Dok čitate ove retke započelo je jesensko zasjedanje Sabora. Kao i ono proljetno, i ovo jesensko bit će opterećeno nekakvim izborima. U proljeće je sve bilo u sjeni prvo parlamentarnih, a onda i europskih izbora. Ovu će jesensku sesiju sigurno zasjeniti izbori za predsjednika Republike. Riječ je o suvišnim i bespotrebnim izborima, ali i onima koji će nažalost privući veliko zanimanje građana. Pa će shodno tome i parlament biti arena u kojoj će se pristaše pojedinih kandidata, ponajviše najvjerojatnije onih koje podržavaju SDP i HDZ, sigurno koristiti svaku priliku da podrže svog favorita. To će se sigurno osjetiti u raspravama, posebno kad je u pitanju njihova žestina i brutalnost. A kako to zna izgledati, vidjeli smo i lani, ujesen i ovog proljeća. Definitivno ne izgleda lijepo. Daleko od toga. Izgleda grozno.

Tako bi se lako moglo dogoditi da ugled parlamenta u domaćoj javnosti padne na još niže grane.

Naravno, za loše mišljenje građana o Saboru nisu krivi samo sabornici. Uostalom, njihova je odgovornost možda čak i najmanja. Jer nisu oni birali sami sebe. U saborske fotelje poslali su ih isti oni, dakle građani, koji sada o njima imaju tako jako loše mišljenje. Parlement, odnosno oni koji u njemu sjede, nisu ništa ni lošiji ni bolji od onih koji su ih tamo izabrali. Oni su naprosto njihov, odnosno naš odraz. Kakvi smo mi, takvi su i oni. Možda ih i zbog toga toliko ne volimo.

Druga stvar koja je ovdje bitna za zapaziti jest to da su i mediji ovdje odigrali svoju negativnu ulogu. Dio medija često, posebno kad se nema o čemu drugome izvijestiti s Markova trga, pribjegava staroj i ofucanoj priči o tome kako je sabornica prazna. Pa se prikaže nekoliko kadrova prazne poznate nam prostorije. Ili objavi fotografija sa sličnim sadržajem. Pa se govori o lijenim zastupnicima kojih nema na svom radnom mjestu. I slavi one vrijedne koji su uvijek tu i koji su spremni pričati o svakoj temi. Iako se to pričanje vrlo često svodi tek na obično lupetanja o svemu i svačemu. Pa često za najzastupnika bude izabran netko tko je rekorder u javljanjima za riječ. A stvar je u tome da je prisutnost u sabornici tek jedan mali dio, možda i najnevažniji, onoga što bi zastupnici trebali raditi. Njihove su osnovne i najvažnije dužnosti donošenje zakona i kontrola izvršne vlasti. A to nema baš nikakve veze s tim koliko netko sjedi u sabornici i koliko se puta javio za riječ. Baš nikakve. Ali eto, priča o praznoj sabornici pojavljuje se već punih zadnjih 35 godina, razdoblju u kojem su Hrvati prvi put mogli uopće upoznati parlamentarnu demokraciju. I pratiti što radi Sabor izabran na općim, izravnim i višestranačkim izborima. Nije to neko dugo razdoblje pa je donekle i razumljivo da šira javnost nema neki pojam o tome kako bi to trebalo izgledati.

I na kraju, da zaista ne ispadne da su za loš imidž Sabora krivi samo građani i mediji. Odgovorni su naravno i sami zastupnici. Zaista, ima tu puno gluposti, vulgarnosti, verbalnog nasilja, prijetnji, besmislenih rasprava, žetonizacije, neobrazovanosti i lijenosti. Parlament naravno nije akademija ili sveučilište. U njemu se naravno može, ne da može nego i treba, očekivati malo tvrđa rasprava. Na granici uvredljivosti, pa ponekad i preko nje. Ali opet, i tu bi trebalo imati neke mjere koje u Saboru često nema. I nema je na svim stranama. I na ljevici i na desnici i na tom famoznom centru, ma što taj termin značio. Takvo ponašanje puno je češće kada se zasjedanje Sabora poklapa s nekim izborima.

Tako da sljedećih mjeseci možemo očekivati zaista svašta. Iako relativno nevažni, predsjednički izbori izvanredan su poligon za političke sukobe i uvrede koji su u najvećem broju slučajeva sami sebi svrha. Tako će biti i sada. Sabor se zbog obnove zgrade na Markovu trgu privremeno preselio u prostor vojnog učilišta na zagrebačkom Črnomercu. Prostor jest novi, ali će navike i modeli ponašanja ostati kakvi su i bili. I građana i medija i naših saborskih zastupnika. Sve što smo već puno puta vidjeli. Neće tu biti ničega originalnog. Ničeg što već nismo vidjeli ili čuli. Sve će biti po starom. Uživajte u jesenskom zasjedanju Sabora.