samo na dobivanje termina čekali su od veljače. Prije bi dobili termin za operaciju bubrežnog kamenca.

Iako zaposleni u osnovnim i srednjim školama već 30 mjeseci čekaju novi kolektivni ugovor, ministar im poručuje da pričekaju na svoj termin. Jer ako je Nezavisni sindikat znanosti mogao čekati sedam mjeseci za dobivanje termina, mogu i oni malo pričekati. Vlada je tako sindikate stavila na listu čekanja. Ili barem ministar Fuchs, koji ne vidi razlog prosvjedu sindikata Preporod u uvjetima kad još nisu dobili ni termin.

Nije Vlada razbjesnila sindikate samo ignoriranjem kolektivnog pregovaranja. Želi im nametnuti i sustav ocjenjivanja, odnosno Uredbu o kriterijima ocjenjivanja zaposlenika. Predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić je rekao kako je stajalište sindikata od početka bilo da će to radnike dodatno podijeliti, a ravnatelji dobiti dodatnu mogućnost zlouporabe položaja, te da takva rješenja nisu potrebna u osnovnim i srednjim školama. Ocjenjivanje je toliko suptilna materija koja traži puno znanja i iskustva, kaže Stipić, da bi se na kraju sve svelo na improvizaciju »kao ideala za najrazličitije oblike manipulacije«.

I sindikat visokog školstva izjasnio se negativno o sustavu ocjenjivanja, kazavši da je za njihova znanstveno-nastavna radna mjesta neprihvatljiv te da ga nije moguće uvesti, te podsjećaju da sustav vrednovanja već imaju, koji je uz to i »detaljno razrađen, hijerarhiziran i usavršen«.

Problem je što ministar ni u čemu ne vidi problem, smatraju sindikati, ni u izostanku pregovaranja, ni u podcjenjivanju njihova rada, ni u uvođenju sustava ocjenjivanja. Gomilaju se stvari koje treba rješavati, a sindikati kažu da ih nemaju s kim. A uz nastavnike, termin kod ministra žele i roditelji koji nisu zadovoljni pomoćnicima u nastavi, koji bi također željeli termin s ministrom. Liste čekanja rastu, samo da se opet ne sruši centralni sustav naručivanja.